Uh ne podsećaj na vaterpoliste, kad se samo setim da smo u poslednjem kolu gubili 5:2 posle 1. četvrtine protiv Japana...
Ma matematika je jasna, broj kandidata za medalju će uvek biti isti, kakav god raspored da bude. Ali ne bilo loše da uz uspeh sportista, sačuvamo i živce.
Posle Rija, ja mesec dana nisam znao za sebe, a najviše me je stres pojeo.
Jedne od retkih Igara koje će mi ostati u lepom sećanju po nastupu naših sportista su prve koje sam detaljno ispratio, Atlanta.
Ivošev cepila bronzu pa zlato na samom početku i individualni sportovi odradili svoje.
Onda smo sa uživanjem mogli da pratimo nastupe košarkaša i odbojkaša. Malo su vaterpolisti, Šekarićka i Topić podbacili, ali lep utisak nakon brzog zlata i kasnijih bravura kolektiva nisu dozvolili da razočarenje u bilo kom trenutku prevagne.
U svakom slučaju, pored medalja i osećaj uživanja je jako bitan, a to nam omogućuje jedno brzo zlato ili više manje sjajnih odličja u prvih 5 dana.