by BLEJK » 08 May 2011, 17:22
Kad smo već kod Pau Gasola, ne mogu da zaboravim kako su ga neki ''viđeniji'' novinari u SAD kritikovali već posle prve utakmice u seriji sa Nju Orleansom. Veorvatno većina nas gleda emisije Around The Horn i Pardon The Interuption. Ja volim da gledam samo prvu, ali se dobro sećam kako je Gasol kritikovan od strane Tonija Kornhajzera u emisiji PTI. Čovek se maltene rugao igraču koji je bio ključni čovek u pobedi Lejkersa u sedmoj utakmici finala prošle godine(doduše uz pomoć sudija). Neverovatno kako ljudi brzo zaboravljaju. Čak se i Kobi ''I wanna be like Mike'' Brajant oglasio posle te utakmice kritikujući Gasola. Jedan night-off (i to u prvoj utakmici serije) i sve se zaboravlja. Nikad nisam bio obožavalac Pau Gasola ali me ovakve stvari nasmeju. Koliko se daleko ide u zaštiti NBA zvezda, to je neverovatno. Kad Brajant pretera sa soliranjem, niko ne postavlja pitanje koliko je šuteva uputio, koliko promašio, koliko lopti izgubio, i sl., jer on ima pravo na night-off. Ali , čim neko od ''epizodista'' zakaže na jednoj utakmici, onda u Brajantu proradi onaj ''džordanovski'', ''takmičarski'' menatalitet gde on javno kritikuje svoje saigrače. Gasol slabije igra u ovom plej-ofu, pa šta! Bez njega ne bi uzeli zadnje dve titule, nikako!
Da se osvrnem malo i na ove dve sportske emisije koje sam pomenuo. Izvinjavam se administratorima i Alonzu ako skrećem sa teme. Sve je stvar ukusa, ali ću ipak reći da PTI gotovo i ne gledam, a ATH gotovo ne propuštam. U ATH možemo videti neke argumente tipa, zašto će Majami pobediti Boston u ovoj seriji, nekada su argumenti statističke prirode, nekada se uglavnom svode na matchup-ove, itd. Ima i tu povlađivanja zvezdama, kontriranja kolegama da bi se osvojili poeni i ostvarila pobeda. Međutim ima više argumenata(sviđali se oni meni ili ne) nego ruganja nekim igračima(ja pratim samo NBA i NCAA), a one poruke koje na tabli ispisuje novinar Vudi Pejdž me uvek zabave. Voditelj Toni Reali je po meni uglavnom korektan a i ume često da postavi provokativna pitanja svojim kolegama. Nije moja omiljena emisija na televiziji, ali nekad me podstakne na razmišljanje zahvaljujući argumentima koje su učesnici emisije izneli u prilog svog stava.PTI je emisija sa pogrešnom scenografijom. Toni Kornhajzer i Majkl Vilbon izgledaju kao dva pajtosa koji sede za nekim šankom u sportskom baru, gledaju sportske vesti i komentarišu. Od nekih dva minuta koliko imaju da obrade neku temu ili vest, nekih 20 sekundi potroše na najavu, što je normalno, ali kad počnu da pričaju onda deluje kao da više opisuju nešto/nekoga vraćajući s e u prošlost,sa dosta ismevanja , pošalica i sl, a onda često ne iznesu argumente već samo mišljenje ko je kakav, ko je u pravu, ko bi mogao da pobedi, dobije seriju itd. U dva minuta ne čuje čovek maltene ništa. I naravno, reč najvećih NBA zvezda današnjice je zakon(Kobi, Lebran, Vejd,...). Najviše me nerviraju izrazi tipa ''They are done!'', kad neki tim gubi u seriji sa 2-0 ili 3-1. Ali kad Lebraan , pre 5. utakmicu serije protiv Filadelfije kaže ''In game 5 we will finish our beakfast, and prepare for lunch'', Vilbon i Kornhajzer kažu da ne znaju šta znači taj izraz ''breakfast''. To kao nije omalovažavanje protivnika. Sem ako ne sledite onu izreku da je ''doručak najvažniji obrok dana''. Ovoj dvojici ''viđenijih'' novinara Amerike ne treba sto za kojim sede i razgovaraju, već šank. Barmen može da bude Toni Reali. A možda im i ne treba barmen, dovoljni su oni sami.
''When I feel athletic, I go to a sports bar''
- jedan od zapisa na tabli Vudija Pejdža.
''If you're going down, go down shooting''.
-poslednje što je Majkl Džordan rekao Ronu Harperu(Lejkers) pred 7. meč
finala Zapada 2000. g. između Lejkersa i Portlanda(predvođenog Skotijem Pipenom)