Board index Razni Sportovi Američki fudbal

Američki fudbal - Mala skola NFL-a

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 31 Jan 2017, 14:44

Baš kao što je to slučaj sa OL, DL često ne privlači toliko pažnje od strane običnog posmatrača. Viđeno njegovim očima oni više liče na siledžije koji se udaraju u svakoj akciji iznova. Kao što teorija kaže, igra OL je detaljno koordinisana serija pokreta u odnosu na interpretaciju u realnom vremenu koju prikazuje defanzivni front. Bez razumevanja ili prihvatanja suptilnosi koje su potrebne da bi se igralo OL ili DL, potpuno je jasno zašto mnogi previđaju ove igrače tokom igre, osim kada naprave neku veliku grešku.

U ovom tekstu, obratićemo pažnju na te suptilnosti potrebnih DL, pružajući shvatanje šta se u stvari dešava u "rovovima" i neke vrlo bitne stvari na koje treba obratiti pažnju kada gledate nekog potencijalnog defanzivnog linijaša.

Ako niste u stanju da kontrolišete LOS (Line Of Scrimmage) vaše šanse za pobedu značajno opadaju. Dominantna DL, ili čak jedan linijaš, utuču veoma mnogo na ishod meča. Ako QB nema vremena da baci pas, ili RB ne može da promeni pravac, ili pak OL ne može da iskontroliše LOS, gotovo je. U ovom tekstu, osvrnućemo se na neke osnove igre DL na koji će se nastaviti diskusija o efikasnosti igre DL.

U osnovi, većina timova koristi 3 ili 4 DL u svojoj osnovnoj odbranbenoj formaciji. Kada komentatori i treneri pričaju o 3-4 ili 4-3 postavkama, prvi broj se odnosi na broj DL. Drugi broj implicira broj LB. U nekim situacijama timovi pribegavaju postavkama sa 5 DL ali je to veoma retko jer će se kod većine LB približiti LOS da bi opteretili liniju. Postavka koja ima 4 igrača u DL se obično sastoji od 2 DT i 2 DE. Postavka sa 3 DL je mnogo prilagodljivija, ali uglavnom sadrži NT, i dva DT/DE. U 3-4 šemi, LB prilazi liniji kao četvrti linijaš. Da ponovim, ovo je samo diskusija o osnovnim postavkama dok šeme i ljudstvo variraju od tima do tima.

OSNOVE: TEHNIKE I RUPE

Pre nego se pozabavimo detaljima igre DL svako mora da zna postavku DL. Slika ispod ilustruje tipičan brojni sistem koji definiše poziciju svakog igrača u DL:

Image

Često se može čuti da su pojedini igrači zadušeni za određenu "rupu". Rupe su obeležene slovima između igrača u OL: A rupa je izmađu centra i garda, B je između garda i tekla i tako redom. U većini postavki dva DT se postavljaju u 1 i 3 tech. Da ponovim, ovo se razlikuje u zavisnosti od toga sa kakvim igračima raspolažete. Ukoliko imate igrača kao što je bio Vince Vilfork, možete njega postaviti u 0 tech, sa namerom da zatvori A rupu na npr. jakoj strani, što iziskuje da se oko njega angažuju i centar i gard. Veoma je teško da centar odigra dobro kad ima čoveka ispred sebe a pogotovo takvog!

STANTOVI (STUNT)

Termin stant se odnosi na predodređeno kretanje cele ili dela DL. DL ne idu bezglavo samo napred u svakoj akciji. Ponekada će odigrati pravo napred u svoju rupu odgovornosti. U drugim slučajevoma od njih će se tražiti određena kretnja (stant), čime u mnogome otežavaju OL da ih izblokira. Ovi stantovi mogu se izvoditi uz pomoć cele DL time što će svaki igrača u DL promeniti svoju kretnju u jaču ili slabiju napadačku stranu ili se pak mogu odvojiti dva ili čak samo jedan igrač za ovako nešto. Stantovi menjaju rupe odgovornosi DL kao i LB iza njih. Često se stantovi koriste u kombinaciji sa nekim BLIC napadom, koristeći stant da bi se odvukla pažnja OL od LB koji blicaju. Kao primer prikazaćemo nekoliko tipičnih kombinacija.
Na narednoj slici prikazan je stant gde svi igači DL idu ka unutra. Ovo se često koristi kod odbrane kratkih jardaža.

Image

U sledećoj varijanti samo DT idu unutra:

Image

A ovo je primer "zaobilaženja" ili "uvrtanja" (LOOP ili TWIST):

Image

Evo i jednog primera koji demonstrira stant DL u kombinaciji sa LB koji blicuju:

Image

Poslenja slika demonstrira jednu sofisticiranu igru DL. Pogledajte koliko daleko desni DE (onaj na levoj strani slike) mora da se pomeri u svojoj kretnji. Svrha ovoga je da pomeri OT što više ka sredini, u nadi da će OT okrenuti svoja ramena ka DE koji se pomera, i tako onemogućava samog sebe da pokupi LB koji blicaju sa te spoljne strane. Cela zamka ove akcije, ako pogledate samo DE, je da povuče OL ka njihovoj desnoj strani u nadi da će ostaviti OT samog sa dva LB koji blicaju. DL rade dosta prljavog posla da bi omogućili LB da slobodno igraju iza njih. Dobrog linijaša je skoro nemoguće izblokirati 1 na 1. Ako je on sposoban da na sebe privuče još jednog iz OL, smanjije se broj ljudi koji mogu da blokiraju LB.

STAV

Stav jednog linijaša je izuzetno bitan. Dok OL mora da vodi računa da bude u ravnoteži i da ne oda u kom smeru će ići; oni moraju da budu u mogućnosti da se kreću u svim pravcima i smerovima iz početnog položaja. Defanzivni linijaši zauzimaju mnogo agresivniji stav jer pokušavaju da ubrzaju svoju kretnju kada akcija krene. Pogledajte sliku za primer jednog stava DL. Ovaj stav se takođe zove - 3 point stance. Primećujete kako je glava ovog igrača povijena, on je većinu svoje težine prebacio na prednje ruke s time da jedna ruka samo ovlaš dodiruje zemlju.

Image

Imati slobodnu ruku je veoma važno kod izlaska iz stava jer se ta ruka ispruži za prvi kontakt sa OL. Igrač na slici iznad je dosta povijen ka napred. On je prvenstveno zadužen da napadne QB zato mu je i težina raspoređena tako da omogućava agresivan izlazak iz stava. Naredna slika pokazuje izbalansiran stav

Image

Dobar linijaš neće odati smer svoje kretnje iz svog stava. Jasno je, u situacijama kada se pritiska QB, da će DL zauzeti mnogo agresivniji tako reći sprinterski stav da bi što brže krenuli napred. Kao što sam pomenuo malo pre, jako je bitno da DL drži ruku ispred sebe ili u poziciji koja mu omogućava da krene napred. Ispaljivanje ruku napred prilikom inicijalnog pokreta sprečava OL da uđe u duel sa DL. Možete da vidite mnoge OL i DL koji rade na tzv. "igri rukama". Evo jednog snimka koji prikazuje takav trening. Obratite pažnju koliki deo treninga zauzima jačanje ruku i eksplozivni izlazak iz stava, dovođenje ruku i tela u "izduženi" položaj.



Radi poređenja evo kako izgleda dobar stav za OL:

Image

Uravnotežen sa podignutom glavom. Primećujete kako njegova težina nije raspoređena na ruku na zemlji. Ako bi sklonili ruku ispred njega, njegov stav ne bi trebalo da se promeni. Može se učiniti da se previše vremena provodi i troši na stav linijaša, ali to je ključ njihovog uspeha. Ako odajete nešto ili ste van kontrole zbog toga što nemate dobar stav, nećete biti uspešni u igri.

ČITANJE BLOKOVA

Po pravilu, možete odrediti koju vrstu igre će napad izvesti na osnovu prvog koraka OL. Deo priče o tome kako postati uspešan DL je imati mogućnost da odreaguješ na taj prvi korak, i pročitaš akciju pre nego što se ona razvije u potpunosti. Evo jednog snimka DL sa USC u nekim drilovima. Obratite pažnju na eksplozivan pokret rukama koji igrači prave prilikom rada na spravama. Na kraju pokazuju neke osnovne RIP/SWIM pokrete koje koriste prilikom oslobađanja od bloka. Poslušajte trenera koji stalno napominje da drže igrača OL što dalje od sebe.



Prilikom ulaska u duel sa OL, svaki igrač DL bi trebalo da stekne utisak o načinu na koji OL pokušava da ih izblokira, u smislu da li pokušava da ga odgura od lopte (DRIVE) ili da ga zagradi (HOOK) ili je u pitanju pas protekcija ili se neki od OL sa suprotne strane uputio da ga izblokira (PULL). Igrači DL moraju da se suprotstave ovim pokretima. Zamislite sebe kao igrača DL. A sada zamislite igrača OL koji pokušava da zagradi (HOOK) vaše levo rame gurajući vas na desnu stranu. Vaš zadatak je da ispružite što je moguće više levu ruku i da ugurate OL u prostor/rupu koju pokušava da stvori svojom kretnjom. Ako ste DE i napad pokušava da zatvori spoljni deo DL i da vas zaobiđe, morate da uđete u duel sa OL i da naterate akciju da se odvija bočno time uzrokujući da ide što više ka spolja ali zadržavajući poziciju i mogućnost da odreagujete ukoliko se akcija vrati ka unutra. Pokušao sam da nađem adekvatne snimke ali nisam uspeo. Nadam se da ste iz gore navedenog shvatili važnost ispružanja ruku i uspostavljanja kontrole nad igračem OL. Jedna takođe vrlo interesantna stvar je da igrači DL nose dresove koji su sve manji i manji i pogotovo one sa što kraćim rukavima na taj način ističući svoje ruke. To se radi iz prostog razloga da bi OL dali što manje mogućnosti da uhvate deo dresa DL a ne da bi pokazivali bicepse!! Ako niste znali, OL u svakoj akciji napravi HOLDING!!!

Najvažniji blok koji treba pročitati je onaj koji dovodi jednog igrača OL sa suprotne strane tzv. PULL. Igrače DL uče da prilikom ovakve kretnje igrača OL naspram njih budu u njihovom "kuku" ili "džepu". Ako ste npr. postavljeni u 3 tech i OG naspram vas puluje, pratite ga jer će vas on odvesti do igrača sa loptom. To je lakše reći nego uraditi jer će u većini slučajeva OT ili C pokušati da vam "iseku" (CUT) noge blokom i tako vas spreče u toj nameri. Ako vas katuju onda ste neupotrebljivi. Prepoznavanje da protivnički igrač pokušava da vas katuje je izuzetno teško jer se dešava veoma brzo.

"PASS RUSH" POKRETI

Jedan od najuzbudljivijih delova jedne utakmice je duel između DE i OT. Postoji veliki broj pokreta kojima se služe DL da bi prošli pored svog protivnika u napadu: SWIM, RIP i BULL RUSH. Evo još jednog snimka gde možete videti neke od ovih pokreta. Napomenimo da postoji mnogo varijacija ovih pokreta.



Takođe postoji i tzv. SPEED RUSH pokret u kojem DE pokušava da pretrči OT sa spoljne strane. Ovaj pokret ćete često viđati da se radi nekoliko puta zaredem, na taj način OT postaje nervozan po pitanju toga da ćete ga sledeći put pretrčati. OT će se postavljati sve dublje i dublje i počeće da okreće svoja ramena ka spolja. Ako se to desi i ako DE prepozna ovo, onda može iskoristiti neki od pokreta kao što je RIP ili roling i tako nadigrati protivnika. DT će tipično koristiti BULL RUSH jer imaju malo prostora na raspolaganju ali oni vrhunski koriste sve tehnike podjednako. Vrlo bitna stvar na koju DL treba da obrati pažnju prilikom pas akcija je da procene mogućnost stizanja do QB. Ako nisu u mogućnosti da stignu do QB onda moraju da podignu ruke u momentu pasa i tako pokušaju da ga izblokiraju. Ovo je jako bitno kod brzih pasova.







POZICIJE

U osnovnoj postavci postoje dve pozicije unutar DL, DT i DE. Mada često u diskusijama na ovu temu možete naići na podelu tipa: strong side DE (SDE), weak side DE (WDE), defensive tackle (DT) i nose guard (NG). U okviru ove podele može se izvršiti i podela specijalnosti protiv trčanja i pasa. Nije više iznenađujuće kada vidite da se cela DL menja u zavisnosti od situacije na terenu. Neki će se u svojim postavkama DL služiti promenama mesta tako da naprave najbolje moguće prednosti za svoj tim (postaviti najboljeg DE na najslabijeg OT i tome slično). Vremenom se iskristalisao način igre tako da je danas sve češće slučaj da se najbolji DE postavljaju na desnu stranu DL jer je većina QB desnoruka, tako da tako nešto omogućava pas raš sa slepe strane. Ovo je jedan od razloga zašto se pozicija LT u ofanzivnoj liniji najplaćenija.

Uglavnom SDE je tačka oslonca cele odbrane. On ne sme da dozvoli da bude izblokiran sa spoljne strane i tako odzvoli napadu da nesmetano koristi taj prostor. SDE je zadužen za zadržavanje "CONTAIN" napada i širenja igre horizontalno. Uglavnom je SDE veći i jači DE jer igra na verovatnoj tački napada. Uglavnom ćete ga videti da se postavlja na unutrašnje rame TE, doduše to opet zavisi od odbrambene šeme. Mora da bude sposoban da zadrži duple blokove i poremeti spoljnu stranu OL i tako omogući LB da igraju neometani iza njega. Kod pas akcija on je zadužen da poremeti TE prilikom njegovog kretanja sa linije.

Na poziciji WDE u ovom slučaju vidite brzinu i ključni duel 1 na 1. Ovaj igrač takođe mora da zadrži svoju poziciju prilikom akcije na njegovu stranu ali i da igra CONTAIN na QB. Potrebno je da na ovoj poziciji igrač bude izuzetno disciplinovan jer se sa ove pozicije lako može uputiti u poteru za loptom što otvara mogućnost napadu da napadnu spolja. Obaveza je WDE da zadrži svoju poziciju dok ne eliminiše i poslednju mogućnost za kontra akciju (REVERSE).

Vaš NT ili kako ga još zovu NG je specijalna vrsta igrača. Oni moraju da zauzmu što više prostora, zaokupe pažnju blokera i da budu destriktuvni. NG je vaš najmasivniji igrač u DL. Uspešan NG omogućava slobodu MLB iza LOS. ako dođete u situaciju da vašeg NG blokiraju 1 na 1 onda će vas protivnički tim pregaziti i vaši LB će izgledati očajno. Na ovoj poziciji se traže sila i agresivnost do iznemoglosti.

DT postaju sve više i više specijalizovani za određene zadatke, bilo protiv trčanja bilo protiv pasa. Ponovo ključna stvar za uspešnost na ovoj poziciji je agresivnost i destruktivnost.

U sledećem delu teksta ćemo detaljnije analizirati fizičke predispozicije koje bi svaka od pozicija u DL trebalo da poseduje.

U 4-3 UNDER šemi postoje tačni zadaci za svaku od pozicija. Istovremeno, svaki od ovih zadataka je sam za sebe osnova za sve druge pozicije. Svaka pozicija se reflektuje na sve druge, omogućava i diktira način na koji sve funkcioniše. Ako krenemo sa jake strane odbrane (u odnosu na napad, strana gde je uglavnom TE) ka slaboj, prva pozicija koju analiziramo je SDE. SDE se postavlja u 5 tech (spoljno rame OT) na jakoj strani. Njegova pozicija je bitna jer smanjuje ugao pod kojim bi se OT kretao bez otpora. Ovo je oblik zaštite koji se pruža ponajviše zbog LB. Zbog ugla pod kojim je postavljen SDE ne daje se mogućnost OT da lako blokira LB a da prođe bez kontakta sa SDE ili kroz zgusnut prostor u sredini. Da bi ovo bilo moguće SDe mora da poseduje neke kvalitete koji mu omogućavaju da se odupre i zadrži svoju poziciju. Po prirodi stvari ovo ukazuje na težinu. Opseg težine jednog SDE varira izmađu 120-130 kg i visine preko 190 cm. Kao dodatak težini SDE mora da ima telo koje može efektno da se nosi sa time. Postoje dva tipa. Prvi tip je telo koje je izduženo i na kojem je težina ujednačenije raspoređena. Izduženo telo uglavnom uzrokuje i duže udove. Sve ovo združeno omogućava SDE da kontroliše i diktira kretanje OL na LOS samo uz pomoć dužine svojih ruku. Ovo sve ako uzmemo u obzir dolazimo do zaključka da je SDE koji je visok, sa dugim udovima i dobro raspoređenom težinom pogodan za način igre koji se traži od njega jer zauzima dosta prostora, zadržava OL podalje od tela i smanjuje broj mesta koja protivnik može da iskoristi. Drugi tip SDE je malo "nabijeniji". Od ovakvog tipa SDE se traži da dominira svojom snagom. što znači da mora da bude i malo teži, i tako stekne prednost u odnosu na verovatno višeg OT. Iz svega ovoga zaključujemo da je osnovni zadatak SDE da bude "čep". On sprečava da OT i TE izblokiraju LB. Njegov ugao pod kojim se postavlja, spoljno rame OT i unutrašnje rame TE (5 tech), zajedno sa njegovom veličinom, mu to i omogućavaju.

Sledeći na redu je možda i najbitnija pozicija u 4-3 UNDER postavci, NT. On se postavlja do SDE i to izmađu OG i C (1 tech). Njegov zadatak je takođe da "začepi" prostor i pritom spreči OG i C da ga izblokiraju 1 na 1 i tako se oslobode jedan ili drugi, ili da prođu pored njega i izblokiraju MLB ili WLB. Da bi ispunio ono što se traži od njega NT ima dve opcije kao i SDE. I jedan i drugi zatvaraju sredinu linije sa svojim velikim obimom (ovo je najpopularniji prilaz u NFLu), ili da dokažu da mogu da budu dovoljno snažni i tehnički obučeni da postignu isti cilj. Mnogo je lakše naučiti nekoga potrebne tehnike i ojačati ga povrh neophodne veličine. Ovo su igrači koji variraju oko 140+ kg.

SDE i NT su temelj oko kojeg je 4-3 UNDER napravljena. Oni su neohodne cigle i malter koje omogućavaju sledeće dve pozicije, DT i WDE, da poremete prostornu prednost koju naizgled protivnik ima.

DT se postavlja na spoljno rame OG (3 tech) na slaboj strani. Ova postavka mu omogućava da igra se OG skoro isključivo 1 na 1, jer je tako reći zaštićen OG naspram kojeg je postavljen i svojim NT koji je "čep" i tako vezuje C za sebe. Ovde je bitna stvar da trener pronađe i razvije igrača, sa potencijalom da poremeti OL i dovede ga do savršenstva. Igrači na poziciji DT moraju da budu eksplozivni i da shvataju tehničke aspekte svog pozicioniranja da bi konstantno prolazili pored OG i remetili igru protivnika. Na ovoj poziciji nisu presudne visina i težina. mada se igrači kreću oko 130 kg i 190 cm.

Zajedno sa DT kao remeteći faktor služi i WDE. On se postavlja na spoljno rame OT (5 tech) na slaboj strani. Dok je DT takođe uparen protiv samo jednog blokera nije mu na raspolaganju mnogo prostora kao što je to WDE. Jedan od razloga zašto su u NFLu OT na slaboj strani tj. LT enormno plaćeni je u osnovi taj što moraju da igraju protiv vrlo agresivnih, pokretnih WDE na relativno velikom prostoru za manevrisanje. Kada se sve ovo uzme u obzir WDE je primarni pas rašer u ovoj šemi. Njegov fizički izgled mora da ocrtava jedinstven cilj, 110-115 kg. To mu omogućava da napada okruženje ne žrtvujući svoje atletske sposobnosti, što doslovno znači da ima jednog blokera i približno 20-25 jardi prostora.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 07 Feb 2017, 15:44

Pozicije u napadu


Pozicije u AF su vremenom evoluirale, tako da ljudima danas bas i nije najjasnije zasto nose odredjene nazive. Ono sto najvise buni ljude su imena ljudi koji se nalaze iza ofanzivne linije (backfieldu), koji nose rec back u svojim imenima.

Postoje Quarterback, Halfback i Fullback. Imena vode poreklo zbog pozicije tih igraca u AF u formaciji u ranijim godinama pre otkrica i revolucije koju je donela T formacija. Pre toga svaki od backova je bio u odredjenoj akciji potencijalni passer, bloker ili trkac i obicno su ekipe igrale sa jednim QB, 2 HB i jednim FB.

Kada kazemo da imena pozicija poticu od pozicije tih igraca u formaciji to znaci da je FB bio na punoj razdaljini od linije skrimidza, HB na pola a Quarterback na 1/4, tj. bio je najblizi lopti. FB je bio primarni trkac u vecini akcija, dok su QB i HB imali uglavnom blokerske zadatke.

Vremenom su pozicije evoluirale i danasnja situacija je da QB predstavlja osnovu svakog napada i formacije u modernom AF, pozicija FB je usko specijalizovana na blokiranje, kratke passove i namenska trcanja u short yardage situacijama, a HB (tj moderno nazvan running back) je primarni igrac u vecini trkackih akcija ekipe.

Quarterback - QB - Predstavlja osnovu svakog napada i ujedno uz centra i jedinog igraca koji maltene u svakoj napadackoj akciji dolazi u kontakt sa loptom, sto ga ujedno cini i najvaznijim decision makerom u ekipi. QB je pre svega primarni dodavac u AF, ali zavisno od filozofije napada kao i talenta i predispozicija igraca moze biti i podjednako efikasan i kao trkac.

Pozicija QB-a je evoluirala najvise u zadnjih 50-ak godina pogotovu, kada su promene pravila i nacina na koji se igra moderan fudbal istisnule ovu poziciju u prvi plan, tako da od modernog QB-a se ocekuje da bude efikasan passer, mobilan trkac koji to moze da koristi u situacijama kada je pod pritiskom ili je potreban novi down trcanjem, izdrzljiv i fizicki i mentalno jer je neophodno da stalno bude na terenu, i cesto povreda startnog QB-a direknto utice na sudbinu jedne ekipe kao i da bude efektivan lider koga ce pratiti ostatak ekipe.

QB je ujedno i najpopularnija pozicija u AF, a njena vaznost moze da se ogleda u tome da najveci procentat prvih pickova na draftu, MVP sezone i Superbowla u NFL-u ili Heisman Trofeja u NCAA je upravo pripao ovoj poziciji.

Wide Receiver - WR

WR je primarni hvatac u akcijama dodavanja u AF. U passing akcijama cilj svakog WR-a je da pronadje otvoren prostor za sebe gde bi mogao da ponudi QB-u opciju da mu doda loptu. On to radi trcanjem ruta (Route), koje predstavljaju unapred predefinisane kretnje sa promenama pravca. Postoji puno vrsta ruta, i trcanje istih je veoma precizan zanat koji svaki WR mora da savlada. Primer takozvanog Passing Tree-a

Image

Image

Kako to izgleda na terenu

Image

Image

Image


Pored tih zaduzenja njegova uloga u timu sadrzi i neke druge stvari.

Perimeter Bloker - U trkackim akcijama WR predstavlja veoma vaznog blokera jer njegovi blokovi cesto prave razliku izmedju trcanja od 10 i trcanja od 50 jardi na utakmici. Njegova uloga kao blokera je najcesce da onemoguci cornerbackove i sejftije da dodju do trkaca.

Read Aid - Kao sto smo napomenuli u osnovama i kada smo pricali o poziciji QB-a, on predstavlja glavnog decision makera u svakoj akciji ali i druge pozicije u timu imaju svoju ulogu. Uloga WR u passing akcijama pored trcanja samih ruta, je da cesto bude i mamac koji ce naterati odbranu da otkrije svoje karte pre ili posle snapa. Primer je recimo motion (kretnja) WR pre snapa nakog signala kvoterbeka, koju ste imali prilike da vidite kad ste gledali NFL i NCAA. Uloga motiona je visestruka ali u ovom kontektsu pokazuje QB-u i kakva se odbrana igra, tj. kako ce mu odbrana pokrivati tog hvataca i slicno (zona ili covek). Iz tog aspekta pozicija WR je ujedno i nesebicna.

Takodje kod WR postoje razlicite vrste igraca na tim pozicijama, a da bi malo to bolje objasnili napravicemo podelu vrsta WR-a na njihovu poziciju u formaciji, kao i njihovu ulogu u nekom napadu.

Podela kada je u pitanju pozicija u formaciji je sledeca:

- Split End tj. X (kako ga najcesce obelezavaju i zovu treneri - WR koji se nalazi na samoj LoS (Linija Scrimmagea) i obavezan je sedmi igrac na istoj,da bi se ispostovalo pravilo o dovoljnom broju igraca na LoS. Po pravilu se uvek nalazi na suprotnoj strani od TE (Tight End).

- Flanker tj. Y - WR koji se u vecini akcija nalazi na istoj strani gde i TE, ali nije na LoS vec se nalazi minimum jednu jardu dublje u polju (tj. backfieldu). Ovo je pozicija u formaciji koja se najcesce daje najboljim WR-ma nekog tima jer im pozicija u backfieldu omogucava da ima neometan release, tj. da zapocne trcanje ruta bez preteranog ometanja odbrambenih igraca.

- Slot Receiver tj. Z - WR koji se moze naci u formaciji izmedju ofanzivne linije i jedne od prve dve vrste WR-a koje smo opisali (X i Y).

Kada je u pitanju podela WR-a po ulozi nekog WR-a u napadu odredjene ekipe ona je sledeca:

- Possession WR - WR koji odlicno barata sa loptom u rukama, i predstavlja veliku opasnost nakon hvatanja lopte, gde sa lakocom uzima YAC (Yards After Catch). Uglavnom krupniji hvataci koji lako hvataju loptu u guzvi. Zato sto ih ne krasi fenomenalna brzina, moraju da dobro trce rute.

- Speed WR - WR koji predstavlja vertikalnu opasnost za svaku odbranu i koristi se kao neko ko ce siriti protivnicke odbrane. Najcesce akcije u kojima je potrebno uzeti puno jardi passom su namenjene njemu.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 07 Feb 2017, 21:12

Napad u američkom fudbalu


Jedna ekipa američkog fudbala obično ima tri segmenta (tima). To su odbrana, napad i specijalni timovi i da ti “delovi” ekipe (uglavnom) imaju neke svoje igrače, koji igraju određene pozicije.
Pri formiranju jednog kluba, potrebno je znati da igrači (u kratkom vremenskom roku) imaju velika naprezanja, pa nije mnogo pametno da se koriste u više timova (napad, odbrana, specijalni timovi), jer zamor čini svoje, pa igrač ne može (sve i da se ne znam kako trudi) da u svakom momentu pruži svoj maksimum.
Zato je preporučljivo (mada se mnogi manji klubovi toga ne pridržavaju) da ako je potrebno, igrač igra u dva tima, ali nikako i u napadu i u odbrani, već u jednom u ta dva tima i eventualno- u specijalnom timu. Naravno, najbolja kombinacija bi bila da igrač igra samo jednu poziciju.

Istorija ovog sporta (koji je nastao na osnovu engleskog ragbija), počinje još krajem 19 veka, ali iako drugačiji po nazivu, nije se mnogo razlikovao od sporta iz koga je nastao. Naravno, posle izvesnog vremena, postao je monoton kako za igrače, tako i za publiku.

Istoriski pomak doživeo je 1911.godine, kada je (moram to naglasiti) u napadu izvršen sitan (ali tek kasnije se videlo koliko je to u stvari krupan) pomak, a to je što je omogućeno (pored već dozvoljenog pasa u nazad) igračima napada i JEDAN pas u napred.
Da bi shvatili kolika je veličina te “sitne izmene” zamislite jednog igrača koji nosi loptu i rulju ostalih (njegovih saigrača) koji ga okružuju i brane ga dok on trči. Sada, posle promene, trčanje, kao način napredovanja i dalje postoji, ali igrači napada se postavljaju i (posle snepa) kreću i da prime pas, pa više to ne liči na buljuk koji samo brani igrača- nosača lopte, već se neki od igrača i trčanje, zavlače u prostor koji kontroliše odbrana.

Dakle, odmah smo dobili akciju, dinamiku i takva igra više ne samo da nije dosadna već postaje i zanimljiva i sve gledanija. Broj poena na utakmicama postaje sve veći i veći, a odbranama (realno) sve teže i teže da se zaštite.

Međutim, nemojte pomisliti da jednom promenom možete da postignete perfekciju. Rešili ste (trenutno) problem uvođenjem pasa u napred, ali ste stvorili drugi- ekipa u odbrani gotovo da ne može da se odbrani…
Naravno, to takođe počinje da “smeta” jer imate neravnopravan odnos snaga na terenu, što ponovo dovodi do monotonije.

Da bi se igra izbalansirala i napad ne bi bio previše inferioran u odnosu na odbranu- uvedene su nove izmene pravila.
Naime, igračima napada (baš zbog toga što imaju mogućnost da se odluče za dva stila igre) uvedene su i neka ograničenja.
I kako to mnogi treneri znaju da kažu: napad zna kada se kreće sa igrom i na koji način, a odbrana to ne zna. Zato napad MORA da ispoštuje neka pravila, a odbrana to ne mora, odnosno- za odbranu ta pravila ne važe.

Da ne bismo kasnije objašnjavali, odmah ćemo pomenuti i ta ograničenja, odnosno uslove pod kojima napad može da krene u akciju, a da ne rizikuje prekršaj.

Uslov br 1: Sedam igrača na LOS-u

Bilo da je akcija zamišljena kao akcija trčanja Ili pas igre, ovaj uslov je nepromenjiv. Naravno, niko striktno ne kaže da li to moraju da budu igrači ispred ili pored QB-a (kasnije ćemo govoriti o pozicijama igrača, pa će vam i ovaj termin biti mnogo jasniji), ali da MORA da ih bude sedam- mora (može i više, ali ovo je minimum).

Ipak, neke stvari ne moraju baš striktno da se kažu, ali sneper treba da je ispred QB-a (jer treba da mu doda loptu i tako označi početak same akcije), dok ostalih šest može biti raspoređeno na različite načine.
Ipak, retko ko, a i vrlo retko kada se trener odlučuje da ispred svog QB-a ne postave najmanje pet igrača koji će ga braniti i omogućiti QB-u dovoljno vremena da uruči loptu (trčanje) ili da baci loptu (pas).

Uslov br. 2: Kretanje igrača neposredno i za vreme izvođenja snepa

Da bi napad bio pravilno izveden, potrebno je da igrači budu mirni najmanje jednu sekundu pre nego što se lopta izvede. Ipak, ne moraju da budu mirni baš svi, odnosno, dozvoljeno je da jedan igrač trči paralelno da LOS-om (I tako pravi konfuziju odbrani), ali i taj jedan to mora da izvede na tačno utvrđen način.

Naime, ako je igrač koji će trčati za vreme snepa, na samom LOS-u, pre nego što krene u samo trčanje, mora da se vrati unazad (u bekfild) najmanje jedan korak, da zastane tako što će mu obe noge biti na zemlji, izvrši okret u željenu stranu i tek tada potrči (moušn). U slučaju da on krene u takvu radnju pre nego što su se drugi potpuno smirili (makar to bio samo još jedan igrač), igrač koji se kreće pravi prekršaj koji sudije vrlo lako vide i (naravno) odmah kažnjavaju.

Da ne bi bilo zabune, i igrač koji nije na LOS-u- može da krene u moušn, ali i tu postoji pravilo da SAMO on može da se kreće (odnosno svi ostali su mirni).

Uslov br. 3: Podesni i nepodesni hvatači

Podesnost igrača za hvatanje je pravilo koje ograničava napadu mogućnost da igra samo pasovima i prema svim igračima, pa tako ostvari prednost a da nije ni krenuo u realizaciju akcije.
Odbrana tako u stvari “ne mora da se boji” svih igrača da će hvatati loptu, već samo pojedinih. Ali, kako da znamo koji su to igrači, je pitanje koje se odmah nameće samo po sebi.

Igrači koji stoje u OL na samom LOS-u, po definiciji su NEPODESNI hvatači. Njima je zabranjen bilo kakav kontakt sa loptom posle izvođenja snepa (iako je sneperu dozvoljeno da loptu izvede - snepuje), ako je lopta bačena unapred, pa makar da je bio i sasvim slučajan (lopta pogodila igrača OL u leđa ili u kacigu ali u zadnjem delu igrač je nije ni video).
Ma koliko to delovalo čudno (igrač OL-a nije ni znao da lopta ide njemu), ipak je to prekršaj i sudije će ga tako i tretirati.

Postoje li igrači OL koji mogu da hvataju pas..?
DA, to je TE, igrač koji (iako stoji na LOS-u i pomaže OL-ima, može da hvata pas, ali samo ako je na toj strani POSLEDNJI igrač u nizu i ako je (sa te strane) poslednji na LOS-u.
Da bi bilo jasnije, zamislite TE koji stoji u liniji sa celom OL, ali zato krilni hvatač (WR) sa te strane stoji jedan korak iza LOS-a (bekfild). U slučaju da je TE povučen jedan korak nazad, automatski postaje podesan hvatač, pa WR (koji je na njegovoj strani) može (odnosno MORA) da bude na LOS-u.

Malo komplikovano, a :biggrin:

Pravilo sedam igrača na LOS-u…podesni i nepodesni hvataćoi, pa kako da napravimo formaciju i da krenemo u igru (napad)? :smile:

Prosto (iako ne deluje tako :biggrin: ):
OL ima pet igrača koji stoje ispred QB-a (nepodesni hvatači, ali su na LOS-u), potrebno je da nađemo još dva. Imamo dva krilna napadača (levo i desno od OL-a) koji su podesni hvatači i jednog TE koji (ako ga WR sa njegove strane “prati” može biti i nepodesan, ali i podesan hvatač.
Dakle, ispoštovali smo pravilo br. 1 o sedam igrača na LOS-u, a imamo tri igrača koji mogu da hvataju loptu. Potrebno je samo da odradimo kombinaciju da li će to biti oba krilna hvatača na LOS-u i TE u bekfildu, ili ćemo i TE staviti na LOS, ali će zato krilni hvatač sa njegove strane biti korak nazad!

Ovde treba dodati još samo jednu sitnicu (kako ne bi bilo zabune): svi igrači u bekfildu (znači nisu na LOS-u), automatski su podesni hvatači, a to u stvari znači da (ako pravilno postavite igrače) potencionalnih hvatača imate- sedam (računajući i QB-a koji takođe može biti hvatač).

Nastavice se :gamer:
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby John Schneider » 08 Feb 2017, 08:47

Koliko jardi se gubi pri kneel down akcijama? Je l to uvek 2 jarda ili zavisi gde QB uhvati loptu.

I DR hvala na ovim postovima.

I jos jedno pitanje. Kada je u pitanju jednogodisnji franchise tag, je l igrac mora da ga prihvati ili ne mora?
User avatar
John Schneider
 
Posts: 1542
Joined: 02 Mar 2016, 19:03

Re: Američki fudbal - NFL

Postby mmarko28 » 08 Feb 2017, 09:51

Russel Wilson wrote:Koliko jardi se gubi pri kneel down akcijama? Je l to uvek 2 jarda ili zavisi gde QB uhvati loptu.

I DR hvala na ovim postovima.

I jos jedno pitanje. Kada je u pitanju jednogodisnji franchise tag, je l igrac mora da ga prihvati ili ne mora?


Postoje 3 franchise taga.

Exclusive - računa se prosek 5 najvećih plata igrača na toj poziciji u ligi. Igrač mora tu godinu da ostane u tom timu narednu godinu, a tim ima rok do 15 jula da potpiše dugoročni ugovor sa timom. Ako ne potpiše, igra pod exclusive tag-om i nakon toga postaje free agent. Jedan tim može da potroši samo 1 ovakav tag godišnje.

Non Exclusive - plata po ovom tagu se računa malo komplikovanije. Računa se koji je bio prosečan udeo 5 najvećih plata na toj poziciji u poslednjih 5 godina u ukupnom salary cap-u timova ili 120% od vrednosti trenutne plate igrača - šta god je veće. Taj procenat je non exclusive tag iznos za narednu godinu. Kod ovog taga, drugi timovi mogu da nude dugoročnije ugovore igraču, igrač može da pregovara, a njegov tim ima pravo da ponudi isti takav ugovor igraču, i ako ponudi takav ugovor, igrač mora da ostane u timu. To se desilo sa C.J.Andersonom iz Broncosa prošle godine. Miami je ponudio ugovor, ali su Broncosi rešili da odgovore na ponudu i zadržali ga. Ako igrač ode, tim dobija nadoknadu u obliku compensatory pikova na draftu, u kojoj rundi, to zavisi od karijere i broja utakmica koje igrač odigra u tom drugom timu.

Transition - Ovaj tag se računa isto kao Non Exclusive, ali se računa prosek 10 najvećih plata, a ne 5 kao kod Non Exclusive. Igrač može da pregovara sa drugim timovima, tim može da odgovori na ponudu. U ovom slučaju, ako igrač ode, onda tim ne dobija compensatory pikove.
User avatar
mmarko28
 
Posts: 1717
Joined: 18 Sep 2014, 08:29

Re: Američki fudbal - NFL

Postby John Schneider » 08 Feb 2017, 09:56

Znaci za exlusive teg mora igrac da ga prihvati. Ok. E sada mene zanima da li ekipa moze dva puta za redom da iskoristi taj teg na istog igraca?
User avatar
John Schneider
 
Posts: 1542
Joined: 02 Mar 2016, 19:03

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 08 Feb 2017, 10:27

Quarterback kneel ili victory formation, u pogledu statistike se pripisuju QB kao pokusaj trcanja za -1 ili -2 jarda.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby John Schneider » 08 Feb 2017, 10:29

Dr Arslanagic wrote:Quarterback kneel ili victory formation, u pogledu statistike se pripisuju QB kao pokusaj trcanja za -1 ili -2 jarda.

A od cega zavisi da li je -1 ili -2. Pitam da bih video sa koliko bi brajant sutirao da su isli na 3 kneel dauna na 22 jarda.
User avatar
John Schneider
 
Posts: 1542
Joined: 02 Mar 2016, 19:03

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 08 Feb 2017, 10:32

Russel Wilson wrote:Znaci za exlusive teg mora igrac da ga prihvati. Ok. E sada mene zanima da li ekipa moze dva puta za redom da iskoristi taj teg na istog igraca?


Koliko je meni poznato moze koliko hoce puta, ali ce ih to za tri godine kostati kao da je najplaceniji igrac u ligi.

Russel Wilson wrote:
Dr Arslanagic wrote:Quarterback kneel ili victory formation, u pogledu statistike se pripisuju QB kao pokusaj trcanja za -1 ili -2 jarda.

A od cega zavisi da li je -1 ili -2. Pitam da bih video sa koliko bi brajant sutirao da su isli na 3 kneel dauna na 22 jarda.


Od toga koliko se QB pomerio unazad ili gde je spustio koleno u odnosu na LOS.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 08 Feb 2017, 11:52

U nastavku bi mogli da se bavimo i pozicijama igrača.

Dakle, LOS je taj koji deli odbranu od napada.
Suština igre u napadu je da se protivniku "uzme što više terena" odnosno da se on (postepenim) pomeranjem u nazad primora da primi poene. Ovde odmah moramo naglasiti da to i nije tako jednostavan zadatak, jer u ovom sportu je odbrana izuzetno agresivna, a napad je često puta primoran da se brani, pa po zdravoj logici čovek se često pita ko je tu napad, a ko odbrana.

Izuzetno teške situacije po napad su kada napad kreće tako što mu je sopstvena end zona odmah iza leđa. U tim trenucima i najmanja greška može izazvati oduzimanje lopte od strane protivničke odbrane, a često i poene postignute iz odbrane. Slična je stvar i kada ste na domaku protivničke end zone.
Do tada, radili ste sve kako treba, primorali ih da se povlače, ali sada je prostor iza leđa odbrane mnogo manji (nego na primer na sredini terena), pa je i koncentracija odbrambenih igrača veća. Oni tada postaju jedan zid koga treba probiti kako bi se poentiralo.

Kako bi lakše objasnili same pozicije igrača, uzećemo za primer jednu prostu, često vrlo cenjenu formaciju (iz koje lako može da se igra i pasom i trčanjem) a to je takozvana "I" formacija. Ona izgleda ovako:

Image

ispred kvoterbeka (QB) stoji pet linijaša. Jedan od njih ima loptu (pre početka akcije) i on se zove sneper ili centar (C), levo i desno su levi gard (LG) i desni gard (RG), a pored njih (gledajući prema aut linijama) su levi tekl (LT) i desni tekl (RT). Sa leve ili desne strane (sasvim svejedno) stoji igrač koga zovu tajt end (TE). Odvojeno od ove grupe levo i desno su postavljeni risiveri, odnosno hvatači (WR).
E, sada idemo polako iza leđa ofanzivnih liniaša (OL) i nailazimo na QB-a (koji je "mozak i gazda na terenu" celom napadu. Odmah iza njegovih leđa je Ful bek (FB), a poslednji u nizu je i raning bek (RB).

Na terenu to izgleda ovako (na prvoj slici se hvatači ne vide, ali se podrazumevaju)

Image

Image

Celom ovom družinom sa klupe upravlja ofanzivni koordinator, trener koji direktno proziva akcije QB-u bilo šifrovano ili gestikulacijom (pokretima) koji su uvežbani na treninzima mnogo ranije (to je ono što su Patriotsi tajno snimali, zlobnici bi rekli varali, da bi pobedili Ramse u SB :biggrin: ).

Da ne zaboravimo, koliko je zadatak igrača težak i komplikovan na terenu (iako to ne deluje tako na prvi pogled) govori i činjenica da u svakom ozbiljnijem klubu imate i trenere po pozicijama, gotovo da svaki igrač ima svog trenera.

Ofanzivna linija

Iako ovi momci koji stoje ispred QB-a i samo se guraju sa protivničkom defanzivnom linijom, jedan su od veoma važnih karika u lancu.
Njihova uigranost i fizička snaga su najbitniji momenat u jednom napadu. Ako oni izdrže pritisak defanzivne linije protivničkog napada i "glava" napada (QB) imaće dovoljno vremena da preda loptu trkačima ili da baci pas prema hvatačima.
U slučaju da to ne uspeju, QB će biti besomučno i bespoštedno obaran i udaran, pa ma koliko bio kvalitetan teško da će moći nešto da uradi ( a da ne pominjemo što i može da se povredi).

Oni posebno moraju da znaju kakva se akcija igra, jer braneći QB-a, moraju da ili prave "džep" za QB-a (pas akcije) ili da prave rupu za trčanje kako bi trkač (odnosno RB) mogao da prođe između njih.
Ako ne paze može da se desi da pogreše. Umesto da prave rupu za trkača, naprave džep i trkač (noseći loptu) zabije se nekom od njih u leđa Ili, umesto da naprave džep i zaštite QB-a pri akcijama pasa, oni otvore rupu i protivničkoj odbrani serviraju sopstvenog QB-a na tacni.

Zato je trening ofanzivne linije vrlo delikatan i zahtevan posao, u kome se mnogo (ali baš mnogo) obraća paznja na stav (stens) i izlazak iz istog.
Naime, i kod drugih pozicija sam stav i izlazak iz stava je dosta komplikovan, ali kod ofanzivnih linijaša on je ubedljivo najteži.

Činjenica je da samo delić sekunde posle snepa, treba postaviti telo tako i pretrpeti žesok udarac, a pri tome i odraditi zadatak koji je dodeljen. To znači da težište tela mora da bude veoma nisko (u dvoboju između ofanzivnog i defanzivnog linijaša pobeđuje onaj koji je niži, jer mu je u težište nisko - leverage, o tome smo pričali ranije), još kada se tome doda da ofanzivni linijaš treba da bude što teži, to posebno stvara problem, jer su po pravilu teži ljudi i tromiji.







Sledeći video detaljno objašnjava šta znači kad se kaže da igrač treba da bude što niži. Prvo ide primer greške, pa dobrog izlaza iz stava



Pored toga još i paradoks - to su igrači koji (osim snepera) po pravilu nikada nemaju dodir sa loptom, odnosno, njima je zabranjeno da primaju pasove.

Trenizi ofanzivne linije (pored treniranja stensa i izlaska iz istog) podrazumevaju i treninge blokiranja, tehnike za zaustavljanje obilaženja, kao i vežbe (zajedničke) sinhronizacije, odnosno istovremenog izlaska iz stava.
Kasnije, kada se dovoljno dobro odrade ove vežbe, potrebno je obratiti pažnju na sistem preuzimanja odbrambenih igrača, odnosno određivanje odgovornosti određenog OL-a za određenog igrača odbrane.
To se postiže u nekoliko tehnika, ali jedna se posebno izdvaja, a to je OIL tehnika (onside, inside, LB). Obzirom da (iako je tehnika dosta prosta) ipak zahteva posebno objašnjenje, pa o tome ćemo drugi put.

Izlazak iz stava - set and punch drill - Miami


punch, punch run by drill - GB


Trening ofanzivne linije Alabame


Offensive line pass protection drills Oregon
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 08 Feb 2017, 16:05

Kao što smo prošli put pomenuli, pored treninga koji podrazumevaju upotrebu sirove snage i brzine, ofanzivni linijaši moraju da utreniraju i tehniku pravljenja "džepa" kao i tehnike otvaranja rupa za trčanje.

Obzirom da su te radnje potpuno kontradiktorne, najvažnija stvar je da se u hadlu naglasi koja se akcija igra i na koji hat se sve to pokreće, kao bi se izbegle greške koje mogu imati za posledicu konfuziju i loše odigranu akciju, a ne retko i gubitak poseda lopte.

Kada se prozove pas akcija, OL mora da napravi "džep", a to se radi tako što se linijaši neznatno povuku unazad, zbiju ramenima jedan od drugoga i rukama pokušavaju da spreče defanzivce da se probiju do QB-a.
Najčešća greška koju tom prilikom rade je da zgrabe defanzivca ispred sebe i da ga drže. To naravno ne predstavlja problem sve dok se defanzivac ne počne "migoljiti" i polako obilaziti ofanzivnog linijaša, jer tada ovaj mora da ga prati tako što će grudima biti okrenut prema njemu.
U slučaju da defanzivac (namerno ne kažem DE ili DT ili NT, jer to može da bude i LB), počne da "prolazi" ofanzivnog linijaša (da mu prelazi na bok), daljim držanjem ofanzivni linijaš pravi prekršaj koji se zove holding.

Dakle, u toj situaciji ofanzivni linijaš je izgubio bitku i ako ne želi da pravi prekršaj- mora da pusti defanzivca da prođe. Ipak, da se tako nešto ne bi desilo, ofanzivni linijaši imaju tehniku "uzastopnog bampa" odnosno brzih, kratkotrajnih, ali vrlo snažnih udaraca otvorenim dlanovima po grudima defanzivca.
Ova vrsta bampa se često uvežbava na treninzima, bilo da se koriste lutke (koje drže drugi igrači) ili možda mašina za blokiranje. Inače, šake treba da budu otvorene (udara se dlanovima), palčevi podignuti na gore, dok su ostali prsti skupljeni. Da bi se izvelo tako nešto na treningu ili utakmici, ofanzivni linijaši obavezno bandažiraju prste kako bi što bolje učvrstili zglobove prstiju od iščešenja ili loma.
Ovo smo videli na prehodnim klipovima koje sam postavio.

A ovo kako to rade najbolji, ofanzivna linija Dalasa





Kao što smo već napomenuli svaki od ofanzivnih linijaša ima i određen zadatak (odnosno određenog igrača koga mora da izblokira. Ako taj igrač krene u ukrštanje sa drugim igračem (mislimo na defanzivce) a nisu direktno udarili na ofanzivnu liniju (što defanzivci često rade), tada će se uloge promeniti, a preuzimanje će odraditi susedni linijaš.

Kako se to radi?
Vrlo jednostavno. U džepu će ofanzivni linijaš pratiti svog defanzivca sve dok se ramenom ne sudari o susednog ofanzivnog linijaša (primera radi, centar se sudari ramenom sa levim ili desnim OG, ili se neki od tih OG sudari sa svojim OT... Tada svako od njih dvojice prestane sa "preuzimanjem" svog defanzivca, a prihvati defanzivca kojeg je trebao da prihvati njegov sused.
Iako deluje rečima teško izvodljivo, na treninzima se tako nešto vrlo brzo savlada.

U akcijama trčanja, potrebno je trkaču omogućiti da protrči kroz ofanzivnu liniju, a da ne bude sprečen (oboren) od protivničke odbrane.
Iako na prvi pogled ne deluje naročito komplikovano, to ne mora da bude slučaj. Često (a to se vidi već posle dva- najviše tri pokušaja) da određeni ofanzivni linijaš to ne može da odradi, pa mu se mora pomoći.

Da, postoje tehnike gde je ofanzivni linijaš dovoljno snažan i brz, pa blokiranjem u stranu može da napravi rupu, ali postoje i situacije gde se to ne može, pa jedan linijaš (obično onaj koji se nalazi potpuno naspram defanzivca) blokira pravo napred, a drugi ofanzivni linijaš (njegov sused) blokira na stranu, pa umesto jednog imamo blok od dva ofanzivca na jednog defanzivca.
Ova tehnika ima svoje dobre, ali i loše strane. Dobre su te što će rupa biti sigurno otvorena i trkač će imati dovoljno mesta da odradi zadatak, ali je loša i ta što (ako protivnički sejfti to primeti) vrlo brzo će reagovati, pa se može desiti da trkač bude oboren i pre nego što je protrčao kroz rupu.

Da bi se ovo poslednje izbeglo, neophodno je kroz rupu prvo uputiti FB-a koji će (za svaki slučaj) odbraniti svog RB-a (znači nije preporučljivo u ekipama koje preferiraju da imaju samo RB i tri hvatača).
Drugo, pri takvom bloku od dva ofanzivca naspram jednog defanzivca, mora se voditi i računa da blok bude naročito pravilno izveden, jer sudija vrlo lako takvu radnju može proglasiti holdingom (nepropisnim držanjem- blokiranjem, jer je jedan od blokova na stranu, a ne direktno "lice u lice").

Kao što smo pomenuli, jedna od tehnika "preuzimanja" protivničkog defanzivca je OIL tehnika (onside, inside, LB) koja u stvari "deli" defanzivce na spoljne i unutrašnje, a ako ofanzivni igrač nema "ni jednog od tih"( misli se prvenstveno na defanzivnu liniju) onda "preuzima LB koji mu je najbliži, odnosno koji je naspram njega.
Da bi to razumeli, krenimo za "zamišljamo" ofanzivnu liniju tako što prvo "pogledamo" centra. On je u sredini svake ofanzivne linije (uglavnom, jer postoje kombinacije kada to i nije, ali za sada neka predpostavka bude da jeste) i ostali ofanzivni linijaši se postavljaju po njemu.

Sa bilo koje strane od centra da se nalazite, strana prema njemu vam je unutrašnja (inside), dok je svaka strana prema (na primer) WR-u spoljna (ovde moramo napomenuti da je samom centru, svaki defanzivac spoljnji bez obzira da li je direktno preko puta njega ili se "poklapaju ramenima").
Dakle, kada se postavite kao ofanzivni linijaš (i ako je ovaj sistem ustanovljen u vašoj ekipi) pre nego što krene snep vaš zadatak je da izvršite procenu vašeg prioriteta, ali isto tako da pogledate i vaše saigrače (susede) jer oni (možda imaju) veći prioritet na određenom igraču.
To znači da ako je vašem susedu defanzivac ispred njega prioritet, a vama nije (njemu onside, a vama inside) vi ćete ga prepustiti njemu, a ako nema nekog drugog defanzivca u blizini- preuzimate LB-a.

Kao što smo napisali i o preuzimanju igrača u džepu a koji rade ukrštanje, dok se ovo čita, čini se veoma komplikovanim, ali u suštini i nije.
Treneri postave ofanzivne linijaše u formaciju, a zatim pomeranjem stolica najbolje uče svoje linijaše (pri tome ih teraju da glasno viču ko im je, odnosno koja stolica) im je prioritet.
Što je veći broj promena u trenažnom procesu, to će ofanzivnim linijašima biti manje potrebno vremena da odrede svoje prioritete i da pravilno pokriju svog defanzivca.

Pored iznesenog, moguće su i kombinacije sa pulovanjem (bilo da to radi jedan linijaš) ili grupno.
Ako je jedan, u pitanju je tehnika gde se taj jedan linijaš izvlači i odlazi da bude FB svom RB-u, a grupno pulovanje je vrlo jednostavno, jer se radi tako što se odredi strana u koju će pul da se radi (dok su igrači u hadlu), a zatim linijaši "deluju" pod 45 stepeni u odnosu na poprečnu osu samog LOS-a.
Ovo pulovanje se često koristi pri trčanjima na stranu ( i to na stranu u na koju se trči) jer se pravi veliki broj blokova za trkača, ili suprotno kako bi se protivnički defanzivci zbunili i krenuli u kontra stranu u odnosu na stranu na koju se vrši trčanje.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 09 Feb 2017, 15:12

Running back- igrač koji dobija najviše batina


Dok smo obrađivali ofanzivnu liniju, nekoliko puta smo naglasili da su to igrači koji trpe (uglavnom) najveće naprezanje - što i jeste tačno. Međutim, ofanzivni linijaši trpe opterećenje, ali zato imaju i masu, a prostor između ofanzivnog i defanzivnog linijaša je vrlo mali (samo linija LOS-a), tako da (iako je sila vrlo jaka), ipak nije ni nalik onoj koju primi RB pri obaranju.
RB-a obara LB u punoj brzini. Punoj brzini i jednog i drugog igraca.

Rezultat takve igre (pozicije u timu) su vrlo česte povrede koje se dugo leče, a sama "upotrebljivost" ovih igrača (odnosno dužina njihovih karijera) su relativno kratke. Zato i ne bi trebalo da čudi što posle tri- četiri sezone (koje su odigrali dobro), često u sledećim ne budu ni bleda senka iz prošlih sezona.

Usput, na kratko bih uporedio igru samih amerikanaca od ostatka sveta (obično amatera) u ovom sportu, kao i u samim razlikama u poimanju same igre.
Amerikanci igraju "iz petnih žila" i čak i pogibeljno se trude da budu što bolji. Ako su amateri (srednješkolci), pokušavaju da se nametnu nekom koledž skautu i tako (možda) obezbede mesto za studiranje (koje u americi ni malo nije jeftino, ali ako ste talentovan igrač neće vas koštati ništa, a često ćete i kroz stipendije biti stimulisani da igrate dobro).
Naravno, posle koledža dolazi i prilika da se zaigra u NFL-u, što bi donelo već poprilično veliku paru.

Sa druge strane, u Evropi (a i kod nas), ovaj sport se trenira iz ljubavi. Para nema, a ako ih i ima to je toliko sitno da se od toga ne može živeti.

Druga bitna razlika je to što se u Srbiji (a i u samoj Evropi) igra tako što RB pokušava da "odigra što manje bolno" odnosno da istrči na obarača koji (iako obara) ne udara preterano jako.
Manja sila pri obaranju = manja mogućnost povređivanja, a to opet = manje bola posle utakmice!

Amerikanci razmišljaju drugačije.
Njihova filozofija igre je da je on RB i da (kada primi loptu) on ima samo dva moguća rešenja: prvo da postigne poene i druga (koja je neuporedivo veća od prve) da će biti oboren i da će tako biti označen kraj akcije.
Kao što rekoh mogućnost da se postignu poeni u odnosu na broj trčanja su gotovo zanemarljivi, ali da budete oboreni ogromni.
I zato on (RB) ne razmišlja da li trči na jačeg ili slabijeg obarača (jer će svakako biti oboren) već da li trči tamo gde može da osvoji što veći broj jardi.

Postoji još jedna (kod nas) usađena pogreška koja se smatra pravilom.
O čemu je reč?

Ko je trkač, a ko hvatač (posebno se pitanje odnosi kada se "reklamiraju" sudijske "greške"). Po nekom nepisanom pravilu, smatramo da je svako ko nosi loptu (i osvaja teren trčanjem) RB, a svako ko hvata upućen pas WR.

Ako malo "zavirimo" u pravila, hvatač je igrač koji prima (hvata) pas bez obzira koju poziciju igra u ekipi. Ako je pas kompletan i hvatač nastavi da se kreće njegov status hvatača se menja u status trkača, a onda važe sasvim druga pravila u odnosu na prekršaje koji mogu nastati iz te kretnje.
Naime, poznato je da je hvatač zaštićen pri hvatanju (bez obzira da li je on stvarno u ekipi WR ili je RB), ali da ta "zaštita" prestaje onog trenutka kada on pređe u status trkača (a po pravilima, prema trkaču su dozvoljeni gotovo svi blokovi), opet bez obzira da li je on u ekipi WR ili je RB!
Dakle, pravila igre ne priznaju poziciju (kao parametar za dosuđivanje ili ne dosuđivanje prekršaja od strane sudija), već sam način igre (pas akcija ili klasično trčanje).

Ipak, da vas ne bih preterano zbunjivao, prema RB-u ću se ponašati (odnosno opisivati ga) kao na igrača koji se klasično "bavi svojim poslom", odnosno trči.

Naravno, pored RB-a, često postoji još jedan igrač koji se slično "ponaša", a to je FB.
Ipak, moramo napomenuti da mnoge ekipe ne koriste FB-a već im je RB jedini "nosilac igre po zemlji" a "upražnjeno mesto FB-a" obično se "popunjava" još jednim hvatačem.

Naravno, taj stil igre ima svojih prednosti (pri pas akcijama), ali i svojih slabosti jer se akcije trčanja "svaljuju na leđa" jednog igrača. Zato takve ekipe (koje u svojim napadačkim formacijama nemaju klasičnog FB-a) često imaju veći broj RB-ova, koje mnogo češće menjaju.
Neke američke srednje škole imaju čak RB-a za svaki daun, odnosno pokušaj, pa jedan trči u prvom, drugi u drugom, a treći u trećem pokušaju (naravno, ako se trener odluči da koristi trčanje u sva tri pokušaja).
U sledećem postu ču objasniti sistem prijema i nošenja lopte, opisaću "rupe" za trčanje (kao i samo trčanje), ali i obaveze RB-a pri pas akcijama, odnosno pas protekciju.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 09 Feb 2017, 15:42

Za svaku, pa i za ovu poziciju, postoji nekoliko bitnih (da ne kažemo presudnih) stvari koje svaki igrač (pa i RB) mora da savlada, pa tek onda da krene u pravi trening i možda i u utakmicu.

Ono što treneri naviše forsiraju kod igrača početnika je njihova spremnost da ne komentarišu previše, a da rade stvari koje im se daju u zadatak (iako im to tog trenutka) ne deluje baš mnogo razumljivo.
Jedna od tih stvari je i zauzimanje stava (stens), a kasnije i izlazak iz istog. Laik koji ne prati mnogo američki fudbal ili ga prati tako što se uživi samo u trenutni rezultat obavezno ne vidi mnogo stvari, pa bi njegov komentar bio da stav i nije tako bitna stvar.

Međutim, to je velika greška.
Stav, kao početna pozicija je mnogo bitan za pravilno zauzimanje položaja tela kako bi se (pri samom snepu) odreagovalo što žustrije i agilnije, a za potrošeno što manje vremena.
Drugo (pogotovo kod igrača napada) stav nikako ne sme da otkrije odbrani šta je u planu da se odigra, jer se gubi ključni momenat iznenađenja.

U ekipama koje koriste FB, u "I" formaciji najprikladnije je da FB i RB se nameste tako što će FB biti "za glavu višlji od QB-a", a RB "za isto toliko višlji od FB". Time se postiže da i jedan i drugi igrač imaju "koliko- toliko" pregled terena i kao i raspored defanzivnih igrača sa one strane LOS-a.
Naravno, nije greška ako FB bude u stavu sličnom stavu ofanzivnog linijaša, ali RB mora da ima pregled terena.

Pa kako da se postavi, a da ima taj pregled?

Stopala RB-a treba da budu u razmaku ramena, oba stopala celom površinom na zemlji (travi), a kolena blago savijena unapred (neki treneri zahtevaju da to bude pod nekim uglom od 90° (butine i potkolenica).
Ono što je vrlo bitno je da požaj kičmenog stuba mora biti potpuno prav, odnosno da se zadnjica mora što više izbaciti u nazad.

Igrač koji pravilno ne ispravi kičmu rizikuje da snagom svojih butina povredi samog sebe pri sudaru sa protivničkim igračem, jer savijena kičma ne prenosi snagu "dalje", već tu snagu apsorbuje i zakrivljuje se još više, a što neminivno dovodi do povreda.

Ruke mogu biti oslonjene šakama o kolena ili postavljene pored njih. Glava ispravljena tako da se gleda prostor ispred sebe najmanje dvadesetak jardi (nikako spuštena i pogled uperen u stopala ili par jardi ispred). I što je najbitnije oči moraju da budu fokusirane u jednu tačku (obično ispred sebe) bez obzira u koju rupu se trči.
Velika greška je (a to defanzivci odlično znaju) da se gleda u rupu u koju se trči, jer i pre početka akcije već znaju šta će da se igra.

U NFL-u su dozvoljeni (a u NCAA nisu) viziri u boji, koji su i služili RB-u koji ne može da fiksira pogleda, da svojim "šaranjem očima" ne otkriju rupu za trčanje (defanzivci ne mogu da mu vide oči).

Sledeća stvar je izlazak iz stensa (odnosno početak kretanja).
Postoje dva osnovna načina kretanja.

Po meni bolji način kretanja je suprotnom nogom (ful step- prazan korak), nego sistem naginjanja telom u stranu u koju se trči.

Naime, iako deluje malo komplikovano (dok se ne telo ne privikne), ful stepom izbacujemo (desetak do dvadeset santimetara) suprotnu nogu ostajući telom u nepromenjenom položaju (težištu), pa tom (suprotnom nogom) napraviti kratak, ali veoma brz pokret od tela izbacujući ga iz ravnoteze, odnosno dajući mu trenutno ubrzanje a noga koja to radi je u stvari opruga koja daje telu ubrzanje.

Drugi način izlaska iz stensa je da se igrač treba nagnuti celim telom u stranu u koju želi da trči, pa kada težište tela izbaci iz balansa da krenu i noge.




Primanje lopte od QB-a je posebna priča, odnosno, ono mora da se dugo i sistematski vežba, jer trkač koji nema dobar prijem lopte je prilika za fambl.
Zato RB još u hadlu mora da zna sa koje mu strane dolazi lopta, kao bi na vreme mogao da zna kako da postavi telo i ruke (pogotovo ruke).

Pri prijemu lopte telo treba da bude blago pognuto u napred (najviše do 120° u odnosu na teren, ali ruke imaju poseban položaj.
Naime, ruka koja je bliža QB-u, mora biti iznad ruke koja je dalja od QB-a. Ako tako ne bi bilo, odnosno, ako igrač postavi ruke suprotno ovome, rizikuje da bližom rukom udari u ruku QB-a i pre nego što lopta stigna do stomaka samog trkača, a ona tada neminovno ispada.
Inače i jedna i druga ruka su savijene u laktu pod pravim uglom, a šake su ispružene sa skupljenim prstima. QB malo jače "zabija" loptu u stomak trkaču izazivajući refleksno skupljanje trkačevih ruku i lopta je sigurna, jer prsti i jedne i druge trkačeve ruke prelaze preko špica lopte.
Najbolji način da se to odradi je da QB nosi loptu malo niže od mesta gde će je smestiti u stomak trkaču, a neposredno pred uručivanje počne polako da je podiže, pa posmatraču sa strane treba da izgleda kao da je on u stvari daje podižući je u stomak trkaču.

Dobro primnjena lopta trkaču obezbeđuje da može bezbedno da je nosi koristeći obe ruke (preklop ruku preko lopte) ili da je premesti u jednu ili drugu ruku u odnosu na sranu na koju je nosi.
I za ovo postoje dve teorije.
Jedna zagovara da igrač treba uvek da je nosi u ruci koja mu je sigurnija i jača bez obzira sa koje strane očekuje tekl (jača ruka podrazumeva i da je lopta sigurnija), a druga da treba da je nosi u ruci koja je suprotna (dalja) od defanzivnog igrača koji je potencijalna opasnost za tekl.



Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Re: Američki fudbal - NFL

Postby Dr Arslanagic » 10 Feb 2017, 15:45

Objasnili smo šta treba RB da radi neposredno pre i za vreme snepa, opisali smo (ukratko) kako prima loiptu i kako treba da je nosi. Isto tako, opisali smo i situaciju kada primeti protivničkog obarača kako je najefikasnije zaštititi loptu.
Sad ćemo da objasnimo kako se prima tekl.

Naime, koliko je obaraču bitno da pravilno izvede ovu radnju (da se ne bi povredio), toliko je to bitno i RB-u, jer se i on može povrediti ako svoje telo ne postavi tako da može da primi udarac, a da ne bude povređen.

Jedan od načina je da se tekl što više i što češće izbegava, odnosno da se naglim promenama pravca, defanzivac koji se zaleteo, jednostavno pusti da proleti u prazan prostor.
RB koji "dobro vlada svojim nogama" uz tri ili čak i četiri dobro odrađena bloka svojih saigrača, trebalo bi da uzme protivniku najmanje pet jardi, a to je sasvim solidan rezultat za jednu akciju.
Postavlja se pitanje, ko bi trebao koga da preuzme, pa da tako nešto uspe?

Odgovor glasi:
TE preuzima DE ili S (ako DE preuzme OT), FB odradi blok na LB-u, a WR na svom CB-u. U toj situaciji dok se drugi, slobodni LB pojavi, RB već ima dovoljno prostora da istrči nekoliko jardi. Naravno, ekstra broj jardi može da ostvari još i ako uspe da pobedi u bitci "1-1" tog drugog LB-a (bilo da uspe da istrpi tekl ili uspe da ga izbegne).

Ovde je potrebno napomenuti da WR ne mora obavezno da "ide u klinč" sa svojim CB-om, već može da istrči neku daleku rutu i tako primora CB-a da ga prati, a kada ovaj primeti da je WR istrčao samo da bi ga povukao za sobom, već je poprilično kasno da se vraća, odnosno i da se i vrati, RB je već istrčao popriličan broj jardi.

Kako RB postavlja telo u slučaju da ne može da izbegne tekl?
Neposredno pre samog tekla, potrebno je loptu prebaciti u ruku koja je na suprotnoj strani odakle nailazi tekl, zatim se spustiti (u kolenioma) što niže (po mogućnosti da kolena budu savijena pod 90° (bar koleno bliže obaraču), a zatim spustiti i rame koje je bliže obaraču (ponudi mu rame). Dobro postavljeno telo za prijem tekla je gotovo celo zaštićeno zaštitnom opremom prema obaraču (ped i kaciga pokrivaju od direktnog udara kako grudni koš, tako i torzo, a i butinu, tako da eventualno ostaje nepokriveno koleno i potkolenica). Ali, ako razmišljamo kao obarač, koleno i potkolenica i neće biti cilj obaranja, jer u toj situaciji mnogi RB-ovi znaju da preskoče obarača.

Način na koji će RB primati udarac (obaranje) se često vežba kako zbog samog RB-a koji mora da se navikne da primi udarac, tako i zbog samih obarača, jer i njima je u cilju da tehniku savladaju što je moguće bolje. Pored klasičnih vežbi gde RB nosi loptu par koraka, a obarač ga obara na predviđenom mestu (pa obojica padaju na strunjaču), često se rade i vežbe gde imate RB-a i FB-a sa jedne, a dva LB-a sa druge strane. Oni treba da budu u polju označenim markerima i da i jedni i drugi leže na leđima, a stopalima okrenutim prema "onoj drugoj dvojici). Markeri se stavljaju tako što "prave" pravugaonik veličine 5jardi x 10 (ili 15) i trener na zvuk pištaljke baca jednom od dvojice RB-ova loptu. Onaj kome je lopta bačena, treba da je uzme i trči sa njom, dok drugi treba da mu obezbedi bar jedan blok. Dobra strana ove vežbe je to što ni RB-ovi ne znaju ko će od njih nositi loptu, a ko blokirati (što znači da moraju brzo da misle), a isto to ne znaju ni obarači, koji ne bi trebalo da bezglavo srljaju, već da što pre dođu do igrača koji nosi loptu i da ga obore.








Sve je to lepo, ali kako određujemo rupe za trčanje i koliko ih ima?

Pre svega, rupe za trčanje "imenuje" glavni trener. One se mogu označavati slovima, brojevima ili određenim izrazima. Naravno, brojeve se mogu odrediti po volji, ali je mnogo bitno da kako god da se poređaju, igrači znaju u svakom trenutku o kojoj rupi se radi.
Najprostiji (ali i ne najmanje efikasniji) način je da se postavi ofanzivna linija sa TE (na bilo kojoj strani) i dva WR-a, i da krenete redom.
Levo od C a pored LG (odnosno između njih) je rupa 1.
Desno od C, a pored RG (opet između njih) je rupa 2.
Rupa 3 je između LG i LT.
Rupa 4 je između RG i RT.
Rupe 5 i 6 su između LT i WR sa leve strane (ova rupa se često i naziva off takle), dok je ova druga sve to isto- samo desno i na kraju
rupa 7 je iza levog, a rupa 8 iza desnog WR.

Primećujete da iako TE postoji u formaciji (bez obzira sa koje strane se nalazi- između njega i OT-a ili između njega i WR rupa ne postoji, odnosno ona se ne obeležava.

I još nešto: po ovom sistemu označavanja sve neparne rupe su na levoj strani formacije, dok su sve parne rupe na desnoj strani formacije, pa bi ta vrsta obeležavanja trebala da bude lako shvatljiva celom napadu.

Koliko je to bitno?
Mnogo, jer pored QB-a koji mora da zna gde se rupa nalazi (kako bi pravilno prišao i uručio loptu trkaču), tako isto i trkač treba da zna kroz koju rupu treba da trči (ponovo zbog samog uručenja lopte), a o OL da i ne pričamo (ako se rupa otvori na pogrešnom mestu ne samo da će trkač da se zabije nekom ofanzivnom linijašu u leđa, već postoji mogućnost da tu rupu (iako je pogrešno otvorena) iskoristi neko od odbrane i ili napravi sek na QB-u ili obori trkača i pre nego što ovaj stigne do LOS-a.

Inače, najlakši način za pozivanje trčanja kroz određenu rupu je da prvo QB označi rupu, a zatim i broj igrača koji trči kroz nju (tu ne bi trebalo da bude neke greške jer eventualni trkači su RB ili FB, a njihove brojeve na dresovima zna ceo napad). Primer: FB ima broj 22, a RB ima broj 47. Hoćemo da pozovemo trčanje RB na rupu 3 i rećićemo "3-47" ili ćemo da obrnemo- "47-3" Da bi zbunili odbranu QB-i često (neposredno pre snepa) znaju da viču te kombinacije (kao tobož menjaju akciju)...

Ipak, treba imati i "rezerve" prema striktno pozvanim rupama za trčanje, jer situacija neki put nije baš onakva kakvu smo predvideli i kako smo hteli da je izvedemo. Rupa koju smo prozvali često ne može da se otvori iz raznoraznih razloga, pa je RB prisiljen da "razmišlja" dok igra.
Ako je pozvana rupa ostala neotvorena, on mora brzo da nađe rešenje, odnosno da pokuša da protrči na neku drugu, pa je i sposobnost donošenja odluka pod pritiskom još jedna od važnih osobina dobrog RB-a, pored već pomenutih (hrabrost, eksplozivnost i sposobnos za brzu promenu pravca).



Kao što već i sami znate, svako od igrača napada (pa i RB) ima primarne i sekundarne zadatke.
Primarni su dobro i brzo trčanje, a sekundarni su dobro blokiranje (pri pas protekciji) kao i izvlačenje na stranu kako bi se omogućilo da i on postane meta potencionalnog pasa.
Pri ovom prvom, RB staje uz rame krajnjeg linijaša i pomaže mu (ili samostalno) blokira protivničkog odbrambenog igrača koji pokušava da sekuje QB-a. Ovo je često bitna stvar jer pri udvojenom blicu (sa iste strane), ofanzivni linijaš (ili TE u krajnjem slučaju) ne može da izblokira dva igrača.

Naravno, odlučili smo da igramo pas u sledećem pokušaju, pa smo RB-u dali do znanja da igra pas protekciju. Ipak, kada je krenuo napad, QB se povukao u džep, a na strani gde nam je RB- nema pokušaja blica. Pametni RB će (par sekundi pošto se uveri da stvarno nema blica) istrčati bočno nekoliko koraka i okrenuti se svom QB-u i ponuditi mu se kao "hvatačka opcija".
Jeste da taj pas neće biti nešto naročito dug, ali je i to rešenje ako su drugi hvatači pokriveni. Naravno, odmah po hvatanju lopte, RB će istrčati koliko mu to bude dozvolila protivnička odbrana.

I na kraju ovog poglavlja, da opišemo još jednu situaciju (odnosno moguće rešenje). Naime pri snepu RB ne trči da primi loptu za nošenje več paralelno istrčava (sa linijom LOS-a) levo ili desno. Za to vreme FB pravi blok (najčešće za off- takle) trčanje QB-a, a kada QB krene u trčanje (naravno u stranu gde je krenuo i RB) dobacuje mu "iz lakta" loptu u trku (u međuvremenu, RB je promenio pravac i sada trči normalno u odnosu na LOS). Ovu akciju često koriste koledž ekipe, jer odaje utisak da će trkač biti sam QB, ali kada se ispred njega pojavi defanzivac, ovaj kratkim pasom uposli RB koji je već u "punom naletu".
Iako je akcija lako izvodnjiva i vrlo efikasna, ipak ima i svoje mane. Naime, pas prema RB se mora uputiti pre nego što QB pređe LOS (jer tada su dozvoljeni samo pasovi u nazad), a po samoj postavci i brzini odigravanja iste to je teško izvodljivo. Napominjem da je čak i lateralni pas (paralelni sa LOS-om je pas unapred po pravilima), pa se ne može izvesti ako je lopta već prešla LOS.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Američki fudbal - Mala skola NFL-a

Postby Dr Arslanagic » 11 Feb 2017, 21:41

Tajt End (TE) - linijaš koji hvata pasove


Nakon izmene pravila i dozvoljavanja pasa u napred, američki fudbal dobija sasvim drugu dimenziju, sadržajnost, pa ako hoćete i lepotu.
Ipak, i na samom početku, bilo je dosta nepoznanica šta će sve novine doneti, a šta uskratiti.

Novinama smo dobili i pravila da ofanzivni linijaši ne mogu dobijati pas u napred (za pas u nazad ni dan danas ne postoji ograničenje, međutim, dobro bi izgledalo kad bi ofanzivni linijaš krenuo par koraka u nazad , kako bi dobio pas :D).

Ipak, samo posle par godina, iako je napad u tim prvim godinama imao značajnije uspehe od odbrane, ovi drugi su počeli sa smišljanjem i realizacijom taktike koja je, ne samo neutralizovala trenutnu prednost napada, već je počela i da preovlađuje.

Razlog je bio vrlo jednostavan: ako odbijete (od jedanaest igrača napada) ofanzivne linijaše koji ne smeju da primaju pas unapred, zatim odbijete i QB-a koji (po nekom nepisanom pravilu) retko kada su u prilici da budu hvatači, onda je računica sasvim prosta. Da bi pokrili hvatače, odbrani je potrebno pet defanzivaca (jer toliko igrača ostaje kada odbijete već navedene), dok ostali defanzivci imaju slobodu da vrše pritisak na QB-ka (što su vrlo često radili) ili da pokrivaju (udvajanjem) podesne hvatače.

Polako, ali sigurno, odbrana preuzima prednost na terenu, pa se čak dešava da ekipe pobeđuju jer veći broj poena ostvare odbranom nego napadom, a to baš i nije mnogo lepo za gledaoce.
Posle velikog razmišljanja, a sve u dogovoru sa sudijama (kako da se igra unapredi i bude sve uzbudljivija), došlo se do rešenja.
Stvorena je pozicija - Tajt End (TE).

Isprva, on je u mnogome pomagao ofanzivnim linijašima i bio jedan od njih - dakle klasičan bloker. Kasnije, postaje i hvatač, odnosno, dozvoljava mu se (iako je jedan od ofanzivnih linijaša) da prima pasove unapred, ali samo uz određena ograničenja, koja mora da ispoštuje (kako se opet ne bi napravio disbalans u odnosu na odbranu).

Kada smo već kod tih ograničenja, da ih odmah i kategorizujemo, kako se ne bi smo nepotrebno vraćali u nazad.
Dakle, TE ima mogućnost da hvata pasove i učestvuje u toj vrsti igre samo ako je poslednji u nizu ofanzivnih linijaša, a WR sa njegove strane bude u bekfildu (prvo pravilo).
Naravno, ako je WR na LOS-u (a sa strane gde se nalazi i TE), ovaj da bi bio podesan hvatač mora biti povučen jedan korak, odnosno iako stoji pored ofanzivne linije (svojom pozicijom u bekfildu) sebe više ne svrstava u ofanzivne linijaše (a po pravilu svi igrači u bekfildu su i potencijalni hvatači).

Drugo bitno pravilo ograničava samu igru TE, odnosno određuje njegovu igru u odnosu na izabranu šemu igre celog napada. Naime, pri akcijama pasa, TE NE SME da blokira, odnosno da pokušava da zaustevi protivničku odbranu blokom, već mora da se izvuče i krene u polje.
Ako TE odradi suprotno, svi hvatači napada će biti nepodesni hvatači, odnosno, svaki njihov kontakt sa loptom (pa i njegov), tretiraće se kao nepropisna formacija.
Izuzetno, TE može da blokira a da to (u akcijama pasa ne bude kažnjivo) SAMO u slučaju da "odgovara na blok", odnosno da je napadnut prvi od strane defanzivaca, što oni ne rade tako često.

Sada se postavlja pitanje zašto to defanzivci neće (odnosno izbećiće da odrade)?

Odgovor je vrlo prost: znajući za "jadac", odbrana će pre "zaboraviti" na TE u prvih par sekundi kretanja napada, jer (znajući za tu njegovu "ograničenost " u igri), po njegovom ponašanju nedvosmisleno mogu da "zaključe" da li napad igra akciju po zemlji (trčanje) ili kroz vazduh, a što u mnogome olakšava stvar kada treba adekvatno odgovoriti na napad (profesionalno rečeno: čitanje napada).

Da bi bilo jasnije, posmatrajte TE u bilo kom napadu i po njegovom "ponašanju" na početku akcije pokušajte sami da odredite (u prvih par sekundi) da li napad igra trčanje ili pas.
Lako je.
Ako TE blokira- napad igra trčanje (sad na koju rupu i na koji način, to je već drugo.
Ako TE ne blokira- igra se kroz vazduh, odnosno sledi pas akcija.

Još nešto što karakteriše pozicioniranje i igru TE, a kasnije i igru same odbrane.
Strana na kojoj stoji TE (onda je on četvrti igrač sa te strane OL-a) je i "jača" strana napada, odnosno, ako odbrana igra sa šemom jačeg (strong side LB -SLB) i slabijeg (weak side LB-WLB) LB-a, videćete da se oni zamenjuju.

Naime, odbrana će odmah reagovati i na stranu gde je TE, poslaće SLB-a, dok će WLB krenuti suprotno.
To naravno odmah prate i S, pa će SS krenuti za SLB-om, a FS na suprotnu stranu.

Zašto je to bitno?

U akcijama trčanja TE se može često iskoristiti kao bloker, pa ako tu računamo flenkera (WR sa strane TE, koji takođe blokira), pa FB-a koji trči tako što mu je RB iza leđa, dobijamo kombinaciju gde se odrađuju tri bloka (najmanje), pa je to trčanje na stranu (pod uslovom da se blokovi odrade kako treba) veoma uspešno, odnosno sa takvim blokovima RB može da "uzme" veći broj jardi. Osim toga, ako se TE koristi kao bloker (pri trčanju) on i ne mora da učestvuje u blokiranju a da to direktno utiče na samo trčanje. On može jednostavno da posluži i kao dodatak za odbranu QB-a, pa se vrlo često on i postavlja na "slepu" stranu QB-a (slepa strana je ona koja je u stvari suprotna od ruke kojom QB baca loptu).
Ipak, da bi ste ovo malo bolje razumeli, o ovome ću pisati kada budem "odrađivao" QB-a kao poziciju u timu.
O dupliranju TE i nekim "malim" tajnama njegovog treninga, u sledećem nastavku.
Митрополит Михаило у свом говору поводом 500. годишњице Косовске битке, молио је кнеза Лазара: „Да помогнете својим молитвама пред престолом Праведнога Бога, да се обнови Српска Царевина, да се уједини раскомадани народ српски“.
User avatar
Dr Arslanagic
 
Posts: 13287
Joined: 20 Apr 2015, 19:27

Next

Return to Američki fudbal

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 7 guests