octopus wrote:Znas li nesto detaljnije o Tamasu Kajdociju (u dizanju tegova)? Vidim da ga povremeno pomenes. Ono sto znam, jeste da je ove godine bio sjajan 6. na juniorskom SP u kategoriji preko 105 kg i da je prosle godine uzeo srebro na YOG i bronzu na juniorskom EP u konkurenciji (mozda gresim) 2 godine starijih. Znaci li to da je ove godine 1 godinu mladji od konkurencije (sto nije mala stvar)? Koji mu je PB u trzaju i izbacaju (i u totalu)? Koliko treba za medalju na OI? Je li treba neki plasman da ostvari na nekom takmicenju ili se samo sakupljaju bodovi, kao sto si napisao? Negde sam procitao da se nada wild card-u za OI. WC moze pretpostavljam, da se dodeli u svakom pojedinacnom sportu, gde drzava nema nijednog predstavnika? Imamo li jos nekoga perspektivnog u ovom sportu?
Pre svega, izvinjavam se što ti odgovaram sa malim zakašnjenjem ali nisam bio u mogućnosti da to uradim ranije.
Kada je reč o dizanju tegova, ja sam planirao(nadam se da ću uspeti) da do početka SP u ovom sportu(novembar, Hjuston), napišem analizu mogućeg učešća naših na OI(posle SP biće mnogo jasnija situacija). Kada se priča o dizanju tegova treba istaći da je to jedan od saveza koji su za primer kako „mali“ sportovi treba da rade i kako da se bore za svoje „mesto pod suncem“. Jedan od vodećih izdanaka(ali ne i jedini) u ovom sportu je Tamaš Kajdoči. Živi i trenira u Subotici(KDT Spartak), a njegov trener Stipan Vert je ujedno i selektor naše reprezentacije. Naredne 2-3 godine koje su pred Kajdočijem, jako su važne i mogu odrediti njegovu profesionalnu karijeru. On ima pravo da nastupa u juniorskoj konkurenciji još 2 godine(`97 godište) i jako je važno koje će mu biti izlazne težine na prelazu iz juniora u seniore. Naravno dizači tegova jednako dobro napreduju u podignutim težinama i u seniorskoj konkurenciji i njihove karijere mogu dugo da traju ali je jako važno sa koje osnove kreću. Kako sada stvari stoje on će verovatno već u narednoj, a gotovo sigurno u 2017.godini osvajati medalje na najvećim juniorskim takmičenjima ali je jako važno da uporedo napreduje sa težinama. Takođe, treba naglasiti da se takmiči u najsurovijoj i najtežoj kategoriji(+105kg) u okviru ovog sporta. Da bi bilo jasnije o čemu pišem, a ujedno i da odgovorim na jedno od tvojih pitanja, daću sledeće poredđenje:
- njegov lični rekord je upravo ovaj sa pomenutog SP juniora: 367kg(trzaj 165kg, izbačaj 202kg)
- na poslednjem EP seniora: 1.mesto(435kg), 2.mesto(435kg), 3.mesto(432kg), 4.mesto(418kg)
- na poslednjem SP seniora: 1.mesto(462kg), 2.mesto(457kg), 3.mesto(436kg), 4.mesto(431kg)
- na poslednjim OI: 1.mesto(455kg), 2.mesto(449kg), 3.mesto(448kg), 4.mesto(436kg)
Namerno sam pisao težine za medalje i prvu narednu koja nije bila za medalju. Svakako da ove težine deluju zastrašujuće u odnosu na trenutni lični rekord Tamaša Kajdočija ali još jednom napominjem da će on biti junior još naredne 2 godine, a i posle toga imaće vremena i prostora za napredak. Uz veliku nadu da će iskusni Stipan Vert svoje „životno delo“ naravno uz pomoć samog Tamaša, grada Subotice, MOS, OKS i države, pretvoriti u „velikog“ dizača tegova.
Definitivno, ako uopšte naša zemlja bude imala učesnika u dizanju tegova na narednim OI, to će biti samo jedan takmičar. Svakako, Kajdoči jeste najozbiljniji kandidat ali ne i jedini. Ovog puta bih pomenuo Nenada Kužića iz Niša. Njegov trener je Veselin Jakovljević aktuelni rekorder države u teškoj kategoriji(+105kg), sa podignutih 382kg 2004.godine(i pored toga nije izborio učeće u Atini). Još nekoliko zanimljivosti vezanih za Kužićevog trenera, pored toga što je zamenik selektora državne reprezentacije, on je magistar sporta i nosilac crnog pojasa u tekvondou. Upravo zbog svega nabrojanog Nenad Kužić može biti jedan od onih koji su napravili veliki napredak u seniorskoj konkurenciji za razliku od juniorske. Naime, dobrom taktikom i promenom težinske kategorije(iz 94kg u kategoriju do 105kg) i stalnim napretkom u podignutim težinama, nagoveštava dobre rezultate. Na poslednjem EP seniora zauzeo je 15.mesto ali je imao oko 6kg manje od dozvoljene težine(105kg), što je ekstremna razlika u ovom sportu. Očekuje se da temeljnim radom pod stručnim nadzorom gore pomenutog trenera, Kužić polako povećava mišićnu masu, a samim tim i podignute težine.
Dakle, u zavisnosti hoćemo li imati učesnika na OI i da li će taj plasman biti izboren preko kontinentalnih kvalifikacija ili vajld karda, Kajdoči i Kužić su najozbiljniji kandidati za to mesto. Kada se radi o poređenju u godinama, Kužić je stariji za nekih 5-6 godina.
Kada je reč o ostalim reprezentativcima treba izdvojiti Tamaševog brata Tivadara(+105kg), zatim Tomića(94kg) i Rožnjika(77kg). Takođe, na predstojećem EP do 17 i 15 godina videćemo šta možemo očekivati od naših mladih nada(Vladisavljeva, Jošića i Bertranda). O svima njima i njihovim rezultatima sada pojedinačno neću pisati, nadam se da će imati mesta u tekstu koji sam obećao da ću napisati na početku ovog.
Takođe treba reći da je baza iz koje se crpe reprezentativci i takmičari uopšte, veoma specifična i teritorijalno ograničena. To su pre svega klubovi iz Vojvodine(Subotica, Bač, S.Mitrovica, Sombor, Inđija, Pazova, Irig, Bečej...), nekoliko klubova iz Beograda, dok se u centralnoj Srbiji pored pomenutog Niša, jedino izdvajaju Loznica i Vranje i to je sve.
Sve u svemu za Rio se borimo za jednog takmičara, a imajući u vidu rad saveza i nadolazeće mlade generacije, nadam se da ćemo se za Tokio boriti bar za 3 učesnika u dizanju tegova.