23. avgusta 1973. je po prvi put objavljena ATP rang lista tenisera. Nastala je iz potrebe da se obezbedi sto pravilniji nacin za ocenu ucinka igraca na turnirima i objektinijeg odredjivanja nosioca na turnirima. Cast da bude prvi broj 1 imao je Ilie Nastase, koji je u tom trenutku bio sampion US Opena i Rolan Garosa. Lista je obuhvatala period od godinu dana, tj. prethodne 52 nedelje, a na kraju svake godine bi bodovno pokazala ko je bio najbolji teniser u toj sezoni. Zbog velikog broja turnira, vise federacija, mnogobrojnih egzibicionih turnira koji nisu ulazili u zvanican kalendar niti se racunali za listu, moze se reci da je bilo dosta propusta u prvih desetak godina. Tek sredinom osamdesetih pocinje sredjivanje sistema, da bi preuzimanjem organizacije turnira od strane ATP 1990 stvari postale mnogo uredjenije. Tada je pored bodova za uspeh na turniru, postojao i bonus za pobedu u zavisnosti od pozicije na listi protivnika, pa je pobeda nad teniserom koji je bio prvi vredela mnogo vise nego pobeda nad nekim oko 100 mesta. Na GS turnirima ovi bonus bodovi su bili duplirani, kao i u finalima turnira Masters serije koja su igrani na tri dobijena seta. U ukupan zbir ulazilo je 14 najboljih rezultata igraca, bez obzira na kategoriju turnira na kojima su ostvareni.
Zbog relativno komplikovanog sistema za obicnog pratioca, mogucnosti da igrac iako ponovi rezultat iz prethodne sezone, ali zbog osvajanja mnogo manje bonus poena, izgubi svoje mesto na listi, krajem proslog veka je pokusana “revolucija” kojom se u prvi plan izbacila “Race lista” (ATP trka). On je uzimala u obzir rezultate samo od 1. januara tekuce godine, svi teniseri bi startovali od nule, a bonus bodovi su bili izbaceni. To je trebalo da podseca na Formulu 1 i sistem koji tamo postoji. Tada su i uvedeni obavezni turniri za najbolje tenisere, 4 GS turnira i 9 turnira Masters serije, a za listu se racunalo 18 najboljih rezultata plus zavrsni Masters. Do tada zvanicna lista je sluzila samo kao ulazna lista za turnire i prilikom odredjivanja nosilaca. “Prvi” igrac sveta prve nedelje u januaru 2000. je postao Fabris Santoro posle trijumfa na turniru u Dohi koji je te nedelje donosio najvise poena. Ipak ubrzo je odbacena Race lista kao zvanicna i obe liste su postale ravnopravne. Poslednjom reformom iz 2009 prakticki postoji samo jedna zvanicna ATP rang lista koja obuhvata period od godinu dana tj. prethodne 52 nedelje.
U ovih 40 godina 26 igraca je bilo na vrhu liste. Njih 17 su zavrsavali godinu kao broj 1, a rekorderi su Pit Sampras i Novak Djokovic koji su 6 puta to uspeli, s tim da je Amerikanac to uradio uzastopno. Ukupno je bilo cak 105 promene na vrhu liste. Najvise puta na vrh liste je dolazio Dzon Mekinro, cak 14 puta, a iza njega je Pit Sampras sa 11 dolazaka na prvo mesto. Najvise promena na vrhu liste je bilo 1983. cak 10 a zatim 1999. kada je bilo 8 promena. Te godine je cak 5 igraca tokom godine bilo na poziciji broj 1 (Sampras, Moja, Kafeljnikov, Afgasi i Rafter). Samo 4 igraca su uspela da se "vrate" na prvo mesto na kraju godine i to Rafael Nadal cak 4 puta (zanimljivo da nikada nije vezao 2 godine kao broj 1), zatim Novak Djokovic 3 puta (jedini koji je uspeo da veze 2 sezone nakon "povratka" na broj 1) i po jednom Ivan Lendl i Rodzer Federer.
Cak 13 puta se desilo da je neki igrac proveo samo 1 nedelju na prvom mestu (prvi je bio Bjern Borg, koji je posle toga cekao vise od 19 meseci da ponovo dodje na vrh), i tu je “rekorder” Dzon Mekinro sa cak 4 takva slucaja. 9 igraca se posle prvog silaska sa pozicije broj 1 nikada vise nisu vrtili na vrh (Nastase, Njukomb, Vilander, Moja, Kafeljnikov, Rafter, Ferero, Rodik i Mari).
Najvise nedelja na prvom mestu je proveo Rodzer Federer 310, dok je najkrace bio Patrik Rafter, samo nedelju dana. Najduze broj 1 u kontinuitetu je bio Rodzer Federer, cak 237 nedelja (vise od 4 i po godine). Najmladji igrac koji je stigao do vrha liste je bio Lejton Hjuit sa 20 godina i 268 dana. On je ujedno i najmladji igrac koji je godinu zavrsio na prvom mestu. Najstariji broj jedan je Rodzer Federer sa 36 godine i 320 dana, dok je Novak Djokovic najstariji igrac koji je bio broj jedan na kraju godine sa 33 godine i 223 dana.
Ivan Lendl i Marselo Rios su do prve pozicije stigli bez osvojenog GS turnira do tog trenutka. Pit Sampras je uz njih dvojicu jedini igrac koji su je dosao na prvo mesto, a da u period koji se racunao za listu nije imao GS titulu u svom posedu (da kontroverza bude veca Dzim Kurijer je tada imao cak dve), mada je za razliku od prethodne dvojice imao jedan osvojen veliki trofej do tada. Marselo Rios je jedini broj 1 koji nikada nije osvojio GS trofej.
Tri puta se desilo da igrac koji je godinu zavrsio kao broj 1 nije osvojio nijedan GS trofej te godine:
Dzimi Konors – 1975 (izgubio cak tri finala, na AO, Vimbldonu i US Openu ) Dzimi Konors – 1977 (porazen u finalima na Vimbldon i US Openu) Dzon Mekinro – 1982 (igrao samo u finalu Vimbldona)
Bilo je i situacija kada je neki drugi igrac osvojio vise GS trofeja u sezoni od onog koji je zavrsio godinu na poziciji broj 1:
1973 – Dzon Njukomb je trijumfova na AO i US Openu, Ilie Nastase samo na Rolan Garosu. 1978 – Bjern Borg je osvojio Rolan Garos i Vimbldon, Dzimi Konors je trijumfovao na US Openu. Njih dvojica su medjusobno odigrala finala u Londonu i Nju Jorku. 1989 – Boris Beker je osvojio Vimbldon i US Open, Ivan Lendl je trijumfovao na AO. Njih dvojica su se sastala u finalu u Nju Jorku, i u polufinalu Vimbldona. 2016 - Novak Djokovic je osvojio AO i Rolan Garos, Endi Mari je trijumfovao na Vimbldonu. Sastali su se u finalima u Melburnu i Parizu.
Igraci koji su bili broj 1 na listi:
1. Ilie Nastase 2. Dzon Njukomb 3. Dzimi Konors 4. Bjern Borg 5. Dzon Mekinro 6. Ivan lendl 7. Mats Vilander 8. Stefan Edberg 9. Boris Beker 10. Dzim Kurijer 11. Pit Sampras 12. Andre Agasi 13. Tomas Muster 14. Marselo Rios 15. Karlos Moja 16. Jevgenij Kafeljnikov 17. Patrik Rafter 18. Marat Safin 19. Gustavo Kierten 20. Lejton Hjuit 21. Huan Karlos Ferero 22. Endi Rodik 23. Rodzer Federer 24. Rafael Nadal 25. Novak Djokovic 26. Endi Mari