Tog 5. jula 1975. Amerikanci su po prvi put nakon 1947. imali dvojicu igrača u finalu muškog singla na Vimbldonu, i publici je priređeno veliko iznenađenje. Sa 31. godinom 11 meseci i 25 dana Artur Eš postao je najstariji osvajač Vimbldona u Open eri, kao i jedini tamnoputi igrač koji je uspeo da podigne trofej na najprestižnijem turniru belog sporta.
Uvod : Džimi Konors, zvanični šampion došao je do finala bez izgubljenog seta, u velikom stilu. Od 18 dobijenih setova u samo 2 je imao probleme, a u 1/2 je prosto pomeo sa terena Roskoa Tanera, najvećeg servera i udarača tog vremena. Naredne godine Borg i Nastase ušli su u finale bez izgubljenog seta a posle toga čekalo se da na ovom turniru Federer ponovi istu stvar tek 2006. Džimi je bio veliki favorit, zbog činjenice da je zvanični šampion ali i zbog svega što je postigao u prethodne dve i po godine. 1973. osvojio je 11 titula, što je broj za respekt iako su uglavnom ostvarene na manjim turnirima kod kuće u Sjedinjenim Državama. Naredne 1974. biće jos uspešniji, i to je jedna od najboljih sezona nekog igrača u Open eri. Na 21. odigranom turniru uzeo je 15 titula uz skor 93-4. U jednom trenutku imao je 35 vezanih pobeda, i što je još impresivnije 45 osvojenih setova u nizu. Najvažnije od svega, okitio se prvim Mejdžorom u karijeri početkom januara u Australiji, a pridodaće mu i Vimbldon i US Open. 1975. ponovo će ući u finala ta tri turnira, i sve će ih izgubiti. Ta 1975. takođe je mogla da mu bude sjajna sezona da nije bilo tih poraza u velikim finalima, i njegovo mesto u teniskom panteonu moglo je biti izdignuto za još par stepenika da je uspeo u nekom da slavi.
Artur Eš je igrao na Vimbldonu od 1963., ali obično nije imao uspeha. Najbolje rezultate postizao je 1968. i 1969. kada je gubio od Roda Lejvera u 1/2. On je izgubio 5 setova pre finalog meča, ali sve se to brisalo pred subotnje finale. Ova 1975. biće najbolja sezona u karijeri Artura Eša (barem u Open eri) jer je osvojio dve titule koje je najviše želeo. Prvo je u maju uzeo prestižni WCT turnir u Dalasu, gde su se svi mečevi igrali na tri dobijena seta, i gde je tukao mladog Borga u finalu. Dva meseca kasnije uslediće i ova vimbldonska titula, kao kruna njegove karijere.