by mastro mostro » 27 Mar 2011, 14:37
Sledeće nedelje u dalekoj Australiji počinje Svetsko Prvenstvo B grupe, mada u isto vreme u susjedskom Zagrebu igra druga skupina iste grupe... a naš ionako (pre)siromašni savez umesto puta u Hrvatsku mora da kešira put preko pola sveta. Ali, momcima iz reprezentacije se pruža jedinstvena prilika da o trošku države posete prelepi Melburn.
HK Partizan, oslabljen neigranjem "svojih" odličnih stranaca i pre svih neverovatnog golmana Mareja, kakav na srpski led nije kročio, a pojačan za nekoliko igrača iz inostranstva (stranaca Kanađanin, Amer i Slovak koji su ranije stekli pravo igranja za Srbiju) i koji sigurno nisu klasa Partizanovih strendžera, imaće lepu priliku da ponovi uspeh reprezentacije od pre dve godine i ponovo se plasiraju u A grupu svetskog hokeja, doduše nezvanično A2 grupu.
Prednost reprezentacije leži u činjenici da je selektor ekipe prvi trener Partizana, iskusni stručnjak Kavčić koji u svojim rukama ima pripremljen, uigran tim, koji dobro poznaje i drži u zavidnoj igračkoj i fizičkoj formi, što na ovakvim ad-hoc turnirima može biti presudno, baš kao i atmosfera u ekipi, koja je u našoj, koja je crne kacige zamenila crvenim, više nego odlična, nakon duple krune.
Posebno će biti interesantno videti da li će se i kako u odličnu ekipu koju predvode mladi i talentovani Marko Kovačević, Čipsi Milovanović, Boki Janković, Boris Gabrić, Marko Sretović, Marko Prokić uklopiti i 35-godišnji Ivan Prokić, miljenik starih ljubitelja hokeja koji pamte zlatne godine (i moj ljlubimac takođe); nekada najbolji igrač srpskog hokeja ili barem najveća nada, jedini Srbin iz Srbije koji je još kao 19-godišnjak igrao u moskovskom CSKA u kome su tada zbog NHL lock-out-a igrali čuveni Pavel Bure i Aleksandar Mogiljni i koji je zbog nesrećne povrede na draft kampu propustio priliku da bude prvi igrač iz srpskog hokeja koji je zaigrao u NHL ekipi NY Rangersa.
Ostaje nepoznanica je da li će Ivan, koji živi i radi u Americi, i ne igra takmičarski/ligaški hokej par godina (igra neku veteransku ligu u sa bivšim hokejašima i rekovalescentima, što s obzirom da je reč o Americi može biti bolje i svrsishodnije od neke slabije lige), uspeti da se snađe, pronađe sa klincima i svojim iskustvom i nesumnjivim hokejaškim znanjem pomogne ovim momcima da sjajnu sezonu krunišu reprezentativnim trijumfom i plasmanom u prestižnu A grupu, gde opet, ne verujem da ćemo dugo opstati s obzirom kakve reprezentacije i iz kakvih liga tu igraju.
Nadam se da će mediji u Srbiji ispratiti ovaj poduhvat naših oklopnika. Ja sam lično veliki ljubitelj hokeja, i kao takav ipak sam svestan ogromne razlike u kvalitetu između Srbije i ostatka neprednog hokejaškog sveta, ali sam ipak uveren da bi omasovljenjem i popularizacijom, ovaj, najdinamičniji kolektivni sport mogao da se „primi“ u Srbiji, jer po temperamentu i suštini igri odgovora našem karakteru.