Board index Život van sporta Putovanja

Putopisi

Putopisi

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:11

Putovati u Sjevernu Koreju je vrlo jednostavno. Postoji svega nekolicina tour operatora na svijetu koji organiziraju putovanja u ovu neobičnu zemlju iz željezno-čelično-metalne zavjese. Pitanje je zašto bi netko uopće želio putovati tamo?!

Iskreno, kad mi je ta ideja pala na pamet, bila je uglavnom produkt želja za posjetom što neobičnijoj destinaciji na svom godišnjem odmoru. A kud ćeš neobičnije od ovoga?! Potraga za agencijom je brzo završila, moj izbog je bio Koreakonsult, švedska agencija koja organizira nekoliko tura godišnje.

Gledajući konkurenciju, shvatio sam da manje više svi nude isti program iz jednostavnog razloga: ture definira državna turistička agencija i oni vam slažu što smijete vidjeti i kada. Jedina uloga je bila cijena, a ova agencija je nudila nešto manju cijenu od ostalih, a u konačnici ni to nije bilo tako malo, cca 1400 EURa, no u toj cijeni je praktički uključeno sve osim osobnih troškova, cuge i suvenira. I naravno, vrlo bitna činjenica da se na put kreće iz Pekinga, tako je da potrebno i platiti avion do kineske prijestolnice. Individualno putovanje ili backpacking ne postoje u Koreanskom riječniku, pa si uštedite vrijeme i nemojte istraživati opcije, barem dok je ovaj sastav vlasti.

Nevjerojatno, ali našao sam i suputnicu za ovu sedmodnevnu turu, pa nas je ukupno od 10 ljudi u grupi, bilo dvoje Hrvata.
Neobična destinacija privlači i neobične putnike, željne raznih spoznaja i senzacija, stoga me nije nimalo iznenadio proces apliciranja za vizu. Sve moguće podatke koji se mogu dati, sam poslao u agenciju i njihov je zadatak ishoditi vizu za vas u Pekingu. Bed je samo što ne znate da li ćete i dobiti vizu, pa se morate otrgnuti do Pekinga prije svega. Mi smo imali backup plan u slučaju da dan prije saznamo da nismo poželjni u zemlji, no to se ipak nije dogodilo. Svih 10 putnika u grupi je dobilo svoju vizu, i tako smo se i upoznali u jednom pekinškom hotelu, gdje smo dobili i uputstva o tome što se smije, a što se ne smije raditi za vrijeme boravka u Sj.Koreji.
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:12

Pa evo i sažetka upute, prije nego se odlučite za putovanje:

1. Korea je za strance cash društvo, stoga svoje kapitalističke kreditne kartice ostavite doma, treba vam EURO, DOLAR ili kineski Yuan.
2. Obavezno napravite putno osiguranje! (nažalost mene je moj osiguravatelj prvi puta nazvao da me pita jel ja to ozbiljno vadim osiguranje za Sj.Koreju i da oni uopće nisu sigurni da li će se ti troškovi moći opravdati, jer ta zemlja stvarno nema previše kontakta s ostatkom svijeta)
3. Ukoliko putujete avionom do Sjeverne Koreje , zabranjeno je unijeti bilo koju količinu alkohola u svojoj ručnoj prtljazi.
4. Mobilni telefoni i GPS su zabranjeni u DPRK. Ako, ipak, njih ponesete na ovaj put, budite spremni da ga predate cariniku koji će ih zadržati za vas u prtljazi na aerodromu. Na izlasku iz zemlje ćete ih opet dobiti nazad.
5. Laptopi su ok, kao i MP-3 playeri.

6. Nemojte sa sobom uzeti knjige koe opisuju Sjevernu ili južnu Koreju ili časopisime koji pokazuju zapadni način života. Lonely Planet vodiči i drugih o Sjevernoj Koreji se ne preporučuju nositi na putovanje.
6. Tijekom svog boravka u DPRK, molimo da slijedite vaš vodič s uputama i ne ostavljate ga u hotelu i ne idete nigdje bez znanja svojih vodiča. Pokušajte pokazati poštovanje za Koreansku tradiciju i način života, čak i ako su drugačije od onoga što mislite da bi trebali biti.
7. Električni napon u Sjevernoj Koreji je 220 V i električne utičnice su istog tipa kao u zapadnoj Europi. Nestašica električne energije se može dogoditi s vremena na vrijeme, tako da je preporučeno da ponesete baterijsku lampu.
8. Budite svjesni da će vaša prtljaga biti temeljito pregledati i u dolasku i odlasku.
9. Dozvoljeno je fotografirati za vrijeme putovanja, ali, molimo, uvijek pitajte za dopuštenje ako želite fotografirati ljude, a posebno vojne osobe.

10. Zabranjeno je donijeti biljke i njihovo sjemenje u Sjevernu Koreju. Lokalno cvijeće Kimjongilia i Kimilsunglia dva su cvijeta koje predstavljaju sjevernokorejski vođe. Možete kupiti ove biljke u obliku biljaka u saksiji. Cijene su između 8 i 10 eura.
11. Ako posjećujete neka sveta mjesta i spomenike, prikladna odjeća je obavezna. Pogotovo kada posjetite Mauzolej - Kumsusan Memorial Palace (odavanje počasti balzamiranom tijelu vječnog vođe, Kim Il Sunga).
12. Stranci ne smiju plaćati ili kupovati u lokalnoj valuti (North Korean Won). Čak niti kao suvenir.
13. Uzmite sa sobom sve lijekove koje inače koristite. Dobra ideja je imati lijekove za želudac.
14. Ako putujete između lipnja i kolovoza trebate kišobran za mokro vrijeme.
15. Bilo bi lijepo imati sa sobom male poklone i suvenire za lokalne vodiče i djecu . Muškarci će cijeniti cigarete (većina koreanskih muškaraca su pušači), a žene će cijeniti jeftinu kozmetike. Ne preporučaju se pokloni proizvedeni u USA i Južnoj Korei. Prije odlaska iz zemlje, pristojno je ostaviti malu napojnicu za vodiče (njih troje) te vozača (10 eura za svaku vodiča i 5 Eura za vozač
To su dakle pravila prije nego što uđete, ali nakon ulaska se pravila mogu i drastičnije promijeniti i na dobro i na loše.

Last edited by B.B.B on 12 Jun 2011, 18:12, edited 1 time in total.
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:12

Dobili vize, skompali se s ekipom, dva Njemca, dva Portugalca, Irac, Danac, Poljak, Amer(sa UK putovnicom) i dvoje Hrvata. Eto nas sutradan na aerodromu u Pekingu, došli mi super rano, tko zna kakva je provjera. Uzbuđenje raste od same činjenice da ćemo letjeti u Pyongyang i to s kompanijom kojoj je zabranjeno letjeti skoro svugdje osim u svom okruženju, dakle u Kinu i Rusiju. Letimo avionom koji još koriste samo dvije kompanije na svijetu, jedna od njih je Cubana, druga Deta air i naravno Air Koryo. Iako je avion star, kaže mi jedan od suputnika da se ne trebamo brinuti, piloti su uglavnom vojni i ako nešto krene po zlu, sigurno je da će nas znati spustiti gdje treba. Utješno ili ne, nije me frka, više mi je adrenalin od čekanja da uopće uđemo u avion.

Gledam ekipu koja čeka na let, osim nas šačice turista (kažu da i nema više od 2000 turista godišnje), tu su neki čudni crnci iz Afrike u odijelima, ne znaš jel političar ili švercer oružjem, i naravno tu su Koreanci koji se vraćaju s neke partijske dužnosti iz Kine, a to je za njih kao odlazak u teški kapitalizam. Svi ponosno imaju značku s likom Velikog vođe na reveru, baš svi! Brijem da oni koji mogu izaći iz zemlje i vratiti se nazad, imaju vrlo ok život u Koreji jer treba nekako i održavati taj sistem zatvorenosti, to je nešto poput zatvorskih čuvara. Svi su toliko ozbiljni, nema šale i zezancije, nema komunikacije, nema djece na letu, sve, ali baš sve govori da je ovo putovanje u nepoznato.


Ukrcamo se u letjelicu, nije baš savršeno iznutra, ali dobro, nije dug let, dobivamo i neki oblik hrane, riža s mesom, voda, osoblje vrlo službeno, osmijesi baš i nisu poželjni. Ispred nas prazna sjedala bez brojčane oznake, poslije dolaze tri tipa koji iz svemira izgledaju kao tajna služba i sjedaju na ta mjesta, očito rezervirana za njih na svakom letu. Let brzo prolazi, nema nikakve drame, i nakon cca dva sata i druge vremenske zone, slijećemo u Pyongyang. I odma se vidi da je tu nešto drugačije nego bilo gdje drugdje na svijetu. Slijećemo na pistu, oko nas samo livada i šuma u daljniji, vozimo se po pisti, pa skrenemo lijevo, pa desno, pa ravno, pa desno, pa lijevo...i dalje ničega, ni ljudi ni zgrada ni drugih aviona ni aerodromske zgrade, kao da su sve sakrili prije našeg dolaska. Nakon cca 20 minuta vožnje, ne rulanja po pisti, nego vožnje kroz šumicu, stižemo do aerodromske zgrade. Čim izađeš iz aviona želiš dohvatiti kameru i snimati sve ovo nestvarno i nelogično, Veliki vođa koji se smiješka s pročelja zgrade, prazna pista, nema uopće letova taj dan, osim ovog našeg.

Popunjavamo obrasce za ulazak, treba napisati sve što imaš u prtljati, mali Irac nosi 15 knjiga pa mora pisati sve naslove (mali je neki genij-freak - čita dvije knjige dnevno). Mobiteli se oduzimaju i stavljaju u koverte koje se pečate. Prtljaga se pregledava, ali opet, ne tako dubinski kako sam mislio, svima iz grupe vidiš na licu neko čudno sjajilo, kao ponosni smo što smo tu, a opet nas je malo frka, ne znamo što očekivati, što ćemo smjeti a što ne, bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom idućih tjedan dana.

Naši vodiči nas čekaju na izlazu iz carinske zone, oni već sve znaju o nama, mene pozdravlja i kaže DOBAR DAN !!! a ja padam na glavu i mislim, koja je ovo zona sumraka. Srećom, brzo shvaćam da je naučio samo pozdrav na našem jeziku, no ostali putnici su u puno većem komunikacijskom problemu. Naime, naših troje vodiča (i jedan vozač) govore engleski (jezik koji govori cijela grupa), njemački (jezik koji mogu govoriti dva putnika) i portugalski (za još dva putnika)...i ispada da se samo ja i moja suputnica možemo razgovarati na materinjem jeziku a da nas baš nitko nitko ne razumije. S vrata je očito da je samo jedna od ovih osoba vodič, a ostatak ekipe je neki oblik sigurnosti, tajne službe ili nešto treće, pa čak i vozač. Vrlo su svi ljubazni, mi poluludi od želje da krenemo van aerodroma, pa hajmo...dobrodošli u Sjevernu Koreu.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:13

Image Image
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:14

Ispred aerodromske zgrade par automobila i mini buseva, sve naravno u vlasništvu države. Tokom boravka u zemlji, kao da imamo dojam da su to svi automobili koje smo i vidjeli. Naime, čim smo se smjestili u bus i krenuli put grada, dobili smo prvi pravi dojam života u Koreji. Infrastruktura postoji kao da je riječ o razvijenoj zemlji, ali nema korisnika infrastrukture. Ceste su naprosto prazne i kao da postoji zakon da se automobili ne smiju voziti onda kada su stranci na cesti. Istina je naravno surova, privatne osobe tj. obični građani ne mogu posjedovati automobili, niti bi ga mogli kupiti kad bi htjeli.

Samo za usporedbu, jedan koreanski won danas otprilike vrijedi oko 3 lipe. Plaće u Koreji nisu u tisućama wonova nego u stotinama, tako da nije ni čudo da nema smisla trgovati s njihovom lovom, kad ovo malo turista što dođe, mogu ostaviti pravi cash u poželjnim valutama.

Prazne ceste su bile šok vrlo kratko, jer je pravi šok uslijedio kada je žena-vodič uzela mikrofon i krenula predstavljati svoju zemlju. Priča ona o Koreji, ne o Sjevernoj, nego o ujedinjenoj, pa tako zbraja broj stanovnika, površinu zemlje i slično, mi se gledamo i ne kužimo, ona i dalje govori o jednoj jedinstvenoj zemlji, kao da crta razdvajanja ne postoji. No naravno, na kraju priče slijedi obrat, jer službeni stav je da su amerikanci i UN krivi što je koreanski narod razdvojen na silu i da obje polovice, i sjeverna i južna, žarko žele ujedinjenje, ali da kapitalistički zlotvori to ne žele, pa stoga imaju vojsku postavljenu okolo 38 paralele. I trabunja ona tako svoj politički manifest, te mi polako shvaćamo kako funkcionira doktrina i ostavština vječnog predsjednika Kim Il Sunga i njegovog nasljednika Kim Jong Ila. Jednostavno je sve što ćemo mi vidjeti i čuti, tako precizno isplanirano od početka do kraja i sva naša nastojanja da naprave bilo kakav ustupak, su bila slomljena. No, trudili smo se svojski, pa smo kao grupa imali nekoliko neuobičajenih situacija.

Ulazak u Pyongyang izgleda kao da ste došli u Novi Zagreb ili Novi Beograd, ali na steroidima. Neboderi-spavaonice na sve strane. Avenije široke po 8 trakova, i dalje bez auta. Upozorenje da ne smijemo slikati iz busa i dalje stoji, pa iako nekolicina pokušava opaliti koju fotku, svako toliko bude opomenut od strane vodiča i onda se umirimo. Tek kad sam se vratio, shvatio sam da su sve fotke koje su redovno dostupne iz te zemlje, poput mojih, nema tu previše odstupanja, nema previše stranaca koji su mogli vidjeti 'nešto više' ili snimiti neku posebnost u odnosu na sve preostale goste.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:14

Vrlo brzo dolazimo do njihovog Slavoluka pobjede, ne bih ulazio koju pobjedu veličaju, ali činjenica da je veći od Pariškog govori da je opsjednutost veličinom i snagom toliko VELIKA, da će većina stvari koje ćemo vidjeti, biti grandiozna i masivna. Prolazimo kraj trolejbusa koji stoji pun putnika na sred ceste, pitamo vodiče što je to, oni odgovaraju da ljudi čekaju da dođe struja pa da trolejbus nastavi dalje vožnju. Uglavnom ljudi pješače i koriste svoje noge za prelazak bilo kakve razdaljine. Naime, da bi putovali u drugi grad ili selo, trebaju dozvolu od države, pa stoga sve što vam treba za kretanje su noge, jer ionako ne možete nikuda osim po svom gradu. Za vrijeme boravka u Pyongyangu, primjetili smo da nas ljudi u pravilu ne gledaju, iako smo jedini bjelci/stranci na vidiku, svi gledaju svoj posao ili su tako dobro naučeni izbjegavati pogled da je to čudo. S druge strane, kad god imamo neki službeni susret s koreancima, oni su toliko ljubazni i uslužni, tako dobro govore jezike, da se pitaš kako li su samo sretni bili oni koje je partija prepoznala i odabrala za ovaj politički marketing.

Nestanak struje je toliko normalna stvar da imam dojam da i naš hotel, koji je toliko impresivan i nalazi se na riječnoj adi, tako da se teško možemo kretati po gradu, jer bi nas svi vidjeli kad bi otišli iz hotela, vjerojatno štedi struju dok smo mi u obilasku. Cilj je pokazati se u najboljem svijetlu, a kad nemaš svijetla i energije, onda je to malo bed. Stoga, priznanje da imaju redukcije je očito doživljeno kao manje zlo. Najgori mogući oblik štednje se vidi noću, jer nema javne rasvjete i bus često vozi naslijepo sa slabim farovima, a često naletimo i na neku poštenu rupu na cesti, naravno dok ne ugledamo neki super osvijetljeni momument partiji, ocu ili sinu, za to se nikad ne štedi.

Pyongyang je bio prilično razrušen u vrijeme koreanskog rata tako da nije čudo da je ovdje sve puno betonskih blokova, erektivnih nebodera i moderne (barem pokušaj) arhitekture. Sve se to moglo super financirati dok je bilo SSSR-a i one stare Kine, kažu da je u sedamdesetim godinama Sjever bio mnogo više razvijeniji od Juga, barem ekonomski, no padom komunizma na općoj razini, nestala je i podrška prvih susjeda na sjeveru (Rusije i Kine). Velika većina tih grandioza je izgrađena u tom periodu, poslije su se gradili samo spomenici koji su veličali slavu i hrabrost tate i sina.
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:15

Pyongyang nije toliko pust koliko se činilo na ulasku u grad, mada je sve toliko neobično i čudno, kao da je sve jedna velika pozornica. Jedna od prvih stvari koju nam žele pokazati i kojom su jako ponosni je metro. Naime, postoje brojne špekulacije među stranicma koji su putovali u Sj.Koreju da ovaj grad ima metro sa dvije stanice, koje su tako dobro uređene (nešto slično Moskovskom metrou sa velikim partijskim crtežima), i da je to nešto što svima pokazuju, a da ustvari uopće nemaju mrežu razvijenu nego samo te dvije pokazne stanice, i onda kada dođu turisti, odvedu vas u prvu stanicu, puste vas da slikate unutrašnjost, dođe par pravih 'putnika' i provezu se s vama tu jednu stanicu. Vi morate izaći van, jer naravno, tako kažu vodiči jer plan ide dalje. Gdje je tu prava istina, teško je reći. Moguće je da postoji mreža i dalje, možda samo nije tako dobro upeglana, a opet, ako imaju tako često restrikcije struje koje su vidljive na svakom koraku, čemu metro. Vagoni su naravno iz istočne Njemačke, pa su i to ponosno pojasnili našim suputnicima iz Njemačke. Unutrašnjost je stvarno impresivna, o tome nema zbora i upravo vjerujem da je to razlog zašto se i pokazuje turistima. Ono malo ljudi koji se voze s vama, uopće vas ne gledaju, nikakav kontakt očima i slično.

Vratimo se malo na hotel tj. smještaj za strance. Mislim da je u cijelom gradu ukupno 3 hotela, svi na 40 i nešto katova, svi barem 4 zvjezdice i služe kao utočište za strance, bilo turiste, bilo one koji dolaze svojim poslom, što god to bilo. Mi smješteni na 53 katu, pogled kažu vrhunski, no kako smo bili u sezoni poplava i kiše, uglavnom smo gledali maglu. Prozori se naravno ne mogu otvoriti. Svi vodiči spavaju u hotelu, i cijelo vrijeme je jedan vodič u predvorju, tako da ako poželite izaći na svježi zrak ili nedaj Bože džogirati, vrlo vjerojatno ćete biti spriječeni s pojašnjenjem da nije sigurno da idete ikuda sami. Uostalom, mogli bi se lako izgubiti, u Pyongyangu i cijeloj zemlji ne postoje nikakvi natpisi na engleskom jeziku, nikakvi putokazi, nikakvi pokazatelji niti mape za turiste, imate svoje vodiče i oni su dužni osigurati vam sve to, ali uvijek prisutni.

U hotelu naravno dućani sa vrlo skupim suvenirima, barovi s alkoholom isto skupim, kuglana gdje smo jednu večer zabrijali i napili naše vodiče, ali svejedno nismo dobili popust u ničemu poslije toga. Pošta odakle možete slati razglednice, i odista, iz Sj.Koreje u Hrvatsku su došle za tjedan dana, dok su recimo iz Kube putovale i mjesec dana. Nadalje tu je internet služba?!?!! AHA. Ovako funkcionira, vi napišete mail adresu i sadržaj maila na papir, predate gospođi koja to ukuca na PC-u i pošalje to u virtualni svijet. Nema drugačijeg pristupa internetu jer je on strogo zabranjen i provjerava se svaka poruka koja odlazi ili dolazi u zemlju. Tu je i mala banka, čiju svrhu nismo shvatili kad već ne smijemo posjedovati njihov novac, no ja se zadnji dan kockao i otišao pitati, te promijenio 10 EURa po njihovom tečaju i dobio vrlo zanimljive, nove novcate sjevernokoreanske novčanice. Vjerojatno je teta na šalteru spremila pare u džep.

Odmah ispred hotela i ogromni kopleks kina koji služi za filmski festival jer je navodno Kim Jong Il veliki ljubitelj filma i jedan od najvećih kolekcionara filmova na svijetu, pa si je napravio i filmski festival da ne mora hodati po svijetu baš za svaku glupost. Radio je on i veće gluposti, kad npr. zarobio neke goste festivala (režisera i glumce) i tražio da mu snime neki film pa će ih onda nagraditi i pustiti van iz zemlje. Tako vam je to kad ste gazda.
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:15

Image
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:16

Posjetiti Sjevernu Koreju, a ne otići na 'Mass games' je isto kao i otići u Rim a ne vidjeti Papu. Naravno, dobro je pogoditi termin kada se one i održavaju, mada je većina agencija uskladila svoje termine putovanja, upravo s održavanjem tih masovnih priredbi. Zamislite slet na stadionu koji prima 300 tisuća ljudi (najveći na svijetu, zar ste sumnjali?!), a na kojem sudjeluje oko 100 tisuća izvođača?!

A ono što oni izvode svojim tijelima, koreografijama, pločama, instrumentima je upravo nevjerojatno. Kažu da je čast nastupiti na Arirang masovnim igrama, no zahtjeva dugo pripreme i strpljenja. Tu su naravno i djeca, koja imaju svoju posebnu točku, pa vojnici koji rade čuda sa svojim puškama. Cijela jedna tribina služi samo za stvaranje pozadinske slike koja se mijenja u sekundi kako se mijenja priča koju na priča glavni spiker, kolorit prelazi iz zastave u prirodu, od životinja do vlaka, od planina do slike Velikog vođe, naprosto nevjerojatno. Ono što je bilo moguće gledati u rijetkim dokumentarcima ili pak na youtube-u, sada je stvarnost, sve se to odvija ispred vaših očiju i kolikogod ste svjesni etičnosti cijelog ovog procesa i slavljenja lidera koji je umro, ali je vječit, ipak ste fascinirani da to još negdje na ovom svijetu postoji.

Ulaznica se plaća dodatno, ovisno o tome gdje želite sjediti, no kako je dio tribine za strance uvijek poluprazan, ne treba kupovati najskuplje karte, jer se nakon početka ionako možete prebaciti na koju stepenicu više. Naravno, smijete sve fotografirati, zato vas i vode tamo, osim publike, pogotovo vojnih lica i generala u počasnoj loži. Općenito su osjetljivi na vojsku i snimanje, ali i vrlo ponosni. Vojska ipak održava ovu zemlju u takvom stanju. Mislim da traje 4 godine i smatra se jednog od 5 najjačih vojnih sila na svijetu iako imaju tek 20-tak milijuna stanovnika. Vojska je spas za mlade ljude, jer osim statusa, dobivate i hranu i smještaj i brigu i školovanje i potencijalno partijski možete napredovati u životu. No vojska znači i briga oko infrastrukture, jer vojska radi sve velike stvari u zemlji, od održavanja cesti, izgradnje velikih objekata do čuvanja meke granice s Južnom Korejom. Biti vojnik u ovoj zemlji je blagoslov i prokletstvo.

Nakon što vas Arirang predstava ostavi bez daha, treba ostaviti prostora za još fascinacije, koja nažalost ide i u smjeru da vam se malo smuči od jada i bolesne ambicije. Sutradan nas vode u dječiji centar gdje sva koreanska djeca (možeš misliti kako je to istina, dolaze samo odabrani) mogu doći i sudjelovati u razvoju, učenju, igri i zabavi. I tako nas vode iz dvorane u dvoranu, a u svakoj mali supertalenti, ili plešu ili pjevaju ili sviraju ili vezu ili rade neko drugo svjetsko čudo. I svi su kao sretni i baš su nas čekali da nam pokažu što znaju i umiju.

Već smo pomislili da je gotov obilazak djece, kad nas uvode u najveću dvoranu gdje počinje jednosatni show u kojem djeca rade sve ono što smo već vidjeli, ali još bolje i nevjerojatnije. Imati talent u ovoj zemlji vam očito osigurava budućnost i kruh, jer vas barem mogu pokazivati strancima. Mali virtuozi se redaju na sceni, perfektnih glasovnih mogućnosti, gumenih tijela, prstiju koji prebiru po tradicionalnim koreanskim instrumentima, a domaćini samo kimaju glavom i lagano se smješkaju pokazujući svoju superiornost pred nama strancima. Huh, državni pravobranitelj za djecu bi ovdje imao pune ruke posla, naravno kad bi postojao. Sve je toliko umjetno i izvještačeno da nakon Ariranga uopće ne možeš uživati u ovome, jer osjetiš da je iza svega toga hladna mašinerija koja iskorištava klince u svrhu državne propagande.
Počinjem se pitati, kakvo je djetinjstvo ovih malih genijalaca?!

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:17

Ostatak Pyongyanga je uglavnom u spomenicima koje moramo obići jer bez toga nema niti jedna ture. Kod svakog moramo kupiti stručak cvijeća za 5 EURa i onda staviti na spomenik tj. ispred njega. Naravno, kad se radi o spomeniku Vječnom vođi, onda slijedi i naklon, tako da smo jedan dan morali vježbati i naklanjanje koje nam je koristilo tokom cijelog puta. Ono što fascinira je gledati Koreance dok se klanjaju i prilaze tim monumentima, to su takvi ozbiljni pogledi, tako posvećeni mometi u kojima oni doživljavaju katarze, posebnosti tog trenutka. Kao da cijela država ima raspored kad se i koji dan ide klanjati.

Također slikanje spomenika velikog vođe nije jednostavno. Uputa je slijedeća: svaka fotografija mora sadržavati cijelog vođu tj. ne smijete mu slikati pojedine dijelove tijela, niti ometati druge dok se klanjaju. Vodiči nas obilaze dok lupamo fotke, gledaju na display i lijepo brišu sve ono što im se ne sviđa. Slikanje samo ruke ili glave se čini kao nepoštivanje ovog besmrtnika, pa stoga bilježite ili samo njega ili ništa. Nisam baš to shvatio, ali nema veze...kad si u Koreji, budi...ono što nisi.

Najsvečanije od svih klanjanja je ono u bivšoj zgradi vladavine Vječnog vođe. Kao prvo, morate se fino obući, jer je to najsvečaniji moment koji možete doživjeti u Sjevernoj Koreji. Nema traperica ni majica, košulja i fine hlače. Nema nikakvih fotoaparata unutra, niti ničega u džepovima. Ulazak je toliko posebno čuvan da je mislim da ni Obama nema takvo osiguranje (ovdje govorimo o mrtvom balzamiranom lešu). Prolazimo kroz dugi niz hodnika, svako malo prolazimo kroz neki sustav koji nas ispuše, valjda da izbaci sve bakterije koje smo donijeli sa sobom unutra, mi kao stranci imamo prioritet, jer smo ustvari pokazatelj domaćim posjetiteljima da se i stranci dolaze klanjati Vječnom vođi.

A to tek nije šala. Naime, kod leša se klanjaš tri puta, prvo ispred njega, onda kraj glave s lijeva, pa kraj glave s desna. Svud uokolo vojnici počasne straže s punim naoružanjem. I tako se moja grupa klanja i klanja i gledamo ispod oka domaću ekipu koju lovi trans od posjeta. Oni su svi vrlo svečano obučeni, žene tradicionalno u nekim nošnjama, muškarci jednoobrazno u nekim odjelima.

I nestane struje!!! Isuse Bože, pomislim. Ne mrdaj nikuda. Ovo je valjda najgori mogući scenario, jer ako se samo pomakneš, mogao bi dosegnuti do leša, a ako vojnik repetira pušku, gotovi smo. S druge strane je situacija toliko apsurdno smiješna, da je pitanje kako smo se uopće suzdržali ne smijati. Jer ovo je jedino mjesto u Koreji u kojem nikad nikad ne smije nestati struje. To je njihov Jeruzalem! I čuje se sad komešanje, povici, i mi samo stojimo i čekamo, par sekundi, i vrati se struja, pa nas po ubrzanom postupku proguraju u slijedeću prostoriju, kad tamo, sve diplome, priznanja, medalje i slike sa velikanima povijesti.

Naravno, vodič me odma vodi do slike Kima i Tita, ponosan što eto, mi se kužimo. Gledam , hinim ponos i kimam značajno glavom, koliko su važne sve te slike ljudima, prošlost koje se sve rijeđe itko na svijetu sjeća, ovdje je ona živa i danas i nema naznake da će izblijediti uskoro. Izlazimo van iz zgrade i napokon dolazimo do svojih fotoaparata, pa nam se barem pruža prilika slikati ovo ogromno zdanje, grobnicu Vječnog vođe, te se usput švercamo pa slikamo i domaće posjetitelje jer se oni namještaju za ovaj posebni moment svog života. Nama super zanimljivo, njima čudno, iako bi se rado sakrili od kamera, oni čekaju da ih državni fotograf snimi i da slijedeća skupina dođe na red.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:17

Dio putovanja izvan glavnog grada se uglavnom svodi na vožnje dugim i širokim i praznim cestama, poneki monument vođama, grad Kaesong, u kojem konačno spavamo u nečemu što liči na tradicionalni hotel i iz kojega se lako dolazi do 38 paralele i posjeta najčuvanijoj granici na svijetu.

Također, ono čime se ponose su i muzej s poklonima koje je Vječni vođa dobio i za života i nakon smrti, te velika brana koju su izgradili da bi kontrolirali poplave, more i što već su mislili da bi mogli kontrolirati.
Kad izađete iz glavnog grada, konačno ćete doživjeti da vas ljudi gledaju, ok, nisu to klasična piljenja i buljenja, ali pogled prema sebi ne možete izbjeći, ponekad i ukradeni osmjeh, a nekad i neku verbalnu reakciju, no ništa nećete razumijeti jer obični ljudi ne govore ništa osim koreanskog jezika.

U Kaesongu smo smješteni u hotelu u kojem doslovce spavamo na podu, tradicionalno i nekim velikim vrećama za spavanje, komarci nas ubiše u pojam, tople vode slabo, a i struje baš nema. No tu jedemo u nekom finom restoranu za strance tj.goste i vodiče, te političare, pa možemo reći da smo privilegirani. Općenito svi obroci su diktirani unaprijed i nema biranja, sve se zna par mjeseci unaprijed i gdje i što jedete, ne možete samo tako otići s ručka ili večere i jesti negdje drugdje, jer restorana po gradovima nema, kao ni dućana u kojem bi vi nešto mogli kupiti, ili uopće stići do njega.

Posjet DMZu tj. demilitariziranoj zoni je jedan od posebnih doživljaja. Kao prvo naziv je smješan, DMZ, a toliko vojske s obje strane, toliko oružja, da te dođe strah da netko ne aktivira kakvo oružje za vrijeme posjeta. Ta zona je na nekim mjestima široka svega metar, a negdje i po par kilometara. Sjeverni ljudi će vam pokazati i UN-ove bunkere sa posebnih posmatračnica i reći kako je sve to smišljeno da se odvoji jedan narod na dva dijela, te naravno opetovano kritizirati amerikance. U daljnii kroz te dalekozore se vidi i neka autocesta u Južnoj Koreji, gledaš aute kako piče, i ne možeš vjerovati da je neki drugi svijet, nadohvat pogleda.

Svaki puta kada gledate nešto od državnog značenja, dobijete dodatnog vodiča, eksperta, obično vojnu osobu s višim rangom. U jednoj situaciji smo mogli postavljati pitanja, no suputnik Njemac je očito postavio preosjetljivo pitanje, jer se pukovnik predavač toliko razbijesnio da smo naglo završili s predavanjem. Iako su prijašnja iskustva u muzejima bila vrlo ugodna, ovaj lik je puko. No to nije bio kraj.

Nakon što smo pogledali bunkere iz daljine, vode nas putem u kojem s obje strane stoje kameni i betonski blokovi koji uvijek mogu biti gurnuti na cestu, ako krene ofenziva s juga, i dolazimo do objekta u kojem su se vodili pregovori o okončenju rata. Pokazuju nam relikvije tog doba, tko je što rekao i potpisao, tko je kriv, o tko je kriv...općenito i naši vodiči se ovdje drugačije ponašaju, jer ovdje glavnu riječ vodi vojska, pa su i oni malo po strani, šute i gledaju u pod. Razgledavanje prostora na samoj 38 paraleli i crti razgraničenja i svih objekata koji se tamo nalaze je toliko osjetljivo, traži se mir i tišina i poniznost, jer je to mjesto boli za Koreance.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:17

I ko za vraga, nama se pridruži grupa Kineza koji su došli u isto vrijeme na ovu točku, oni su toliko glasni, lupaju fotićima, pljuju i tako to...i naravno, veća grupa nije ostala neprimjećena...u tom momentu zapovjednik ovog okruga se toliko prodere na naše vodiče, postroje nas u vrstu (!!! poslije mi kaže jedan švabo da mu je to prvi put u životu da ga je netko uopće uspio natjerati da se stane u vrstu), i krene deračina. On galami na svom jeziku i traži od vodiča da prevode na naše jezike.

Vodičima neugodno, pogotovo našima, jer buku i galamu nismo izazvali mi, nego kinezi, no koga briga...i slušamo mi tako 15 minuta postrojavanja, liku iskočile žile na vratu, na čelu, iako se nije ni rodio u vrijeme rata, no toliko je prisutan u toj boli da puca po šavovima...prijeti izbacivanjem iz zemlje ovaj čas jer ne poštujemo ovo posebno i sveto mjesto...ušutimo mi tako svi..krenemo dalje, i konačno dobijemo priliku slikati tu osjetljivu crtu. Naime, na fotkama s druge strane kućica se odma vidi Južna Koreja, jer su plave kućice i napravljene tako da je pola u jednoj, a pola u drugoj državi.

Naravno, turistički obilazak je napravljen tako da sjevernjaci imaju pola dana za obilazak, a južnjaci drugu polovicu, tako da nema sudaranja i sretanja ljudi. U jednom momentu dok si u toj plavoj kućici, ustvari se nalaziš u Južnoj Koreji. Vojsku Južne Koreje nismo vidjeli, sve je prazno s druge strane, no zato s naše strane ih ima tisuće.

Nedaleko od ovog mjesta se nalazi i tzv. pokazno selo, koje su sjevernjaci izgradili kao Potemkinovo selo, dovoljno blizu da južnjaci mogu dalekozorima gledati što ovi na sjeveru rade, pa je tako naravno sve moderno u tom selu i fejkano do boli. Nisu nas vodili u pokazno selo, jer su i sami svjesni njegove iluzije. Ono što nije iluzija su dva jarbola sa zastavama s obje strane, naravno da je na sjevernoj strani veći, kažu i najveći na svijetu. Opet problemi s egom!

Što tek reći za muzej u kojem se čuvaju svi pokloni koje su tata i sin dobili od stranih država i državnika. To je jedna ogromna i raskošna zgrada, koja je podijeljena po državama jer je od nekih država dobivao tako puno stvari da su morali napraviti posebne dvorane. Ima tu nevjerojatno rijetkih primjeraka iz umjetnosti i vrlo vrijednih starina, no brate ima tu takvih gluposti, da ne povjeruješ. Da danas pošaljete magnet iz Zagreba tamo i kažete da ste grupa ljudi koja poštuje Vječnog vođu, to bi završilo u tom muzeju.

Meni osobno je bilo zanimljivo vidjeti dva putnička vagona kojima se vozio Kim Il Sung, jer se bojao letjeti avionima, pa je putovao isključivo vlakom. Jedan vagon je dobio od Staljina, drugi od Mao Ce Tunga.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:18

Naravno tu je i kolekcija iz Jugoslavije, drug Tito mu je poklonio zlatne tabakere za duhan, pa neke super udobne i raskošne fotelje, pa koje kakve puške...oružje je uglavnom dobivao iz Afrike. Ima tu poklona i sa zapada, neki su ozbiljni ali neki su takva glupost, kao što su nam suputnici iz Portugala preveli da je neki lik poslao kutiju prehrambenih namirnica i to je tamo izloženo, ovi valjda nisu imali pojma što je to, pa su izložili u čast vođi.

Ruski i kineski pokloni su najimpresivniji i dvorane su im uvjerljivo najveće. Tu sam napravio svoj najveći incident za boravka u zemlji. U jednoj dvorani je kip Kim Il Sunga u prirodnoj veličini, poklon od Kineza i napravljen je kao voštana figura. I stanemo mi ispred, već znamo proceduru i krene klanjanje, grupa i vodiči, i meni u glavi prođe misao, što će biti ako se ne naklonim, iza nas nije bilo nikoga, rekoh, ajd da vidim.

I tako se oni svi naklone u isti čas, ja uspravan. Vrate se oni nazad, a s moje obje strane ugledam poglede svojih suputnika s dozom nevjerice i lagane panike, hoće li se što dogoditi?? Naravno, nitko nije skužio, ništa se i nije dogodilo, ja sam tek za sekundu bio mali heroj koji se suprotstavio sustavu.
Također nas vode da vidimo selo u kojem se rodio vođa, no sve je to namješteno jer tu sela nikad bilo nije, zamislite umjetni Kumrovec. Mali Irac mi kaže da se on uopće nije ni rodio u Koreji nego negdje u Rusiji u nekom logoru, no ovdje povijest ima sasvim drugačije značenje i mjesto u društvu.
Pokazuju nam i budistički hram, jedini koji je ostao u zemlji, no sve je prazno, jer religija je zabranjena osim državne, o njoj ću nešto reći u slijedećem postu.


Priroda u ovoj zemlji ima svojih predivnih momenata, no problem je što sami domaćini ne vjeruju da su to dijelovi koje mi želimo vidjeti, tako da se uglavnom iz busa divimo krajolicima. Životinja skoro da nismo vidjeli. S obzirom da se govorka da se ovdje umire od gladi kad je sušna godina i riža ne uspije, ne bi me čudilo da su pojeli sve što su mogli uloviti. Jedino što je strašno je broj zrikavaca i skakavaca. Gdje god došli, to je jedini zvuk, toliko intenzivan i sveprisutan, da je već nakon par sati postane frustrirajuće, nije nam bilo jasno koji je tome razlog, a domaći vodiči u tome ne vide ništa posebno, navikli se ljudi. Ptica nema. Pasa nema. Mačaka nema.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:18

Image
User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Re: Sjeverna Koreja

Postby B.B.B » 12 Jun 2011, 18:19

Naši vodiči su posebna priča. Oni imaju plan kojeg trebaju izvršiti i što nam smiju pokazati. Vrlo brzo smo shvatili da ih možemo pitati što god hoćemo, ali da će oni uglavnom odgovoriti sa 'maybe'. Pitali smo ih da li smijemo u cirkus, da li možemo na plažu, da li možemo u šetnju, smijemo li u običan dućan, možemo li vidjeti škole, smijemo li u pokazno selo, kino itditd...i uvijek je prvi odgovor MOŽDA, provjerit ćemo, no sutra dan dođu sa predivnim izmišljenim odgovorom zašto nešto nije moguće. Na kraju smo se u grupi natjecali tko će postaviti blesavije pitanje. Jedina stvar koju smo uspjeli ishoditi je kratka šetnja po gradu, među običnim ljudima, morali smo ostaviti sve kamere u busu, vodiči su bili s nama, na kraju smo dobili i domaći sladoled, bljutav i vodenast, ali to je možda jedina prava Sjevernokorejska stvar koju smo probali, nismo mogli platiti, pa nas je vodičica častila.


Što se tiče običnih ljudi, kao što sam rekao nema kontakta, osim u provinciji, pogled - dva. No to nas nije spriječilo da fotkamo te zbunjene poglede kad nas vodiči ne vide.
Hit u Sjevernoj Koreji su gumene čizme. Skoro ih svi nose, jer očito za cipele nema para, jer se praktički država brine o svemu, pa tko i o tome što oblačite.
Na svakom povijesnom mjestu je državni fotograf koji vas slika za uspomenu, nema para ni za fotiće.
Bicikl je isto dugo bio zabranjen, sada smo ipak vidjeli par komada što je za Aziju nevjerojatno, jer je to toliko često prijevozno sredstvo u ovom dijelu svijeta.

Dućani za strance su skromni i šareni, uglavnom kineska roba.
Suveniri su skupi, tu su uglavnom raritetne markice, knjige filozofije velikog vođe, sa državnom religijom koja se zove Juche. Da ne ulazim u doktrinu previše, to je neki neomarksizam s primjesama autokratskog komunizma. Novine izlaze svaki dan i svaki dan je na naslovnici Kim Jong Il. Gregorijanski kalendar ovdje ne vrijedi, godine se računaju od rođenja Vječnog vođe, pa je tako sada tamo godina Juche 98.
Hrana ništa posebno, možda tek napomenuti da su oni cijenjeni prozivođači ginsenga, pa tako njega ima za kupiti u svim mogućim oblicima.

User avatar
B.B.B
 
Posts: 589
Joined: 01 Jun 2011, 17:52
Location: Okolica Vukovara

Next

Return to Putovanja

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 6 guests