Board index Život van sporta Umetnost i kultura

Tragovi u nama....

Re: Tragovi u nama....

Postby Neozbiljni pesimista » 17 Feb 2013, 14:45

"Za vreme koncerta ukazao mi se kameni most, presečen po polovini, a izlomljene strane prekinutog luka bolno teže jedna ka drugoj, i poslednjim naporom pokazuju jedino moguću liniju luka koji je nestao.To je vernost i uzvišena nepomirljivost lepote koja pored sebe dopušta jednu jedinu mogućnost: nepostojanje."

Ivo Andrić
"U FK Partizan rade ozbiljni ljudi..." :copa1:
User avatar
Neozbiljni pesimista
 
Posts: 3129
Joined: 03 Jun 2011, 23:02

Re: Tragovi u nama....

Postby Neozbiljni pesimista » 07 Mar 2013, 23:23

"U životu, dragi moj prijatelju, nije reč o tome da osvojite što je moguće veći broj žena, jer je to samo spoljašnji uspeh. Reč je, pre svega, o tome da negujete sopstvene visoke zahteve, jer se u njima ogleda mera vaše lične vrednosti. Zapamtite, dragi prijatelju, da pravi ribar vraća sitne ribice u vodu!”

Milan Kundera
"U FK Partizan rade ozbiljni ljudi..." :copa1:
User avatar
Neozbiljni pesimista
 
Posts: 3129
Joined: 03 Jun 2011, 23:02

Re: Tragovi u nama....

Postby Antonius Block » 05 Nov 2013, 11:59

Једна од ратких, а можда и једина песма коју знам напамет, прва страна читанке за први гимназије, Септембар од Стевана Раичковића :

Станимо мало песмо
јесмо ли живели, јесмо

ти си најлепше сате
јаблани кад се злате

у лакој магли, пени
однела тужно мени.

Имала је још једна, из неке читанке за неки разред гимназије, сећам се само да је страна песма, зове се Филм, или Кадар или тако нешто, и стихови говоре како девојка чисти ходник, неко јој звони на врата, предаје писмо, тако нешто... Никад нисам успео да је нађем, тражио сам по нету, питао људе који се баве књижевношћу, али не вреди, нисам је ни у читанкама нашао. :)
Antonius Block
 
Posts: 6
Joined: 03 Nov 2013, 01:51

Re: Knjiga koju biste preporucili

Postby Zappa » 12 Feb 2014, 23:17

Pošto nema tema za pesme ,da ovde postavim meni možda najlepšu pesmu
BARBARA

Sećaš li se Barbara
Padala je kiša neprestana
Nad Brestom tog dana
A ti si išla nasmejana
Pokisla ozarena očarana
Pod krupnim kapima kiše
Seti se Barbara -
Sretoh te u ulici Sijama
Smejala si se
I ja sam se smejao
Sećaš li se Barbara
Nisam te poznavao
A nisi ni ti mene
Sećaš li se
Seti se toga dana
I ne zaboravi ga
Jedan čovek ispod neke kapije
Zaklonjen
Viknuo je tvoje ime
Barbara
A ti si potrčala ka njemu po kiši
Pokisla ozarena očarana
I bacila si mu se u zagrljaj
Sećaš li se Barbara
Ne ljuti se na mene što ti kažem TI
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa maker ga samo jednom video u životu
Jer TI kažem svakom koga volim
Pa čak i ako ga ne poznajem
Seti se Barbara
I ne zaboravi nikad
Tu kišu tako blagu i tako srećnu
Na tvome licu srećnom
Nad tim gradom srećnim
Tu kišu nad morem
Nad arsenalom
Nad brodom iz Cesana
O, Barbara
Velika je svinjarija taj rat
I šta je sa tobom sada
Pod kišom od gvožđa
Vatre, čelika, krvi…
A onaj koji te je stezao u zagrljaju
Zaljubljeno
Da li je umro, nestao ili je još živ
O, Barbara
Još uvek pada kiša nad Brestom
Kao što je padala nekad
Ali nije to isto, jer sve je porušeno
To su samo posmrtne kapi kiše
Užasne i očajne
A nije ni onaj potop više
Gvožđa, čelika, krvi…
Već prosto kiša iz oblaka
Koji nestaju kao psi
Kao psi koje odnosi
Vodena struja iz Bresta
Da istrule negde daleko
Vrlo daleko od Bresta
Od koga nije ostalo ništa.
Zappa
 
Posts: 7471
Joined: 03 Jul 2013, 23:53

Re: Tragovi u nama....

Postby Crazy Soul » 13 Feb 2014, 00:35

Ovde joj je mesto.... Image
ImageWherever you go, go with all your heart...
User avatar
Crazy Soul
 
Posts: 6459
Joined: 05 Apr 2011, 09:19
Location: Beograd

Re: Tragovi u nama....

Postby Crazy Soul » 15 Mar 2014, 22:32

Image
Image
ImageWherever you go, go with all your heart...
User avatar
Crazy Soul
 
Posts: 6459
Joined: 05 Apr 2011, 09:19
Location: Beograd

Re: Tragovi u nama....

Postby Lombrozo » 18 Mar 2014, 00:45

Meni omiljena od Bukovskog, a i jedna od najdrazih uopste...

OKONČANJE BOLA

Čujem čak i planine.
način na koji se smeju
plavim padinama dole u vodi
ribe plaču i sva je voda
njihove suze.
slušam vodu u propijenim noćima
i tuga toliko raste
da je čujem u budilniku
postaje ručka na komodi
postaje papir na podu
postaje kašika za cipele
kartica od perionice
postaje dim cigarete
koji se penje kapelom tamnih vijuga...

to malo znači
sasvim mala ljubav
nije tako loša
ili sasvim mali život
ono što se meri
je čekanje na zidove

rodjen sam za ovo
rodjen sam da lovim ruže
duž avenije mrtvih
User avatar
Lombrozo
 
Posts: 1634
Joined: 26 Aug 2013, 17:15

Re: Tragovi u nama....

Postby Crazy Soul » 22 Mar 2014, 23:11

Znaš
Bilo je mnogo dobro
Bilo je
Bolje od
Bilo čega.
Bilo je kao
Nešto
Što možemo da
Podignemo
Držimo
Gledamo
I onda se smejemo
Zbog toga.
Bili smo na
Mesecu
Bili smo u
Jebenom Mesecu
Imali smo ga.
Bili smo u vrtu
Bili smo u
Beskrajnom ponoru.
Nigde nema takvog
Mesta.
Bilo je duboko i
Svetlo i
Visoko
Primaklo se tako blizu
Ludilu
Smejali smo se bezumno
Tvoj smeh
I
Moj.
Pamtim kada su
Tvoje oči
Glasno rekle
Volim
Sada
Dok se ovi zidovi
Tako nečujno
Ljuljaju.

Henry Charles Bukowski

Image
ImageWherever you go, go with all your heart...
User avatar
Crazy Soul
 
Posts: 6459
Joined: 05 Apr 2011, 09:19
Location: Beograd

Re: Tragovi u nama....

Postby Unexpected » 23 Mar 2014, 22:10

TEŽAK SLUČAJ PAKLA

Mozak miruje,
al' ispod mora teče vreli kamen.
Grob podriguje,
proždraće mi kosti ako stanem.
Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca,
ti si samo njegov podstanar.
Smrtno ozbiljan,
bez oca i bez prijatelja.

Prazne godine,
oko tebe tužno lete.
Šta ćeš ti sa njima
i šta će one s tobom takvim?
Ti si revidirao stav sto pedeset puta
čas si rođen kao muško, čas ko žensko,
koga je to briga.
Sam znaš,
rođen si ko pička.

Gde je granica?
Nisam siguran ni da postoji.
Šta je cilj?
Ili trčimo u krug bez cilja.
Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa,
ko Kumodraška ulica.
Nemam vremena,
da čekam da se ubiješ.

Skloni me,
ja neću inat tvoj životom da platim.
Slomi me,
eto nisam uspeo da shvatim.
Ubij me,
ti to možeš da uradiš sa svakim.
Ako sve vidi, što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.

Zadah osvete
kruži iznad moje glave.
Zar da ubijem,
da se prestrojim u tvoje pleme?
Ljudi gutaju suze, žvaću sopstvene zube,
lije krv sa krova ruske crkve.
Težak slučaj pakla,
teško da ima išta strašnije.

Budi me,
pre nego poželim da umrem u snu.
Ubij me,
svima za primer raskomadaj moj trup.
Skloni me,
ja znam tvoj strah, to niko ne sme da zna.

Ako sve vidi što se pravi blesav,
što ne otera sva govna u nebesa.

Nikola Vranjković
The End.
User avatar
Unexpected
 
Posts: 30254
Joined: 22 Mar 2011, 00:59
Location: Na nekom drugom mestu

Re: Tragovi u nama....

Postby Crazy Soul » 31 Mar 2014, 03:17

Ispovest jedne antimoderne devojke
Moderna devojka ljubi kroz zube.

Ne nosi gacice ispod mini suknje.

Moderna devojka ne misli o njemu.

Ona poklanja grudi i kosu vetru.



Moderna devojka lenjo stoji na prozoru.

Gleda nehajno niz ulicu, pljucka na noc.

Moderna devojka nikada

Ne telefonira njemu.



Moderna devojka ne vidi nikog.

Ona nokautira pogledom.

Ona mrvi na dlanovima neznost.



Moderna devojka sedi cvrsto na zemlji

Na cvrstom i zategnutom dupetu.

Moderna devojka ne prepoznaje mirise suparnica.

Ona ne strahuje od prevare i druge zene.



Moderna devojka ume da ne vidi.

Ume da ne misli, ume da ne cuje.

Modernu devojku poklanjam njemu.



On je takodje moderan muskarac.

A ja sam neka starovremena,

Arhivski uzorak.



Sa usnama sto se smeju veri i nadi,

Sa telom koje bi samo neznost da mami.

Ja sam devojka koja ne ume da ceka

Ulizujuci se mudro obmani, lazi.



Ja sam devojka koja bi da se ljubi,

Koja bi da misli, da se smeje,

Devojka koja trazi nekog sebi slicnog

Koji ce umeti da je oseti i vidi,

Bez zelje da je od glave do pete promeni.

Ukratko ja sam antimoderna.



Volim da pisem ljubavna pisma.

Jos vise da ih citam.

Ali nikad ih ne dobijam.

Zato ih sama sebi saljem i izmisljam.

Pa se topim od milja

Kao sladoled na suncu, dok ih citam.

Mozda sam ja caknuta.



Ali ja umem da glumim modernu devojku.

I uglavnom svi i misle da sam moderna.

I mogu iz dana u dan da menjam tip,

kostim za mimikriju,

i da nateram sebe da budem srecna.



Ja sam devojka za muskarca uramljenog

U sredinu stare retusirane slike,

Za belosvetsku muskarcinu koji je jak

Kao grom i lekovit kao melem.

I koji nikad ne odasilje otrovne strele,

Vec igra pikado sa vremenom i

Koji se smeje, smeje, smeje.



Ponoc je odavno prosla.

Osecam hladan miris zore.

A ja jos cekam da pojavi se

ovaj moj moderni muskarac.

Da pogleda me blago moderno,

Blago podatno.

I da mu se siroko osmehnem.



Pored njega,

znam, bicu usamljena

Bas kao i ove noci

Dok slusam o njegovim podvizima,

O uspehu, o neprijateljima, i preprekama,

Uz veliku sansu da i sama postanem moderna

I za ljubav blago, koketno nezainteresovana

autor nepoznat....Image
ImageWherever you go, go with all your heart...
User avatar
Crazy Soul
 
Posts: 6459
Joined: 05 Apr 2011, 09:19
Location: Beograd

Re: Tragovi u nama....

Postby Crazy Soul » 31 Mar 2014, 21:53

Image
ImageWherever you go, go with all your heart...
User avatar
Crazy Soul
 
Posts: 6459
Joined: 05 Apr 2011, 09:19
Location: Beograd

Re: Tragovi u nama....

Postby grobar_Zvornik » 31 Mar 2014, 21:58

Једна од дражих

SRPSKI PONOS

Jа sаm Srbin, srpsko d'jete,
Srpskа mi je sаvijest čistа;
Junаčkih mi djedа slаvа
Ko sunаšce žаrko blistа.
Jа sаm Srbin - tim imenom
Vječno ću se ponositi,
Spаs srpskogа slаvnа rodа,
Nа srdаšcu svom nositi.
Od mog rodа, sto junаkа
Pr'jetilo je gromа sili,
I srpsko su ime mаčem
Nа kаmenju bilježili.
Pred udаrcem njihovijem
Tresle su se velje gore,
Stupаli su vаzdа smjelo
Po mejdаnu dа se bore.
Kаmo, kаmo Dušаn silni?
Kаmo pаšа Sokolijа?
To su dični sinci Srpstvа:
Ko zv'jezdа im slаvа sijа!
Jа sаm Srbin - gusle imаm,
Uz njih tio popijevаm,
I ljubаvlju - premа Srpstvu
Svoje pjesme zаgrijevаm,
Slаvim Mаrkа i Milošа;
Slаvim hrаbrog Đerđelezа:
Imаm njinu uspomenu,
Britki hаndžаr oštrа rezа.
Pа nek mi se dušmаn jаvi,
Nek nа bojno polje dođe;
Mene hitаc ne primа se,
Ne može me rezаt gvožđe,
Mаrkovа je ovo rukа,
Topuzinom znаde biti;
Hаmаjlijа Alijinа
Od oštrа me gvožđа štiti.
Jа sаm Srbin - srpsko d'jete,
Zа Srpstvo mi dušа gori -
Robovаću srpskom rodu,
Dok me crnа smrt ne smori.

Musа Ćаzim Ćаtić (1899)












"Партизане мој - остани ми велики и силан и никада не престани да сањаш! Дани славе ће се наставити и на овом и на европском нивоу....ти си моја љубав права,моја крв, моја кућа и породица.. " Joffrey Lauvergne

32 ГОДИНЕ ПОНОСНА И СЛАВНА!
User avatar
grobar_Zvornik
 
Posts: 31180
Joined: 26 Oct 2013, 23:24

Re: Tragovi u nama....

Postby Jorgovan » 31 Mar 2014, 22:02

Vladislav Petkovic Dis - Pijanstvo


Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeci da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.


i fantasticna izvedba gospodina bullet dodger-a:



:blue:
Krenemo ti mi tako iz Zeleznika u Maderu, a ono daleko u picku materinu... Ljuba Tadic
User avatar
Jorgovan
 
Posts: 2905
Joined: 13 Jan 2014, 17:49

Re: Tragovi u nama....

Postby Tegi » 15 Apr 2014, 01:13

Lepota pesnickog izraza u svom najlepsem odelu.

A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.
User avatar
Tegi
 
Posts: 20673
Joined: 05 Nov 2011, 15:04

Re: Tragovi u nama....

Postby Zappa » 04 May 2014, 13:21

U skladu sa današnjim danom jedna priča

http://lupiga.com/vijesti/dario-dzamonj ... a-i-balkan

DARIO DŽAMONJA
Evropa i Balkan

Ne bojte se! Ovo nije još jedna od onih ispraznih priča da li smo mi bili Evropa i prije Evrope, da li ćemo zauvijek ostati Balkanci i da li se na to može, čak, biti i ponosan, jer me je oduvijek odbijalo “listanje” crvotočnih knjiga u kojima se nalazi sav gad koji se desio na ovim prostorima. Doduše, i Evropa u svojim riznicama posjeduje slične knjige, ali one sada služe samo zaljubljenicima istorije ili povijesti, a ne kao opravdanje za svakolike zločine. Ovo je samo jedna banalna, ljubavna priča – doduše malo neobična, ali i dalje, u svojoj biti – ljubavna.

Te godine sam radio kao urednik za prozu u Licima. Baš kao i danas, kuburilo se s parama, s papirom, sa štamparijama, znalo se desiti da časopis izađe u decembru, ali s “nekim datumima jula”. Lova je bila tanka (ako ju je uopšte i bilo), a jedina prednost je bio bife u kojem je piće bilo skoro po granapskim cijenama, a ni klopa nije bila loša. Moj posao se sastojao da ujutro mlatnem duplu kafu, potom dupli konjak i pobacam prispjele rukopise u smeće. Već sam se bio toliko izvještio da mi je bilo dovoljno da pročitam samo prvu rečenicu, pa da znam o kojem se “piscu” radi. Ali, jednog dana sam primio pismo adresirano na mene, a u njemu je samo stajalo:”Gospodine (Hej, to je bila osamdeseta godina!) Dario. Ja sam veliki ljubitelj Vaših priča i bilo bi mi neobično milo da ih pročitate i da date svoj sud, pa ma kakav on bio. S poštovanjem, Mirjana. Tel. 35-992.”

Malo sam se kolebao da li da nazovem, jer, pod svim pretpostavkama, to je bila neka ženska “s kondorom – a ne ticom – u glavi”, ali, kako ionako nisam imao šta raditi, nazvao sam i javio mi se prijatan glas. Predstavio sam se i rekao: “Znate, Mirjana, ovo je pomalo neobično pismo, jer mi niste poslali ama baš nijedan Vaš rad na osnovu kojeg bih mogao izreći svoj sud.” “Vidio” sam kako se zacrvenjela u licu i rekla: “Znate, nemojte me krivo shvatiti, ali sam pomalo paranoična u ovakvim stvarima – mislim da urednici primljenu poštu bacaju u korpu za otpatke i ne otvorivši je, pa sam htjela da Vam lično predam.”

“Gdje stanujete?”

“Ah, tu blizu – u Skerlićevoj.”

“Hoćete li da se sad nađemo?”

“Znate, ima još jedan mali problem. Ja se, naime, moram brinuti o svojoj baki, dok mi roditelji ne dođu s posla.”

“Pa, kako ćemo onda?”

“Da Vas popodne sačekam u prvoj ‘kifli’ u Parkuši?”

“A, šta ako bude zauzeta?”

“O tome nisam razmišljala – sačekaću Vas na početku ‘hipi klupe’ ispred…”

“Ali, hladno je…”

“Nije važno – znači dogovoreno?”

“Dogovoreno.”

Namjerno sam kasnio i spuštao se niz Veliki park, da bih se u slučaju nekog gariba mogao okrenuti i zbrisati, ali, koliko sam iz daljine mogao vidjeti, po ustruk krojenom kaputu, po laganom koraku – bila je mlada. Lice joj nisam mogao vidjeti jer je bilo skoro potpuno sakriveno podignutim okovratnikom i ruskom šubarom…

Ušli smo u Parkušu, ja sam joj pridržao kaput, a ona je zatresla riđu kosu i pokretom ruke zabacila na leđa, a ja sam istog trenutka znao da ću joj objaviti priče, pa makar pisala kao Milan Čakar. Imala je zelene oči i pomalo pjegav nos, a iz kratke konverzacije koju smo započeli, saznao sam da je četvrti razred gimnazije, da namjerava upisati biohemiju; pri sebi je imala potanku kožnu mapu (s pričama pretpostavljam).

“Pa, možete li mi sad dati Vaše radove?”

Ona je stidljivo oborila oči: “Ja bih da ih redigujete u mom prisustvu.”

“E, jebi ga, ovo je već previše”, pomislio sam. “Kako to mislite?”

“Znate, kao što sam Vam već rekla, moram paziti na svoju baku – ona ima, kako da se izrazim, izvjesnu naviku. Pa sam mislila, ako Vam ne bi bilo teško, da prije podne, u bilo koje doba, dođete kod mene kući…”

Prije nego sam uspio odgovoriti, ona je podigla pogled i zabrzala: “Naravno, sve to utrošeno vrijeme bilo bi Vam plaćeno – baš kao da mi dajete časove iz matematike”, nasmijala se. Dala mi je adresu i ja sam sljedećeg dana prepoznao jednu od onih vila sa ogradom i kapijom od livenog gvožđa, u čijem je dvorištu rasla raskošna kruška, a u proljeće i ljeto, teško se moglo išta vidjeti od gusto zasađenih ruža uz ogradu: nazirali su se samo stoljetni zidovi obrasli bršljanom; parketi su bili uglancani kao ogledala i osjećao se miris Četiri asa (sredstva za čišćenje podova), zidovi prekriveni goblenima (ali ne onim prostačkim, na kojima, ispod zelenih borova i obaveznog jezera u pozadini, riču jeleni, više nalik na mršave krave), takođe su bila i original ulja i grafike M. Berbera, A. Kučukalića… – pokazala mi je jedan portret s potpisom V. Dimitrijevića: “Ovo je moj otac.”

Gospodin je imao potpuno sijedu, ali gustu kosu, plave oči i pomalo kukast nos. U kutu, pored prozora, prekrivenog teškim draperijama, stajao je Steinway klavir, a sto je bio nesumnjivo od orahovine, a ne neko Šipadovo govno. Ponudila me je kafom, a ja sam odbio, jer sam i od samog mirisa kafe dobijao sraćku, a nije bilo baš red da prvi dan započnem sranjem.

“Ah, ne upitah Vas jeste li doručkovali.”

Jučer sam, u podne, pojeo par viršli u Grilu, ali sam se, jedno pola sekunde, nećkao: “Pa, može…”

Vratila se s dva sendviča s puterom i presovanom šunkom i s bakicom, koja me nije udostojila ni pogleda. Čitao sam njene priče (koje su bile, ruku na srce, galimatijas Hesea, Kastanede, Lotreamona), ali me je oduševila svojim poznavanjem književnosti: otkrila mi je Rablea i Gargantuu i Pantagruela, Jean Jenea i Roberta Penžea, Emila Ažara…

Jedno jutro nisam imao ni dinara, čak ni za “popravni” i tresao sam se ko đerđef; zamolio sam je da mi napravi čaj, jer, izgleda, imam upalu grla (što nije bilo teško isfolirati, jer sam prethodnu noć popušio bar pet kutija niške morave bez filtera): “I, ako imaš malo ruma”, dodao sam. Izvadila je Bacardi iz bifea i stavila ga na sto i otišla da spremi čaj, a ja sam iz boce povukao dobar, dobar gutljaj, a čaj sam napravio “pola-pola”, pa sam već nekako mogao funkcionisati. U to je u sobu ušla bakica, i kad je vidjela bocu na stolu, rekla: “Osjećam da bi i meni čaj pomogao.” Mirjana je prijekorno rekla: “Ali samo jedan.” Baka je nešto progunđala, a ja sam shvatio u čemu je bila svrha Mirjaninog čuvanja bake i šta je njena “ne znam kako da se izrazim – navika”; bakutaner je napravio smjesu 90 naprema 10 posto (naravno, u korist ruma).

* * *

Mirjanin zimski raspust je prošao, baka se, valjda, privalila nekoj drugoj rodbini. Sastajali smo se u mom stanu svakog jutra kad bi ona imala popodnevnu nastavu i prcali se kao mršave svinje, a na priče i redigovanje smo sasvim zaboravili. Na Mirjani mi se sve sviđalo, sve je bilo idealno između nas, ali, koliko god da sam se trudio svih ovih proteklih mjeseci, koliko god sam gvožđem lupao po kremen-kamenu, iz njega nisam mogao izbiti ni jednu jedinu iskru – po imenu Ljubav: svaki dio mog tijela (osim jednog) osjećao je da smo ona i ja potpuno dva različita svijeta, dvije planete što kruže u različitim orbitama…

Bila je majska nedjelja; upalio sam televizor i slušali smo (podvlačim slušali, jer je televizor bio pokvaren – bilo je tona i “snijega”; ni gramofon nije radio, jer sam ga ja pokušao popraviti, a, za ono što smo namjeravali raditi, nikako nisu odgovarali imbecilni glasovi sportskih komentatora s radija). Istina je da se svaki sredovječni (i mlađi) Amerikanac sjeća šta je radio i gdje je bio kad je Kenedi upucan u Dalasu, tako ni ja neću nikad zaboraviti kad se te majske nedjelje naglo prekinuo glas Zdravka Ćolića, a onda je slijedilo saopštenje… Mirjana se nije obazirala (ili nije čula) o čemu je riječ: umro je Tito! Navlačila me je na sebe, a ja sam buljio u prazan ekran, slušao “bla, bla…” i napamet mi je prvo pala radio emisija u kojoj je Orson Vels “najavio” iskrcavanje Marsovaca na Zemlju i izazvao pravi haos na njujorškim ulicama, ali ovo je bilo “zaprave”, pa sam Mirjani rekao, vrisnuo, prourlao: “Ma, nosi se u pizdu materinu!!! I ti i tvoja smrdljiva pička.”

Ona je pokrila lice rukama i istrčala iz mog stana. Nikad je više nisam nazvao. Ne kažem da mi nije bilo krivo zbog tog naglog prekida, ali mi je, u neku ruku, pomogao da shvatim da je njeno ime Evropa, a moje Balkan.
Zappa
 
Posts: 7471
Joined: 03 Jul 2013, 23:53

PreviousNext

Return to Umetnost i kultura

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 7 guests