Juče sam napisala, da ću otvarati teme koje su uobičajene za literarne forume. Ovo je jedna od njih, nije nešto visokoumno, ali mislim da tako treba početi, dati teme koje će zainteresovati veći broj forumaša, uostalom postoji li neko ko je baš svaku knjigu pročitao do kraja ?
Navešću 3, koje nisam mogla da dovršim u poslednjih 10 – 15 dana. Učlanjena sam u 2 biblioteke, tako da mogu da posudim 20 knjiga, što i radim, ali ako od tih 20 nađem 2 za koje mogu reći da su zaista dobre, to je već uspeh, ostale su prosečne, možda korektno napisane i ništa više od toga. A veliki broj uopšte ne može da se čita.
Jaroslav Rudiš, Grand hotel, GeopoetikaReklamirali su njegov prethodni roman "Nebo nad Berlinom", tako da sam uzela ovaj. Dosadno, brate, predvidivo, ravno, ne znam kako da to nazovem, ali nikakvo čitalačko uzbuđenje nisam doživela.
I stala sam na pola.
Vladimir Nabokov, Pnin, OdisejaO Nabokovu znamo sve, čitala sam njegova ranija dela poslednja knjiga koju sam pročitala, “Smeh u tami” je sasvim OK, zanimljiv zaplet, likovi, neizvestan kraj, u osnovi romana večita tema preljube.
A "Pnin", priča o ruskom profesoru u Americi, dosadno, opet ništa od čitalačkog uzbuđenja, radoznalosti.
Pročitala do pola.
Silven Tridel, More tišine, Geopoetika9 priča, pa se obradovah, ako ništa lakše ih je čitati. Kad ono, pisac kao da je izbacio iz glave sve što mu se u njoj nalazi, po sistemu "smuti, pa prospi" čudno, nepovezano, telesnost i religija su 2 stvari koje ga okupiraju. Na momente nečitljivo, mada ima i odlomaka koji zavređuju pažnju.
Kada sam došla do poslednje priče ostavila sam knjigu.
Tri pokušaja, a rezultat nikakav, nekada sam knjige čitala do kraja, a sada ako ocenim da u prvih 50 strana ne mogu da nađem ništa za sebe, ne mučim se.
Još nešto, ne verujete onome što piše na poleđini knjige, izvučenim citatima iz štampe, naravno da će izdavač naći i tri pohvalne rečenice i uzdići svoj "proizvod", proglasiti ga remek- delom i novim "Čarobnim bregom".
Dosta za početak, idem nešto i da preporučim.