Baš je caka u tome, što ni u jednom trenutku nije bio prihvatljiviji.
On ima smisla samo dok je tu Giga, da popuni rupe na koje ovaj više onako deprimiran ni ne obraća pažnju. Terminatoru se sujeta, besparica, samoživost (nema decu posle xy godina braka, a Boba mu služi samo kako bi ga približio njegovoj majci) opraštaju dok Emilija ima muža koji je, ipak, čeka kod kuće. Kada napusti muža, postaje joj jasno da ljubavnik može da joj pruži još manje i da njih dvoje kao slobodan, nesputan par ne predstavljaju baš ništa.
Tu postaje evidentno da je za Emiliju to najobičnija klimakterična švaleracija, a ne, kako je prvobitno mislila, strastveno brakolomstvo za kojim kasni dobrih 15 godina. Ona se vraća mužu, a Terminator se ne vraća ženi. Ispostavlja se, Emin život je u krizi, Terminator je svoj život poptuno promašio. Pisanje gimanzijskog udžbenika iz matematike i njegov osrednji intelekt su jedino što mu je preostalo i što je uopšte imao.
Siniša Pavić na vrhucu stvaralaštva je genijalan autor.
Srbi su često postajali Hrvati. Hrvati su daleko ređe postajali Srbi, ali svi koji su pošli tim putem su postali velikani.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.