Pre nekog vremena obratih malo vise paznje na temu BLOG-a.
Sta je BLOG, cemu to sluzi ( a uz to i ne radi
) i negde naidjoh cak i na konstataciju da to nije moguce ostvariti na forumima, FB i tako tim nekim socijalnim mrezama...
Pa sam se zapitala... da li zaista nije moguce?
I zasto to ne bismo proverili u stvarnosti?
Ja to, iskreno, nikad do sada nisam radila... tj pisala blogove.. ili vec kako god je to pravilno reci, ali zasto ne probati neke stvari u zivotu?
A zasigurno znam da postoje ovde i neki nasi drugari/ce koje to mogu sasvim dobro da rade ( narocito jedna zvezdica ima mnogo toga za reci, da je ne imenujem sad a vi mislite o kome se radi ako to do sada niste ukapirali
).. pa eto.. hajde da probamo...
Crazy room
Godinama posmatram ljude oko sebe.. narocito u situacijama koje su naizgled obicne ali mnogo toga govore.
I ne samo sto govore.. nego i pitaju, bezobraznice jedne.
E sad.. kad kazem posmatram ljude to znaci takodje i da posmatram sebe ( doduse uvek tu postoji neki light motiv vezano za JA, ali necemo sad o meni.. ili mozda malo, tek koliko za uvod
) .
Moja soba ponekad tako haoticno izgleda
something like this
da uhvatim sebe kako zazmurim i svim srcem se potrudim da ne vidim sav taj nered oko sebe.
Pa eto.. zapitah se... da li je ona u tom trenutku na neki nacin odraz onog unutarnjeg ja.. kojeg ne zelim da vidim?
Da li je to ono sto neki ljudi rade, kada treba neko da dodje, pa brze bolje trpaju stvari u ormane i fioke , guraju mrvice pod tepih i sve cine samo da neke stvari nisu tamo gde jesu , da neko drugi ne bi video taj haos?
Samo da neko drugi ne bi video onaj delic duse koji se oslobodi nesvesno ili svesno u tom prostoru.
Ili jednostavno ne zelimo da prihvatimo sebe pa kazemo... ne.. ne ..ja u stvari nisam takva/av... ne znam otkud taj nered, nije bio tu do "malopre".
Mislim, ako ti neko vec dolazi tu, ako vec nekog pustas u svoj prostor zasto pozelis da sakrijes ono sto je deo tebe?
I sta je sa onim ljudima koji sve stvari drze pod konac?
something like this
(Naravno to mozes da znas sa sigurnoscu samo ako upadnes nenajavljen
).
Da li su uvek takvi ili se i njima ponekad omakne lepota haosa?
Ili mozda imaju zelju ali nemaju hrabrosti to da urade?
Ili sta je sa onima kod kojih je uvek haos?
Da li su oni slobodniji od nas ili ih je u neku ruku bas briga sta ko o njima misli.. ili oni mozda imaju neki svoj red kada ih niko ne vidi?
Sta uopste moze nekom nas prostor da kaze o nama, cak i nama samima ?