Dylam Dop wrote:Inace, tematiku pomenutog filma je na jos emotivnijem, ganutijem, suptilnijem nivou i to dosta ranije obradio Dusan Kovacevic u svom "Profesionalcu"..
Ovo ide u sami vrh srpske scensko-kulturne zaostavstine.
Meni su prilicno zanimljive te satanizacije i anateme bacene na rezim u Jugoslaviji od 1945. do 1980. godine.
Price o nekim stegama, ogranicenjima, gvozdenim pesnicama, ubijanja individualnosti, kreativnosti, prava na slobodu licnosti itd.
Zapravo, najvise smaznih individua je dala ta “ komunisticka “ Jugoslavija. Kako je taj rezim ubio individualnost, kreativnost, mastuni slobodu, a samim tim i umetnost jer navedeno cine obavzne premise umetnosti, ako bas u tom rezimu nastaju apsolutni biseri nase knjizevnosti, poput najsnaznijih dela Andrica, Krleze, Crnjanskog, Kisa, Bulatovica, Lalica, Konstantinovica, Selimovica, Ranka Marinkovica, Davica, Miljkovica, Matica, Raickovica i mnogih drugih ? Kakva je to represija kad Milos Crnjanski dobija NIN-ovu nagradu za Roman o Londonu 1971. godine, a odmah naredne godine Danilo Kis za “ Pescanik “. Obijica su kvalifikovana kao opozicioni pisci. Takodje, Miljkovic dobija Oktobarsku nagradu, iako se posmatrao kao “ nepodoban “.
Kakvo je to rezimsko ubijanje kreativnosti ako bas u tom periodu nastaju najveci biseri umetnosti ovih prostora ?
Muzika je takodje vid umetnosti i vid oslobadjanja kreativnosti, individualnosti, emocija i maste. Upravo tokom vladavine tog rezima dolaze zlatne godine jugoslovenske muzike. Tada dolaze Dragan Stojnic, Leo Martin, Boba, Monteno, Indeksi, Arsen Dedic, Zdravko Colic, Balasevic, Sobic, Oliver Dragojevic, Azra, Dugme, Corba, EKV, Kazaliste, Poslednja igra leptira, Kerber i mnogi drugi, kao i autori te muzike, poput Djordja Novkovica, Runjica, samih Balasevica, Arsena, Sobica, Huljica, Kornelija Kovaca, i ostalih velikana.
Tada nastaju najlepse narodne pesme, do Cuneta, Tozovca, Kvake, do Tome i drugih.
Zapravo, bas to vreme je stvorilo inspiraciju za takvo oslobadjanje kreativnosti i individualnosti i nastanak takvih umetnickih dela koja su i danas ostala sam vrh domace umetnosti.
Ili je slucajnost da su svi ti autori ziveli bas u tom vremenu.
Isto vazi i za pozoriste i film.
Najveci bardovi teatra, poput Bore Todorovica, Bate Stojkovica, Radmilovica, Vujisica, Ckalje, Ljubise Samardzica, Mije Aleksica, Diklica, Mise Janketica, Mire Banjac, Cece Bojkovic, Danila Lazovica, Berceka, Nikole Simica i mnogih drugih su najsnazniji pecat svoje lucidnosti i individualnosti ostavili bas u periodu tog rezima.
Sa druge strane, “ vreme slobode “ nam je donelo oslobadjanje kreativnosti Cede Cvorka, Dr Igija, Daka, Amadeus Benda, a novine vreme je otislo jos dalje u tom pogledu, pa nam je ponudilo “ bisere “ Cobija, Raste, Korone, Maje Berovic, Stoje, Dare Bubamare, kao i bisere knjizevnosti u liku Kije Kockar, Jelene Bacic Alimpic, Vesne Dedic, Isidore Bjelice, Vesne Radusinovic i ostalih skrabala.
Od bardova teatra dosli smo do Viktora Savica, Aleksandra Radojicica, Mirke Vasiljevic i ostalih “ glumaca “ , odnosno od velikana, boema, bardova, poeta i intelektualaca spali smo na nabildovane manekene i polustarlete.
Da ne sirim pricu o samom drustvu ciji su glavni idoli i ideolozi sin i kcerka jedne mafijasice i jednog razbojnika i ubice, starlete, autotjun “ pevaci “, Grand , Kija Kockar i Vesna Dedic, a vrhunac ideala opevan u nekoj “ pesmi “ u kojoj devojka ide u klub, odvali se od alkohla, scepa djilkosa u separeu sa flasom civasa, sedne u njegov auto od 30,000 evra i ponudi reproduktivni organ u zamenu za separe i pice narednog vikenda u istom lokalu.
Ili o kafanama tog vremena do danasnjih kafana-klubova, bordela, sponzoruske i djilkoske Meke.
Na osnovu toga:
Od Kisa do Kije.
Od Andrica do Vesne Dedic.
Od Crnjanskog do Isidore Bjelice.
Od Radmilovica do Viktora Savica.
Od Bate Stojkovica do Aleksandra Radojicica.
Od Vujisica do Vuka Kostica.
Od Indexa do Jale brata.
Od Zdravka Colica do Korone.
Od Balasevica do Raste.
Od Sobica do Korone.
Od Arsena do Bube.
Od Kvake do Darka Lazica.
Ja u tome ne vidim nikakvo oslobadjanje sputane kreativnosti i individualnosti jednog slobodnog vremena u odnosu na stege i gusenje tih duhovnih vrednosti ovog “ represivnog “ vremena. Naprotiv, vidim tesku degradaciju, urusavanje i bacanje u blato sopstvenog identiteta, dostojanstva i ponosa.