S73F4N wrote:Robert izvukao zavrsnu,a i u drugoj igri je doneo solidan novac.Gledajuci nasu poteru i njihovu pitam se cesto,zar su kod nas toliko tragaci bolji od njihovih,nasi stizu i po 18 koraka,dok kod njih i sa 13 mozes do para.Da ne pricamo da u drugoj igri slabo ko se usudi za vecu sumu,jer nasi tragaci jedva i jednom pogrese.
Pitanja u našoj Poteri su lakša i kraća. Ako se u završnoj pročita 20ak pitanja, uvek makar 5-6-7 otpadne na osnovnoškolska- koji je glavni grad Portugalije ili koja je hemijska oznaka za živu... Hrvati ako i daju lako pitanje, ono će biti lukavo formulisano i zahtevaće brzu mentalnu obradu veza između pojmova datih u pitanju. Lupam, ako brat Emilio i otac Martin imaju različito prezime, o kom kontroverznom glumcu se radi? Naši bi pitali- kako se zova otac glumca Čarlija Šina. Pogledaj stare epizode Kviskoteke, enigmatski način postavljanja pitanja baštine još od legendarnog Laze Goluže. Inače, naši su ove sezone u sastavljanju pitanja angažovali čuvenog hrvatskog kvizaša Igora Štimca i primećuju se takve tendencije i kod nas, posebno na ploči. Ali i ako govorimo redu veličina, rezultat u našoj završnoj Poteri skrati za 4-5 i dobićeš realan rezultat u njihovoj. Kod nas je 23+ madafaka rezultat gde ne mora ni da se igra zavšrna, kod njih je to 19-20. Kod nas si sa 18-19 blizu pobede, kod njih sa 15. Kod nas si sa 14-15 lak plen, kod njih sa 10-12.
A tek kada je reč o pitanjima koja su zaista teška kada na njih moraš odgovoriti u roku od 3 sekunde, onda će prosto napisati: Kako se zove engleski fudbaler, jedini koji je u finalima Svetskih prvenstava postigao het-trik?
Našu Poteru je prvih par sezona sastavljao Predrag Marković i ona je zaista bila neprimereno teška, puna dosadnih i štreberskih pitanja neprikladnih onome što donosi draž tom kvizu- zahtev da budeš inteligentan i brz u trenucima kada vreme kurvinski teče. Ali je u međuvremenu promenjena produkcija, kao i sastavljači i prešlo se na drugačiji pristup- mogućnost da u tom kvizu učestvuje dokona domaćica ili vozač kamiona, kao i to da gledalac više nije pasivni posmatrač koji navija da neko već jednom pobedi Milinkovića, već da može i aktivno da učestvuje kraj malog ekrana. Jednostavno, imamo daleko manji fond kvalitetnih igrača i jako veliki broj učesnika koji se kod nas prikažu u solidnom svetlu, tamo bi se obrukalo. A recimo ovaj dečak Antonio što je išao na višu, sam ne bi imao šta da traži u završnoj Potjeri, verovatno bi vremenom počeo da greši i ono što ne zna, a kod nas bi sam ostvario respektabilan rezultat, jer bi imao fond od 6-7-8 laganih pitanja koja bi mu pomogla da uhvati zalet.
Da skratim, Hrvati nam u kvizaštvu beže više nego u fudbalu i trebaće nam još najmanje 5-6 godina da dođemo do nivoa na kom su oni danas.
A biće ipak da je tegla u pravu, jer je General sam na ovoj obali koju ste napustili i predali bezvoljno.