Milutinov Tata wrote:Drzava stala iza filma, verovatno je neko cesljao i scenario i provodio dane na snimanju, pokupili velika imena sa svih strana sveta, ciljao se Oskar. Tesko je ocekivati tu neku umetnicku vrednost, cilj je ocito bilo nesto drugo, umotano u holivudski smek. U tom periodu Tito i partizani su bili percipirani izuzetno pozitivno u citavom svetu. Da li je Bulajic slucajno ili namerno izabran, ne znam, posao je dobro "odradio" u svakom slucaju. Kozara koju je takodje rezirao je potpuno drugacije ispricana.
Naravno da nije izabran slučajno, to je vrijeme enormnih previranja, Juga počela da se trese i puca iznutra, debele sumnje, nepovjerenja i preispitivanja u društveno ustrojstvo naviru kao iz kabla, budi se 'Crni Talas' kao jedno od najautentičnijih svjedočanstava o tom vremenu, eliminacija Krcuna, "suspendovanje" Rankovića, lome se koplja oko novosadskog dogovora o jeziku između Srba i Hrvata (ovo je jedan od glavnih katalizatora ka raspadu), JBT odlikuje Valdhajma ordenom zastave (preko ovog se upadljivo efemerno prešlo) , studentski protesti u BG protiv
crvene buržoazije (koja se uljuljkala u konformizam zapadne provenijencije, istina - izuzetno teško je bilo tih decenija odoljeti svjetlucavim holivudskim pozornicama s malih ekrana, pax amerikani i inim njihovim soft power-mehanizmima) podudaraju se sa ino-demonstracijama (praško proljeće, protesti protiv rata u Vijetnamu kulminiraju, ubistvo Martina Lutera Kinga,...), ekon. kriza i velika nezaposlenost potresaju državu, ponovna kriza na Kosmetu, malo kasnije eliminacija tzv. srpskih liberala, Alija donosi islamsku deklaraciju, finiš svega je MASPOK (tzv. gro hrvatske javnosti cijelo vrijeme igra zakulisnu, perfidnu igru, indikativno bi bilo, kad bi se moglo, preispitati ulogu Krajačića tu deceniju od prve polovine 60-ih pa do posljednjeg ustava) i donošenja famoznog ustava (de fakto, jelte, testamenta ćopavog) kojim je konačno udaren onaj prvi ekser od 12 inča u kovčeg Jugoslavije.
Ideja "Bitke na Neretvi" u tome svemu je bila, dakle, da sa te filmsko-propagandne strane ponovnim evociranjem sjećanja na
NOB, Tita, partiju, revoluciju, B&J,.. potakne ponovnu međunacionalnu koheziju u društvu koje je već uveliko trulilo (pa su čak u tu epopeju međ partizane naprasno ubacili i Slovence (ok, bilo ih je ipak šačica u stvarnim događajima) i Makedonce (ovih ni za lijek) da se nebi osjećali zapostavljeno). Ovi prvi su, začudo, prije par godina potraživali BnN kao svoje kulturno naslijeđe nazad.
(inače, jedino oni i Srbija nisu iz svog republičkog budžeta dali priloge za snimanje)
12 zigosanih vise je za porediti sa filmovima Sibe Krvavca, a ti filmovi su neka druga dimenzija u odnosu na ratne epopeje NOVJ (sem Partizanske eskadrile koja iskace iz sablona). Valtera, Most i Diverzante se uvek potrudim da pogledam kad god vidim da su negde na programu.
Šiba je više bio sam svoj majstor i uživao više slobode, definitivno su mu filmovi druga dimenzija (njemu su "Topovi s Navaronea" prije svega otškrinuli vrata filma), više autentičniji, životniji i karakterno razrađeniji.
Ovaj serijal je inače/bi ti mogao biti zanimljiv i u ovoj epizodi se najviše osvrću na Krvavca, njegove efekte i pojedine anegdote sa snimanja:
...
Btw, imam jak utisak da je onaj Branko Lustig mnoge ideje/detalje iz te ExYu-kinematografije "maznuo" i sugerisao Spilbergu s kojim je gajio poznanstvo 3 decenije.. Onaj toranj u SA iz kog Bata Životinja rešeta po Nijemcima ("Spasavanje Rajana"), zatim detalj iz Zafranovićevog "Poslije podne: puška" (scena sa Amon Getom na balkonu u "Šindlerovoj Listi"), itd..
