U potpunosti se sa svim slazem, osim u jednoj stvarcici...
jabukamen wrote:Jedini relevantan podatak sa OI je broj osvojenih medalja. Da li je to fer - nije.
Po meni je to apsolutno najbitniji pokazatelj, uz mnogo visokih plasmana neosvajaca medalja i jeste posteno. Samo sto mi ne mozemo da ciljamo 50 zlata kao Kina i SAD. Ali u poredjenju sa svojim plasmanima na ranijim igrama, plasmanima komsija, plasmanima zemalja slicne velicine i finansijske snage, moze da se dodje do tacne cifre sta je to ok. Evo ja kao laik sam tvrdio da je u Londonu za nas realna (ne i zadovoljavajuca) cifra bila 4 (steta sto tad nisam bio na forumu, lako mi je sad da budem pametan), isto kao sto sad tvrdim da je to 6 medalja. Ni tih 6 nije mnogo u skladu sa nasim potencijalom od 10 na svakim igrama.
Problem tako malog broja medalja, koji sad imamo, vuce se jos iz perioda komunizma. Mi smo na vrhuncu ekonomske snage, sve do kraja 80-ih godina najvise paznje obracali na kolektivne sportove, gde smo i imali veceg uspeha. Ali tada je bio na snazi drugaciji drustveni koncept. Razvijalo se zajednistvo, da ne kazem bratstvo i jedinstvo. Kolektivni sportovi okupljaju vise dece na manjoj povrsini i radilo se na povecanju zdravlja nacije. Sistem koji je sve placao, nije dozvoljavao rasipnistvo u smislu da, sto dvoje (ili cetvoro )dece igra tenis, kad tu moze 12-orica da igra fudbal ili kosarku. Danas kada se gotovo ne ulaze u infrastrukturu i pratece sadrzaje (profesori, kampovi...), ni pristup treniranju kolektivnih sportova vise nije jeftin. Plus, kada se na to doda ljudska otudjenost izazvana razvojem komunikacija, interneta, igrica...I strah koji kreiraju mediji u smislu da ti i najblizi moze nauditi, pa svesno ili podsvesno ljudi izbegavaju da se druze sa svakim kao pre, dolazi do razvoja koncepta individualizma, skoro svuda u zapadnom svetu, pa i kod nas. Streljastvo i tenis su u celoj ovoj prici nekako stihijski isplivali kao nazovi vodeci ind. sportovi, ali i dalje je streljastvo interesantno 15 dana u 4 godine, a tenis dok traje karijera Novaka Djokovica. Iz toga mozemo da zakljucimo da su ind. sportovi kod nas i dalje ultra-nepopularni. Kad na svim nasim portalima atletika (ubedljivo najmasovniji sport na svetu) stoji u rubrici ostali sportovi, sve treba da nam bude jasno.
Gledajuci komsije, mi ne mozemo nista u jedrenju i zimskim sportovima. Nit' imamo more, nit' imamo planinu na kojoj je sneg bar 5 meseci godisnje. To su preskupi sportovi i treba ih precrtati, sve dok se i tu stihijski ne pojavi neki veliki talenat, a onda samo njega i trenera finansirati, a nikako parazitski savez. Ali u veslanju, atletici, gimnastici, borilackim sportovima (gde su se oni vec dokazali, a mi pocinjemo) itekako ima prostora da se jednog nadju neki novi klinci i da se dodje do nama zeljene cifre od 10 konstantnih medalja. Jedini sport, uz streljastvo, gde sam prezadovoljan kako se radi jeste kajak (nazalost bez kanua). Imacemo bezmalo 7-8 vrlo konkurentnih posada, koje mogu da donesu 3 medalje. Da. Vise posada, a manje medalja. A ne jednog Djokovica u tenisu i jednog Cavica u plivanju, pa nastaje tragedija ako neko od njih dvojice zakaze, sto je razmisljanje na nivou jednog nezrelog 15-godisnjaka. Svako moze da ima los dan, ali statistika je neumoljiva. Mora bar 25 kandidata da bude da bi se uzelo 10 medalja...