Board index Avangarda Intervju Naši gosti

Nebojsa Petrovic

Nebojsa Petrovic

Postby Kiki Musampa » 11 Jul 2020, 11:22

1. Na pocetku vase novinarske karijere izvestavali ste sa cuvenog meca u Zagrebu izmedju Hrvatske i Jugoslavije. Kako si se sa cuvenim kamermanom Ucom Jovanovicem osecao na trgu Bana Jelacica u grotlu hrvatskih navijaca dok ste radili anketu ?


Normalno da nije bilo nimalo prijatno, ali u tom trenutku nisam razmišljao o eventualnim posledicama. Bio sam mlad, kako rekoste „na početku karijere“ i želja za ekskluzivom i nekim velikim izazovom bila je jača od bilo kakvog straha. To su bile specifične okolnosti, praktično prvi veliki duel Hrvatske i Srbije na sportskom bojištu posle onog prokletog rata. Nama su ljudi iz obezbeđenja odmah po sletanju u Zagreb jasno stavili do znanja da se držimo grupe i da nam u tom slučaju neće faliti dlaka sa glave. Bilo je mnogo novinarskih ekipa iz Srbije i u meni je proradila novinarska žica da imam nešto što niko drugi neće imati. Izašli smo na Trg Bana Jelačića i snimili materijal koji će kasnije postati antologijski pre svega zbog načina na koji smo ignorisali uvrede hrvatskih navijača. Tek sam po povratku u Beograd shvatio kakvom sam riziku izložio i sebe i Uču Jovanovića. On mi nije zamerio, štaviše, zahvaljujući tom snimku postao je najpopularniji snimatelj u Srbiji. U želji da se snimljeni materijal što pre emituje u programu SOS kanala, montažer je prevideo Učine vapaje „Nešo, ajmo odavde, ubiće nas neko“ i moj odgovor koji je otprilike glasio „Učo, opusti se, koji ti je đavo“. Mladost, ludost.



2. Da li vam je ta situacija najneobicniji dogadjaj u novinarskoj karijeri ? Trebalo je puno hrabrosti za tako nesto, da li vas je neko nagovorio na to ili je to bila vasa ideja ?

Nikada me za dve i po decenije novinarske karijere niko ni na šta nije nagovarao. Uvek sam sledio vlastiti instinkt i radio ono za šta sam mislio da će biti zanimljivo mojim gledaocima. Kada je reč o toj reportaži iz Zagreba, svima je u prvom planu bila anketa na Trgu Bana Jelačića, iako su meni lično više prijali intervjui koje sam posle ankete napravio sa asovima hrvatskog i jugoslovenskog fudbala, Zlatkom Vujovićem, Ivicom Šurjakom, Slavenom Zambatom… Vrhunac ekskluzive je bio razgovor sa Ćirom Blaževićem, par sati pre polaska hrvatskog tima iz hotela na stadion. Ušao sam u njihov hotel, Uča je uključio kameru i kada se Ćiro pojavio u lobiju, prišao sam mu i postavio pitanje kako se oseća uoči utakmice veka. Zamislite danas, pored svih ovih savremenih portparola i ovih gorila iz obezbeđenja, da se vi na dan utakmice tako ušetate u hotel i da startujete selektora neke reprezentacije. Druga vremena. Ćirin odgovor je dodatno začinio taj novinarski poduhvat, a glasio je „priznajem, uplašio sam se“.

3. Tada se nasa reprezentacija plasirala na Evropsko prvenstvo u Holandiji i Belgiji. Kako komentarisete cinjenicu da se od tada nismo nijednom plasirali na Evropsko prvenstvo a proslo je vec 20 godina ?

Čitava večnost. I svi smo na gubitku. Ja to posmatram iz svog, novinarskog ugla. Evropsko prvenstvo u Belgiji i Holandiji je bio moj prvi veliki izazov u karijeri i uživajući te dve nedelje u Antverpenu nisam ni zamišljao da ću na naredni takav događaj čekati više od dve decenije. Srećom, imali smo više uspeha u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo, što mi je omogućilo da svoje novinarsko iskustvo obogatim reportažama iz Nemačke, Južne Afrike i Rusije.

4. Sada je cini se idealna prilika za tako nesto. Kakve su vase prognoze sto se tice meceva sa Norveskom i Skotskom ?

Korona je totalno poremetila plan priprema i realan odnos snaga. Na osnovu razvoja događaja u najkvalitetnijim evropskim ligama, jasno je da kvalitet ne igra više presudnu ulogu, već način na koji su se klubovi prilagodili novonastaloj situaciji, doziranje treninga i tempiranje forme posle pauze od dva meseca. Mnogo toga može da se dogodi tokom jeseni, pitanje je da li će naš i norveški selektor moći da računaju na najbolje igrače tog 8. oktobra u Oslu. Više mi se dopada ovaj novi raspored od onog martovskog koji je podrazumevao dve utakmice u razmaku od četiri dana. Eventualno finale igra se tek 12. novembra što je sasvim dovoljno vremena da se fokus sa Norveške prebaci na narednog protivnika, odnosno pobednika meča Škotska-Izrael.

5. Sa Hrvatima smo se ponovo susreli 2013 godine. Kako sa ove vremenske distance gledate na dosta cudan sastav koji je Mihajlovic izveo u tom mecu ?

Pre svega, presrećan sam što je Miha dobio najvažniju bitku u svom životu. Poznavajući njegov karakter nisam nijednog trenutka sumnjao u konačnu pobedu i puno mi je srce kada ga vidim ponovo nasmejanog i u punoj snazi na klupi Bolonje. Siniša je definitivno sazreo kao trener i nema više nikakve veze sa onim Sinišom iz perioda dok je vodio srpsku reprezentaciju. To je najslikovitije opisao Marko Di Vajo, koji je pre izvesnog vremena uporedio dva trenerska debija Mihajlovića na klupi Bolonje. Di Vajo je rekao „te 2008, gubili smo na poluvremenu od Torina sa 1:0, Miha je urlao u svlačionici, razbio tablu na kojoj se crta taktika, mi smo se vratili na teren i pobedili sa 5:2. Deset godina kasnije protiv Empolija, opet smo gubili na poluvremenu 1:0, on je ušao u svlačionicu i rekao da ne paničimo, da budemo mirniji i precizniji u pasu, da raširimo igru i da ne brinemo za rezultat. Završilo se 3:1 za nas“. Je l shvatate poentu? Upravo je ta utakmica na Maksimiru klasičan primer Mihine selektorske nezrelosti. U želji da dokaže da se mi novinari ne razumemo u fudbal, dao nam je zadatak da sastavimo tim i zakleo se da niko neće pogoditi startnih 11 za utakmicu protiv Hrvatske. A onda je izveo postavu koja, naravno, nikome od nas nije pala na pamet. Tek od beogradskog revanša sa Hrvatskom je počeo da razmišlja kao zreo stručnjak i Srbija je počela da melje (Vels 3:0, Hrvatska 1:1, Makedonija 5:1…). Da nije prihvatio ponudu Sampdorije (mnogo pre one poslednje utakmice protiv Rusije u Dubaiju) i da je ostao na klupi reprezentacije, garantujem da bi se Orlovi prošetali kroz kvalifikacije i bili otkrovenje Evropskog prvenstva u Francuskoj.



6. Dugo pratite reprezentaciju. Sa kojim selektorom ste imali najbolju saradnju ?

Imao sam vrlo korektnu saradnju sa svim selektorima, počev od legendarnog Vujketa Boškova sa kojim sam „debitovao“ u toj utakmici protiv Hrvatske i kasnije na Evropskom prvenstvu, pa zaključno sa Ljubišom Tumbakovićem sa kojim sam sada kao član medijskog sektora FSS izgradio i sjajnu poslovnu saradnju. Moram da priznam da je sa Petkom ta relacija imala neku specijalnu draž i prevazilazila je puku profesionalnu saradnju. Jako mi je žao zbog njegovog preranog odlaska, kao što žalim zbog Radomira Antića, sa kojim je takođe svaki intervju, svaki susret i svaki neformalni razgovor odisao iskrenošću, prijateljstvom i uzajamnim poštovanjem. Da ne zaboravim i Klementea… jednu od najdražih novinarskih satisfakcija doživeo sam na kraju tog ciklusa za Evropsko prvenstvo 2008, kada sam se svim silama zalagao za ostanak Španca na klupi reprezentacije i u tom cilju organizovao TV duel između njega i njegovih najvećih kritičara Miše Kosanovića i Milovana Đorića. Bio sam ubeđen da će Havijeru biti mrsko da zapuca čak iz Bilbaoa zbog jedne obične emisije. Pojavio se u studiju u dogovoreno vreme i samo je pitao „pa gde su Kosan i Đora“. Ova dvojica nisu došla.

7. Sta je to sto je Radomira Antica razlikovalo od ostalih selektora ? Cini se da je za kratko vreme vratio kult reprezentacije i da smo igrali sjajno za vreme njegovog mandata ?

Ogromna je razlika između trenerskog i selektorskog posla. Selektori rade sa igračima vrhunske klase i nema potrebe da ih uče fudbalskim finesama. Njihov prevashodni zadatak je da naprave atmosferu u reprezentaciju i zdravu konkurenciju za svako mesto u timu. Antić je imao tu harizmu i pre svega autoritet da igračima jasno stavi do znanja šta je njihova uloga i gde im je mesto. Zahvaljujući retorici i španskim manirima, stvorio je i u javnosti pozitivnu klimu i po prvi put pomirio „sever“ i „jug“ koji su složno navijali za svoju reprezentaciju. Na sve to su se nadovezale pobede na početku kvalifikacija (Litvanija, Austrija, Rumunija…) i onda je sve bilo mnogo lakše. Italijani imaju izreku „pobede pomažu da se pobeđuje“. Atmosfera je vazda zavisila od rezultata reprezentacije i u tom ciklusu nam se bukvalno sve namestilo. Zato je i poraz u Nelspruitu od Australije najteži trenutak moje novinarske karijere.

8. Pre tacno deset godina igralo se Svetsko prvenstvo u Juznoj Africi. Imali smo otvoren put za veliki rezultat. Da li smatrate da smo propustili tada ogromnu priliku za dobar rezultat na tom takmicenju jer smo imali prilicno dobar raspored do polufinala ?

Mislim da sam u prethodnoj rečenici sve objasnio. Sećanja na to Svetsko prvenstvo bude u meni vrlo čudne emocije. Od onih euforičnih, protkanih velikim očekivanjima, do onih sumornih koje pokušavam da zaboravim. Od kako pratim reprezentaciju, nisam video bolje izdanje naših kao u prvom poluvremenu protiv Australije. Sve kao podmazano… Nine i Deki kao dirigenti savršeno ukomponovanog orkestra… Mnogo šansi… Krasa, Žiga, Bane Ivanović… i onda pomračenje u drugom delu. Užas.

9. Na Svetskom prvenstvu u Rusiji posle meca sa Brazilom ocenili ste igru Sergeja nulom. Mozete li da nam kazete nesto vise o tome ?

Sergej je u prvoj utakmici protiv Kostarike dobio od mene najvišu ocenu (četvorku ili peticu, ne sećam se tačno), silne hvalospeve i konstataciju da su njegovi potezi (piruete, veronike…) podsećali na Zinedina Zidana. Na svom Instagram profilu ocenjujem igrače od 0 do 5 i on je za prikazano na meču sa Švajcarskom, po mom mišljenju, zaslužio najnižu ocenu. Tim pre što je važio za igrača od koga se očekuje da napravi razliku na terenu i da preuzme odgovornost u kritičnim trenucima meča. I šta je tu sporno? Problem je u tome što javnost u Srbiji pridaje mnogo veću važnost negativnim stvarima, pa je tako i ta „nula“ jače medijski odjeknula od one „petice“. Sličan problem imaju i fudbaleri, jer je većina njih vrlo osetljiva na kritike. Možete 20 puta da napišete da su najbolji na svetu, neće se ni osvrnuti. Prvi put kada ih iskritikujete, oni će se smrtno uvrediti i neće vam više davati izjave. Moram da priznam da Sergej ne pripada toj kategoriji. Kao vaspitan momak (btw, imam vrlo pozitivna iskustva sa svim bivšim igračima Vojvodine koji su svi do jednog izuzetno edukovani, vaspitani i elokventni), nikada mi nije zamerio na toj „nuli“, imali smo posle toga (kao i dan danas) odličnu saradnju. Sergej je svetska klasa i od njega se očekuje da na svakoj utakmici igra za „peticu“.

10. Mnogi od nas su odrastali uz vase emisije Total Soccer i Total Soccer Odjeke. Uzivali smo gledajuci te emisije a kasnije i stadionsku groznicu. Da li vam nedostaju te emisije i Sos Kanal ?

Meni deluje da nikada nisam ni odlazio sa SOS kanala. Uz moju suglasnost i obostrano zadovoljstvo, sve reportaže koje trenutno radim za video produkciju FSS, SOS kanal preuzima i emituje u svom programu. Serijal „Mojih TOP 11“ je izazvao ogromnu pažnju gledalaca i ubedljivo je najgledanija emisija na toj televiziji. Naravno da mi nedostaju Total Soccer i Stadionska Groznica. Program uživo, konfrontacija sa gostima u studiju, interakcija sa gledaocima, uvek su bili poseban izazov i davali su mi prostora da se razmahnem sa maštom i idejama. Siguran sam da je ovo samo trenutni zastoj i da će te emisije jednog dana ponovo zaživeti u programu neke televizije.

11. Izvestavali ste tada sa utakmica OFK Beograda. Nazalost znamo svi kakva je sudbina zadesila popularne Romanticare sa Karaburme. Kako komentarisete situaciju u kojoj se taj klub danas nalazi ?

Postoje dva ključna razloga zbog kojih sam svojevremeno preuzeo taj sektor. Prvo, deda i oba ujaka su mi navijali za OFK Beograd i od njih sam naučio da je to klub koji je imao dušu i koji se voleo drugačije od Zvezde i Partizana. Drugo, u to vreme sam živeo odmah pored Omladinskog stadiona i bilo mi je lako da pratim utakmice i dolazim do informacija. Žao mi je zbog svega što se desilo i iskreno, ne vidim izlaz iz trenutne situacije. Problem je mnogo kompleksniji nego što se misli, bilo je sporadičnih pokušaja da se klub oporavi i vrati na stare staze, ali sve se završi na pukom entuzijazmu i svaka ideja doživi krah na prvoj birokratskoj prepreci. U stalnom sam kontaktu sa legendarnim Joškom Skoblarom, imao sam tu čast da ga ugostim nedavno povodom proslave 100 godina FSS, on se tada sreo sa Petkom i Pajom Samardžićem, čak je i obećao da će se uključiti u misiju preporoda romantike ukoliko OFK vrati ime u BSK. Nažalost, Petko nas je napustio, nema više ni Sanija, a meni ostaju sećanja na „klub sa dušom“ koji se voli drugačije od Zvezde i Partizana.

12. Pratili ste dugo i novosadsku staru damu. Osvojili su Kup u dramaticnom finalu sa Partizanom. Nekako se cini da su Vosa I Lale idealna kombinacija ?

I za taj period kada sam pratio Vojvodinu vežu me zaista lepe uspomene. Recimo, gostovanje u Marijanpolju i pobeda protiv Suduve od 4:0 ili ona rapsodija u Torinu protiv Zengine Sampdorije… U jednom od prethodnih odgovora već sam apostrofirao tu elokvenciju fudbalera poniklih u Vošinoj školi. Pored neospornog talenta, imaju i tu neku posebnu crtu koja ih razlikuje od beogradske dece. Sa njima je zadovoljstvo praviti intervjue, mudro rezonuju, svaka rečenica im ima glavu i rep, maksimalno su srdačni i uvek na raspolaganju. Takvi su bili Krasić i Jovanović, a njihovim stopama kasnije su krenuli Kačar, Medojević, Dani Aleksić, Duća Tadić, Sergej, Babić, Poletanović, Rockov… Imam mnogo prijatelja u Vojvodini, uvek se osećam prijatno na Karađorđu i Novi Sad kao fudbalska sredina zaslužuje da se svake sezone raduje bar jednom trofeju. Što se tiče Lalata, sa njim sam napravio ubedljivo najjače intervjue u poslednjih par godina i on je „murinjovski“ tip trenera koji svojom harizmom i energijom prosečnog igrača pretvara u fudbalera top klase.


13. Nastavili ste sa sjajnim emisijama rubrikom Top 11. Otkud ideja za pokretanje takvog projekta ?

U jednom trenutku sam shvatio da igrače poput Piksija Stojkovića, Peđe Mijatovića, Jugovića ili Deje Savićevića nemam više šta da pitam, a da na to nisu bar jednom odgovorili tokom svoje karijere. Morao sam da smislim rubrike koje će ih dodatno otvoriti i koje će ih naterati da govore o nepoznatim detaljima i anegdotama. Tako su nastale emisije „Otvorenih karata“, „Moja azbuka“ i „Mojih TOP 11“. Upravo je ova poslednja izazvala najviše pozitivnih reakcija, jer su se bivši asovi prvi put našli u jednoj novoj ulozi i ono što mi pričinjava posebno zadovoljstvo, jeste način na koji se svako od njih priprema za taj intervju. Primetio sam da im je jako važno da sastave što bolji tim, a da se istovremeno ne zamere nikom od svojih bivših saigrača. Uveo sam i neke propozicije da bi timovi bili što raznovrsniji, a emisije još zanimljivije (iz svakog kluba za koji je nastupa MORA bar jedan igrač, iz reprezentacije sme SAMO jedan). Tako je veliki Vlada Jugović u svom drim-timu našao mesta za jednog Stanka Svitlicu, Mijatović je morao da stavi izvesnog Feliksa iz Levantea, Darko Kovačević pokojnog Zelenovića iz Proletera… Đani Ćurčić je za samo tri dana na jutjubu sakupio preko 30.000 pregleda, a tek su u planu epizode sa inspirativnim i atraktivnim fudbalskim imenima. Plan je da za koju godinu kompletan taj materijal pretvorim u knjigu luksuznog formata, jer je „Mojih TOP 11“ na neki način omaž karijerama najvećih fudbalskih imena sa prostora bivše Jugoslavije.

Ogromna zahvalnost Nebojsi Petrovicu na saradnji.
User avatar
Kiki Musampa
 
Posts: 6123
Joined: 01 Aug 2015, 00:29

Re: Nebojsa Petrovic

Postby Baxter Stockman » 11 Jul 2020, 11:44

Ludi Miha!

Hvala Neši na odgovorima, pa da mu poželim da sledeće godine izveštava sa EP :okk:
Avangarda FPL Champion (2021)
Avangarda NFL Fantasy Champion (2023)
User avatar
Baxter Stockman
 
Posts: 34099
Joined: 16 Feb 2017, 13:53


Return to Naši gosti

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 6 guests