Au koliko materijala...
octopus wrote:Vidim da je bilo nekih drzavnih rekorda u mladjim selekcijama, pa bih se malo dotakao te teme.
Preko 85% drzavnih rekordera u mladjim kategorija postanu anonimusi, dok dodju do zrelog seniorskog doba. Ne bih o razlozima, jer volim da gledam ka buducnosti, pa bih vise stavio akcenat na pojedince i njihove potencijale, sto je vrlo nezahvalno. Voleo bih da me veliki ekspert, jabukamen, dopuni. Moj favorit za ovu sezonu su bile sestre Grujic I Tamara Damjanovic. Sestre za sada stagniraju, narocito Zorana, ali discipline sa preponama, gde ja vidim njihov potencijal, su tehnicke i tu uvek ima mnogo vise mesta za napredak, nego u klasicnim sprinterskim.
Tamara je za cak, cini mi se, 14 stotinki oborila rekord na dvestotki, ali mora ovako da nastavi i da se spusta ka 23,50 u roku od dve godine. Ona je prilika za Maceva da se proslavi i kao trener i cini mi se da su oboje jako posveceni.
Za mene je otkrice mala Pruginicka, koja neverovatno napreduje, vec drugu sezonu zaredom, sto je kod nas retkost. Doduse, disciplina je nezahvalna za svetski proboj Evropljankama, ali ne treba sad svakoga da gledamo kroz prizmu rezultata Bekrica I Spanovicke. Jedan solidan takmicar za ekipno prvenstvo Evrope, kao i top 10 u Evropi bili bi vrhunska stvar. To je i sustina ulaska u visi rang, sto vise srednje-kvalitetnih takmicara, tamo gde nas nije bilo do sada, kao npr. u slucaju Savatovicke. Mislim da NR za par godinana na 3000 SC ne bi trebao da bude problem. Doduse, i nije neki pretezak zadatak.
Od 4 bacacke discipline, kod devojaka u mladje-juniorskom dobu, vec su u tri novi nac. rekordi! Nisam pratio visinu devojaka, ali bez 1,75 cm tesko da ima velikog potencijala. Danas su se skoro izjednacile metode treninga u svetu i fizikalije igraju kljucnu ulogu (Adams, Perkovic, Storl, Majevski), mada mi imamo i obrnute primere (Markovic i Rujevic), ali za to vise krivim struku nego momke... Najvise cenim rezultat Atine Kamasi, koja ima bolje prolazno vreme od Jelace. Tatjana je 2-3 godine stagnirala (tu je glavni prostor za Atinu, da joj se priblizi i u kasnijim dobima), ali je od prosle godine zablistala. Vidim da Atina skace u dalj preko 5,00m sto govori u prilog njenoj velikoj pokretljivosti i eksplozivnosti, kao bacacici. Nadam se finalu na maloj olimpijadi. Natasa Djakovic u kladivu je ispred Sare u njenom dobu, ali nit je Sara sad na 70m, nit se moze verovati da ce Natasa za 2 godine, kao i Sara napredovati 10m, i to sa spravom od 4 kg. Natasa je u kugli popravila NR za preko 1m, sto je meni sumnjiv podatak u smislu da li je kugla od 3 ili 4 kg, jer joj ipak kladivo primarna disciplina. Ako je od 4 kg, eto potencijala da se mozda specijalizuje za kuglu, jer tu imamo i struku i tradiciju, za razliku od kladiva, gde nema Veselinovica ko da trenira, pa nam biser tamni od 2011. godine.
O Milici Emini i pionirima ne bih pricao, jer ipak tu ne moze ni da se namirise veliki potencijal, osim ako devojcica ne skace 6,40 u dalj.
O, hvala, hvala, pre bih rekao ljubitelj sporta. Moj favorit bi, po izgledu i rezultatima od lane bila Milica Gardasevic. Devojka je sa 15 bila medju najboljim sprinterkama, visasicama i daljasicama u zemlji racunajuci i seniorke. Visoka i brza, sa sjajnim odrazom i rezultatima u svom godistu. Ono sto mi se nije dopalo je izraz lica koji otprilike govori - sta ja trazim ovde, uzasno se smaram, a i trener joj izgleda slicno. Ona je pre dve godine drala Tamaru gde god bi se srele, lane su bile iste, mozda Tamara malo bolja (Milica izbegavala dvoboje, nosala neko koplje i kuglu pa sam pomislio da se ne sprema za sedmoboj), a ove godine Tamara rusi rekorde, a Milica se ni ne takmici, da li je povreda ili nesto drugo ne znam. Dosta toga se vuce iz porodice, ali ima uticaja i sredine, a Novi Sad (iako ima najbolje uslove) nije neki grad gde se gaje fanatici, naprotiv. Gledajuci fb profile (znam nije lepo provirivati u profile maloletnica
) slozio bih se da je Tamarina posvecenost daleko veca od svih Vojvodjanki.
Nekad su deca pocinjala trenirati sa 12-13 godina (Snezana Pajkic, da bi za dve godine vec bila evropska klasa), a sada deca krecu vec sa 4-5 godina (verujem da se neko sa prezimenom Kamasi pocinje baviti atletikom mnogo pre nekog ko se preziva Jelaca) tako da i to kako napreduju mozda zavisi i od toga, verovatno je lakse napredovati u drugoj nego u devetoj godini bavljenja sportom. Koliko god su psihicki bitna nizanja medalja po pionirskim takmicenjima, krosevima i ulicnim trkama jos su bitniji licni rekordi tako da po pitanju Grujicki koje su jos evropska klasa, ne verujem da im prija sto su brze trcale sa 15 nego sa 17. Inace, to je cest slucaj da se posle velikog juniorskog uspona stagnira oko 20 pa se nastavi napredovati posle 3-4 godine, to je imala Ivana, Blanka i mnogi drugi, koliko je to namerno tempirano, a koliko je splet okolnosti to znaju pametniji od mene.
Nazalost, mi toga nemamo, svi o kojim caskamo su za sada na nivou balkanskih medalja, evropskih finala, normi za svetsko, ali razvoj Bekrica dokazuje se do svemirskih visina moze doci i bez juniorske dominacije.
Sad sam tek skontao da je u nasim postovima ogroman manjak muskih imena.
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.