Izjava Dragutina Topića, koja predstavlja golu suštinu bavljenja trenerskim poslom. Apsolutno savršen način razmišljanja jednog atletskog trenera:
SVE U SVOJE VREME, REZULTATI NAS NE OPTEREĆUJU, SVAKA NAŠA MEDALJA JE PRODUKT IGRE, TEŽNJE KA SAVRŠENOJ TEHNICI IZVOĐENJA SVAKOG POKRETA, A NE BESOMUČNOG RADA SA "TEGOVIMA", "UZBRDICAMA", "DUBINSKIM SKOKOVIMA" I OSTALIM PREČICAMA, JER TE PREČICE DAJU TRENUTAN (PRIVIDAN) USPEH, A UDALJUJU NAS OD CILJA. CILJ BI SVIMA TREBALO DA BUDE DA NAJTALENTOVANIJA DECA ILI BAREM JEDNO DETE OSTVARI VRHUNSKI SENIORSKI REZULTAT, JER SAMO SU TAKVI REZULTATI MERILO ZNANJA I USPEHA, SVE OSTALO SU ŠARENE LAŽE...
Druženje, zabava, kvalitetna tehnika, a iz toga i masovnosti vrhunski kvalitet mora da se izrodi. E tek onda počinje pravi posao za vrhunske trenere...
Da dodam, da do pre nekoliko godina nisu postojale težine ženskog koplja od 400g (mlađe i starije pionirke) i 500g (mlađe juniorke), već su bukvalno sve kategorije bacale seniorsku težinu od 600g. Tako da veliki broj rekorda poslednjih godina uopšte nije iznenađenje. No, i pored toga, Adriana je talenat kakav se nije pojavio još od Španovićke i Jelače. Jeste ovo nova disciplina (koplje 400g), ali mislim da ova devojčica može u budućnosti čuda da čini. Ona je i ove godine mlađa pionirka (ne znam koliko je još motivisana da baca vorteks i da juri magičnih 70m), tako da ima ovu i još cele dve godine da ovih 49.30m podigne do neslućenih daljina. Već u prvom nastupu ove godine, svoj lični (i naš mlađepionirski) rekord iz prošle je popravila za gotovo devet metara! Velika većina državnih rekorda je prethodnih godina postignuta ili u fejk disciplinama (što bi neko i za ovu rekao) ili u olimpijskim disciplinama koje su kod nas na dosta primitivnom nivou, ali ovo što je do sada uradila ova devojčica relativno krhke građe je nešto izuzetno!
slika iz jula 2016. godine