Zdravko Mamić i Davor Šuker, odnosno Hrvatski nogometni savez, su izabrali novog izbornika. Ovako je tekao proces izbora Ante Čačića...
„Davore, evo ga, dočekali smo ga“, tako se nekako valjda Zdravko Mamić obratio predsjedniku HNS-a nakon poraza Hrvatske od Norveške.
„Koga“, dekoncentrirano je upitao 'Brand'.
„Pa, Kovača, nego koga drugoga.“
„Aha, da. A gdje smo ga dočekali'“
„Pa izgubio je. Sada ga možemo smijeniti. Nisi valjda zaboravio o čemu smo pričali posljednjih mjeseci.“
„Ma nisam, nikako. Kako bih zaboravio tvoje riječi. Pa ima li važnije osobe u hrvatskom nogometu od tebe. Ti si toliko napravio za Dinamo i Hrvatsku...“
„Dobro je. Ne moraš sada recitirati što smo te naučili. Nema novinara okolo.“
„OK.“
„Nego, je li mičemo Kovača?“
„Naravno. Znaš da ja sve radim što ti kažeš. Hoćemo li odmah objaviti da će Zoki biti novi izbornik.“
„Nećemo jer Zoki neće biti izbornik. Treba biti lukav, ispalo bi preočito da je moj brat izbornik. Uostalom, njemu je cilj da postane najbolji trener u povijesti Dinama. Neće mu to biti problem jer ima predsjednika koji ga nikad neće smijeniti, ha, ha.“
„Ha, ha. Može i ovdje biti izbornik koliko hoće. Neću ga ni ja smijeniti. Dobro znam koliko je on napravio za Dinamo i Hrvatsku...“
„Prekini, molim te, imamo važnijeg posla. Trebamo odlučiti tko će biti izbornik.“
„Naravno. Koga ćemo? Da pitamo Romea što on misli, ipak je on tehnički direktor.“
„Ma pusti Romea, majke ti, koga je briga za njega. Doduše, mogli bi njega gurnuti u prvi plan da ispadne kao da će on voditi potragu za izbornikom.“
„Može.“
„A za izbornika ćemo staviti Čačića.“
„Koga?“
„Čačića.“
„Radimira? Zar je on i nogometni trener?“
„Ma ne njega. Antu.“
„Aaaa, njega. Zašto njega?“
„Zašto ne?“
„Pa nije vodio nikoga u svojoj karijeri.“
„Jeste Dinamo.“
„Dobro, ali nije baš da se proslavio tamo...“
„A tko jeste? Ha, ha.“
„Imaš pravo.“
„Dakle, Čačić će biti izbornik, Romeo će to odraditi pa ćemo napokon moći u potpunosti vladati reprezentacijom. Niko je dosta solidno gurao moje igrače, ali moglo se to i bolje.“
„Istina.“
„Sad samo treba to odraditi kako treba. Nazvat ću ja par ovih mojih novinara da proguraju Čačića kroz medije. Ono, iskustvo, trener kojem treba dati priliku, ovo, ono...“
„Može. Što ja da radim?“
„Ti samo šuti.“
„Može. Ali ja ću na presici objaviti da je on izbornik. Ipak sam ja predsjednik.“
„Dobro, dobro, neka ti bude. Ionako me nije nimalo briga za to.“
„Hoće li mu Zoki barem biti pomoćnik?“
„Neće. Imam bolju ideju. Nećeš vjerovati.“
„Koga?“
„Šimunića.“
„Uuuu, jebemti... Dobra, dobra. Nedostaje nam malo domoljublja.“
„A dobro će doći i u predizbornoj kampanji.“
„Naravno. Jedino ne znam što će FIFA i UEFA reći. Ipak su ga kaznili.“
„Ma jebeš njih. Ionako kod njih svatko može biti u izvršnim odborima.“
„Kako to misliš?“
„Ma ništa, ništa...“
„Nego, da te pitam još nešto. Što ćemo s navijačima? Nisam siguran da su oni za Čačića.“
„Koga je briga za njih? Pa ne igra se valjda nogomet zbog njih...“
NAPOMENA: Ovaj tekst je satira, a razgovor u njemu je izmišljen. Uredništvo Germanijaka ni autor teksta njime nisu htjeli nikoga uvrijediti