Ta 2011. godina je po onome: sve što je moglo da krene po zlu, krenulo je po zlu.
Igramo odlično do Savanovog zicera, (ono je po mom mišljenju najjači tim Francuske ikada) i ko zna šta bi se sve desilo da je dao taj zicer, što bi uradio u 99 od narednih 100 pokušaja, ali eto, u našoj realnosti je bila ona 1 od 100 situacija.
Onda nas u drugoj grupi svi lagano odrade, ne znam kako nas i Turci nisu pobedili tada. A u doigravanju 3 od 3, poraza naravno... naravno tada su počeli i da nam se povređuju igrači, mislim da smo turnir završili sa 9 upotrebljivih igrača, Tepić i Rašić su se povredili, Savan je posle Francuza bio aut...
A ta utakmica sa Italijom iz 2013. godine je jedna od najvažnijih utakmica Košarkaške reprezentacije Srbije od naše samostalnosti do danas, iako je bila utakmica za 7. mesto. Ko zna gde bi mi završili kao reprezentacija da nije bilo tog plasmana na SP 2014.