Lester Bo me preduhitrio
, ali da i ja napisem jedan kilometarski post sa svojim vidjenjem ovoga sto je bilo.
Prosla je jos jedna olimpijada koju smo zbog svega sto je bilo toliko iscekivali.
Odmah cu na pocetku reci da su ovo moje prve olimpijske igre od kada intenzivno pratim (a to je negde od Barselone-Atlante) da niti jednom nisam ustao ranom zorom da uzivo pratim nadmetanja nasih, tako da mozda nisam potpuno objektivan da dam svoj sud.
Svi znamo sta je obelezilo medjuolimpijski ciklus. Cinilo nam se, a tako se i ispostavilo, da ovo odlaganje nije bila dobra stvar za nase sportiste. Gro ekipe nam je vec u dobrim godinama i godinu dana odlaganja nam bas i nije islo u korist, a verovatno nas je stajalo i plasmana kosarkasa na olimpijadu.
-Mozda je delovalo da su vaterpolisti prezreli, da je zenit prosao. Ali skoro svi glavni igraci su ocito jos od Rija imali u glavi samo Tokio i ove igre. Mozda igre i nismo poceli najbolje, dva poraza, tezak put u zavrsnici. Ali pokazali su da su najbolji kada je bilo najteze i stigla je zasluzena nagrada, odbranjeno zlato za najlepsi moguci odlazak u istoriju najbolje generacije u ekipnim domacim sportovima ikada.
-Jovana Prekovic. Izdrzala je breme favorita u specificnom sportu, za koji se znalo da ce samo sada biti na igrama. Pride je tu bio i jak pritisak, jer je nastupila u nezgodnom momentu nakon par kikseva onih koji su bili vidjeni za zlato. Pokazala je da je zasluzeno prvi nas pojedinacni sportista posle dugo vremena koji je vezao i olimpijsko i svetsko i evropsko zlato.
-Milica Mandic. Verovao sam u nju pre svega jer je iskusna da uz korektan zreb moze do medalje. Ali da li moze do zlata, to je vec bila nepoznanica i zavisilo je od puno okolnosti. Fascinirala je psihicka stabilnost, nije gubila glavu kada bi protivnice cak i povele, sto se lepo videlo u finalu. U velikom stilu se oprasta od aktivnog bavljenja sportom i taj izostanak cemo tesko nadoknaditi.
- Damir Mikec i Milenko Sebic. Stavio sam ih zajedno, jer je streljastvo je lutrijski sport i igra nerava. Prosli put u Riju ih nismo imali dovoljno. Sada kada nismo puno ocekivali od njih, Mikec (koji je kao jedan od glavnih aduta iz Rija tada debelo podbacio) je odmah otcepio da krenu medalje, i to je dobro uticalo i na ostale strelce da pokazu bolje rezultate. Ostaje zal za cetvrtim mestom miks dubla, ali da budemo posteni, ovde nas je napokon malo i sreca pogledala za obe medalje, pogotovu za Sebicevu kada su se dvojica ispred njega raspala pred samu zavrsnicu finala.
- Zurab Datunasvili. Jedna divna i simpaticna zivotna i sportska prica. Nije imao srece sa zrebom, ali je ipak doneo medalju u repasazu sa dve ubedljive pobede, da se nastavi taj kontinuitet medalja u rvanju i da se i licno dokaze da ga nismo za dzabe naturalizovali.
- Tijana Bogdanovic. Kao i Zurab, nije imala srece sa zrebom, odmah naletela na jaku protivnicu, ali posle se pokazala. I njena bronza vec prvog dana je bila veliki podstrek ostalima.
- Odbojkasice. Bronzana medalja je svakako uspeh. Ali pisali smo i ja licno i drugi da se pravilo previse hajpa da se ide na zlato koje nedostaje i ovde sam se pribojavao ovakvog raspleta. Pokazan je veliki potencijal u mecevima sa Italijom i karakter u mecu sa Korejom, ali polufinale sa SAD i mec u grupi sa Brazilom su ipak bacili izvesnu senku na opsti nastup. Tada se videlo se koliko je Brankica nedostajala na terenu i koliko nam znaci.
- Basketasi. Od svih medalja, ova je bila ona sa najmanje radosti. Tako izdominirati ceo turnir, deljati sve, a onda neverovatan kiks i prekid filma su ih stajali finala i zlata koje su evidentno bili zasluzili po ukupnom utisku. Bronza nije neuspeh, ali ostaje velika gorcina i zal, jer je pitanje da li u perspektivi biti prilike da se dodje do zlata...
Sad od ovih ostalih sa drvenim medaljama:
- Kosarkasice su prethodno na EP napravile ogroman uspeh osvajanjem zlata. Ali kao i kod odbojkasica pribojavao sam se da ce karma i ovde da nam vrati ono sto nam je davala na EP. Sistem takmicenja bio je surov, moralo se odmah ici na sve pobede i praviti kos razlika, juriti taj plasman da se izbegnu Amerikanke. Nase su imale solidne partije protiv Kanade, Kine, dobrim delom i Spanije, pogledao nas je i taj zreb za cetvrtfinale ali nekako se videlo da vise nismo na tom nivou sa EP, da fali svezine (mozda je Marina trebala da izvrsi jos neku izmenu u rosteru, mozda je trebala da povede Maju Miljkovic umesto Butulije ili Cadjo), na sve to su za bronzu dosle Francuskinje, koje su kao za baksuz dan ranije odigrale ocajno, a i moralo je da se vrati za sve one ranije pobede. U svakom slucaju, nema tu puno zamerki, mislim da je i ovo veliki uspeh i hvala za jedno lepo leto.
- Ivana Spanovic je prvo obradovala sve nas neverne Tome, pokazavsi da moze. A onda se desio srpski sindrom, dal strah od pobede, da li ta losa karma koja je vec nekoliko godina prati. Nikada jeftinije zlato ili medalja za kraj, ali na kraju ono najgore cetvrto mesto...
- Mislio sam da Novaka ostavim za kraj, ali ipak... Da je bilo ko od nasih stigao do polufinala OI, to bi bio ogroman uspeh. Ovako, ispao je vec tradicionalno najvece razocaranje ne samo naseg olimpijskog tima, vec verovatno i cele olimpijade uopste. I za razliku od Londona i Rija, ovo sto je sada izveo bilo je i bolnije od toga. Sta se to desilo na 1-0 u setovima i 3-2 u gemovima, to ce samo on znati... Hteo je sve, dobio je nista, na kraju ispao i malo nekorektan onom predajom meca za bronzu u miks dublu. Ogromna steta, jer je sa ovim nastupom i definitivno bacio izvesnu senku na svoju karijeru.
Ostvarili zapazene rezultate:
- Veslaci su se trudili, ali nisu imali srece. Korona strefi coveka tamo gde je disanje jedno od najbitinijih stvari i gde je zlato bilo vec unapred upisano jednom veslackom paru. Da je bio jos koji dan odmora, moguce je da bi bili konkuretni za medalju.
- Nina Radovanovic je dosla na vajld kartu, ispunila ocekivanja, cak joj se otvorilo da dodje na mec od medalje, ali to je bilo sve. No, pokazala je da ima potencijala.
- Plivaci su generalno sasvim zadovoljili. Jedno deveto mesto, jedno polufinale i nacionalni rekord u stafeti su sasvim solidni rezultati s obzirom na potencijal koji je bio poslat.
- Dobar je bio i Sinancevic u bacanju kugle, finale i to 7. mesto su bili sasvim zadovoljavajuci, ali mozda je mogao i bolje, da baci neki NR.
- Arunovic u streljastvu nije imala srece, jedna medalja i ulazak u finale su zamalo izmakli.
Arsovic je sa druge strane napravila lep uspeh samim tim sto je usla u finale.
U okvirima mogucnosti:
- Kecmanovic u tenisu je bio blizu dobrog plasmana, malo je nedostajalo za tu osminu finala. Nina Stojanovic je bila odlican dubl partner Noletu, grizla je i u zenskom singlu i dublu koliko je mogla, i prava je steta sto je ostala bez te medalje u miksu.
- Stonoteniseri su casno prodali svoju kozu, za njih je uspeh bio i to sto su dosli na igre.
Podbacili:
- Ceo dzudo tim i vecina rvackog. Niko nije ocekivao ne znam kakvu zetvu medalja od njih. Ali jos manje se ocekivalo da maksimum bude po jedna pobeda. Mozda mogu da se vade na tezak zreb, ali opet ovde smo imali toliko potencijala koji nije bio iskoriscen.
- Kajakasi. Vazi slicno sto i za prethodnu rubliku. Jeste, bilo ih je svega troje u cetiri discipline. Ali da niko ne upadne u A finale, da mu cak ne bude ni blizu, to se ipak nije ocekivalo i mislim da je generalno ispod kvaliteta koji smo imali.
Ni luk jeli ni luk mirisali:
- Svi ostali. Joroviceva je ispala odmah u singlu tenisa, a Krunic je bila daleko slabija partnerka u onom jednom mecu dubla. Preostalo troje atleticara se ni po cemu nisu istakli, makar nisu bili najgori u kvalifikacijama. Arsic u veslanju nista posebno, kao ni ostali strelci koje prethodno nisam pomenuo. Ovde bi se mogao pomenuti i deo plivacke ekipe u svojim pojedinacnim disciplinama koji su podbacili (Celic i Siladji).
Sve u svemu, utisak je u principu dobar. Matematicki, Rio je nadmasen po oba parametra. Ali po nekom potencijalu, ipak se cini da smo pre pet godina imali manje kikseva od onih od kojih se ocekivalo da donesu medalje. Sto je steta, jer je pitanje da li cemo naredni put imati ovoliko mogucnosti da jurimo dvocifreni broj medalja.
Od mene za Tokio neka jaka 3+ ocena.