Nije malo verovatno to da se naši sportisti zadovoljavaju samo sa jednom medaljom, pa čak ne bila ona ni olimpijska. Veliki broj intervjua sam pročitao u kojima su naši sportisti otvoreno pričali o tome, bez blama. Kao ostvarili su snove (iako mnogi od njih nisu imali nijedan ozbiljan nastup na OI!), imaju izvesnu budućnost, sad će moći na miru da treniraju...cvrc. Na miru da, ali sa mirom u glavi ne...
Nemoguće je da gotovo svaki hrvatski sportista istog kalibra, u proseku traje na vrhunskom nivou 1 do 1,5 olimpijski ciklus duže. Kakvo bre ostvarenje snova sa jedva prebačenih 20 godina, ko njima puni glavu!
Bekrić je rekao svom treneru da je za slavu i novac živeo i da želi da uživa u tome, pa se ugojio preko 10 kg i kraj, kad je imao 22 godine. Jelača je odmah nakon evropske medalje ostala trudna, ne znam što je toliko žurila, da je do sada rodila dvoje-troje pa bi bilo svaka čast, ovako mi nije jasna. Nađa Higl je shvatila da ne može da se bori protiv celog sveta u uslovima bez specijalnih odela, pa je odustala, ali nakon novog finala na SP a ne odmah i njoj svaka čast. Maksimovićka se pretvorila u rijaliti zvezdu. Ana Ivanović je nakon osvajanja RG i prvog mesta na WTA listi dobila ogromnu premiju od sponzora i nikad više nije mogla da se prizemlji i igra dobar tenis. Štefanek je zato bog.
OI zlato, pa velika fotelja, ali nakon toga i svetska i evropska medalja. Dudaš već 6 godina ne može da se sastavi, ali narod slabo prati atletiku, pre neki dan naiđoh na tekst iz marta ove godine u kome tvrdi kako će dati sve od sebe da osvoji olimpijsku medalju.
Širok je dijapazon slučajeva, ali nažalost većina sa jako malim brojem pozitivnih ishoda po srpski sport. Nadam se da će se neko jednom pozabaviti ovom tematikom. Prosto, moraće da se menja sistem nagrađivanja, inače vraćamo se na ne tako daleki London koji nam je doneo 4 medalje od čega 2 u streljaštvu.
Uz sve to, ova godina će ostati i upamćena po ogromnom broju povreda naših vrhunskih sportista. I za to verovatno postoji neki razlog...
Nadam se da će ova ludnica da se ublaži ako već ne može da se zaustavi, da bar u Tokiju ne doživimo debakl, što bi bilo prerano, iako sistem ka tome vodi. Godinama nije bilo para u srpskim olimpijskim sportovima i onda kad je krenulo da se sipa, iz opšte besparice talentovani sportisti su preko noći dobili rešena životna pitanja. To ih je dosta preseklo, mnogo više od te prethodne besparice.
Edit: danas na Hanžeku Perkovićka bacila disk 67.78m, a Sara Kolak koplje 66.42m.