Board index Olimpijske Igre Tokyo 2020

Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Milutinov Tata » 21 Jul 2016, 13:35

@Foteljas - samo pisi, kakvo crno smaranje :okk:
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.

#8 #24

OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018

OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!
User avatar
Milutinov Tata
 
Posts: 29570
Joined: 05 Jun 2011, 04:16
Location: Back to Serbia!

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Milutinov Tata » 21 Jul 2016, 16:43

Kada je vec tema kosarkaskog turnira 1992 aktuelna da se nadovezem. Ako sam zbog jedne stvari zazalio zbog raspada drzave, bio je taj neodigrani susret sa NBA zvezdama na OI. Iz ove perspektive sastav Petrovic, Djordjevic, Perasovic, Danilovic, Komazec, Zdovc, Kukoc, Paspalj, Savic, Radja, Divac, Vrankovic (Sretenovic, Tabak, Prelevic, Bodiroga) deluje premocno. Vecina igraca je bila na vrhuncu, i za razliku od Seula gde smo prosuli finale protiv SSSR, tada su svi bili mnogo iskusniji. Mozda sam bio zelen I naivan :biggrin: , ali verovao sam da mozemo da napravimo cudo i odigramo ravnopravnu utakmicu sa njima. Jos veca vera je bila da cemo ih srustiti u Areni na SP 1994 koje je trebalo da se igra u Jugoslaviji, sa zavrsnicom u Beogradu. 20000 fanatika bi napravilo atmosferu u kojoj se nenaviknuti na tako nesto Amerikanci ne bi snasli, a mi bi otisli u legendu. Ipak za to smo morali da sacekmo 8 godina i Indijanapolis.

Napomenuo bih i da se nasi kosarkasi nisu ni kvalifikovali za OI 1992. Tada se u Evropi igrao kvalifikacioni turnir, mesec dana uoci samih igara, krajem juna, pa nasi igraci zbog sankcija nisu bili ni u prilici da izbore vizu. Zanimljivo je da je zreb za kvalifikacije odrzan dok Hrvatska i Slovenija jos nisu bile clanice MOK-a, ali je na insistiranje predsednika MOK-a Samrana ili same FIBE (za ovo nisam siguran, secanja blede) ipak napravljen "popust" pa su fakticki Hrvati na mala vrata i otisli na te OI. Dakle do prvog sureta nase reprezentacije i Hrvatske trebalo je doci krajem juna ili pocetkom jula u Spaniji. Mislim da je nasa reprezentacija trebala biti u grupi sa Slovenijom, dok je Hrvatska bila u grupi sa Nemackom i Grckom. Posto je kostur razigravanja unapred bio odredjen, da su obe reprezentacije bile prve u svojim grupama susreli bi se poslednjeg dana kvalifikacija. Na zalost nasi iz poznatih razloga nikada nisu ni odigrali taj turnir.

Hrvatska je dozivela sok u prvoj utakmici izgubivsi ubedljivo od Nemacke koju je predvodio Detlef Srempf. U poslednjem mecu grupe igrali su protiv Grcke i porazeni je zavrsavao kvalifikacije. Moram da priznam da sam se ponadao :biggrin: . Ali Hrvati su razmontirali Galisa i druzinu, mislim da je bilo 40 razlike, nihov radio reporter je bio u ekstazi (nisam siguran da li je bio Edo Peci). U finalnoj rundi su lako izborili vizu (isle su prve 4 reprezentacije), ali su izgubli od Litvanaca koji su kvalifikacije zavrsili bez poraza, a jedva su pobedili ZND. Na igre su se plasirale jos Nemacka i ZND (bivsi SSSR, predvodjen Volkovim sa par igraca iz Letonije).

Na samim igrama Hrvatska je ubedljivo porazena od SAD u grupi, ali su ostale utakmice ubedljivo dobili (revanisrali se Nemcima), u 1/4 finalu su deklasirali Australiju, a u polufinalu su po meni imali srece da su isli na ZND koji je u grupi iznenadio Litvance i osvojio prvo mesto. U toj utakmici bivsi Sovjeti su bili bolji i trebali su dobiti mec, ali u zavrsnici je Volkov 3 ili 4 puta promasio bacanja 1 za 1 (posle prvog promasaja drugo se ne izvodi), Kukoc je dao jedini kos iz igre i to trojku, Drazen pogodio 4 bacanja i Hrvatska je dobil utakmicu sa 1 razlike i otisla u finale. U finalu je Arapovic u jednoj kontri zakucao za vodjstvo sredinom prvog poluvremena i ostalo je legenda bar sto se hrvatskog sporta tice. Litvanci su naravno dobili ZND u borbi za bronzu, a na tim igrama se po prvi put pojavio Karnisovas.

Ko je bio jaci, bolji mi ili Hrvati? Hrvatski sastav na OI je bio: Petrovic, Perasovic, Cveticanin, Kukoc, Alanovic, Arapovic, Tabak, Vrankovic, Gregov, Komazec, Radja i Naglic. Selektor Skansi. Jaka prva petorka (Petrovic, Perasovic, Kukoc, Radja, Vrankovic), i Komazec kao sesti igrac. Cveticanin je tada vec bio u padu (otprilike kao Radovic kod nas), Naglic koristan igac koj bi mogao dobro da se iskoristi za neku epizodu. Tabak rezervni centar, dosta je sazreo te godine u Jugoplastici. Alanovic i Gregov neupotrebljivi, Arapovic maskota. S druge strane Djordjevic i Danilovic sezona zivota, Paspalj pokidao u Olimpijakosu, Savic i Divac. Sretenovic mozak Jugoplastike i prvi plej na EP u Rimu, Prelevic najbolji igrac PAOK-a koji je uzeo titulu u Grckoj i dva puta za redom igrao finale Kupa Kupova. Jankovic odlicna sezona u CZV. Koprivica faktor X u osvajanu titule u Istanbulu (nemojte ga mesati sa onim iz '98), Bodiroga kao enigma, o njemu se mnogo pricalo, jer je vec u Zadru prethodne godine nagovestio da bi mogao biti veliki igrac. Milicevic, Stevanovic, Cvetkovic za guranje pod kosem, Dobras neko Dudino iznenadjenje :beyond: . Slazem se sa Jabukamenom, na klupi je nasa prednost bila velika. Naravno tenzija na toj utakmici bi bila nezamisliva, iako su svi bili dojucerasnji saigraci, ko zna kako bi se zavrsilo, o tribinama da ne pricam (recimo na vaterpolu u Atlanti nije bilo prijatna atosfera, a to je bilo kada se sve "smirilo").

Izvinjavam se na poduzem postu.
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.

#8 #24

OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018

OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!
User avatar
Milutinov Tata
 
Posts: 29570
Joined: 05 Jun 2011, 04:16
Location: Back to Serbia!

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Dylam Dop » 21 Jul 2016, 17:32

@Atlanta 1996

Ah, u mom kraju je to postdejtonsko ljeto '96 bilo obiljezeno stalnim restrikcijama struje, ali se sjecam da je uvece i preko noci kad su bili veci nastupi nasih el-distribucija ipak narodu "izlazila u susret".. A finale u kosarci sam odgledao kod babe na selu, ujak je dosao iz susjedne kuce, izvukao me iz kreveta i mislim da sam tad kao novopeceni pubertetlija prvi put do dodjele medalja popio jedno cijelo pivo.. :biggrin:

-----------------------------------------------------------------------------
@Sad malo veci off-topic (ako mi se dozvoli :content: )

Inace, sto se tice drugih sportista iz inih zemalja koji su obiljezili te OI, svakako je jedan od njih bio i legenda - strashni(!) Aleksandar ("The Great") Kareljin - koji je tom prilikom osvojio svoju trecu olimpijsku zlatnu medalju u nizu (nazalost i poslednju), ali prvu zvanicnu pod ruskom zastavom - koju je i nosio na samom otvaranju tih OI. Zlato je uzeo bez izgubljenog boda. Ostao je upamcen po cuvenom i po njemu nazvanom zahvatu - "Kareljinovom dizanju" pri kom je protivnike svoje tezine (oko 130kg) bez iole vecih problema bacao preko sebe.

Pominjem ga cisto i iz razloga aktuelnosti samog trenutka - naime, jedan od nadimaka mu je bio i "The Experiment", koji su mu nakachili stranci, prije svih opet zapadnjaci i ameri koji su permanentno nastojali da iskompromituju njegova dostignuca i spekulisali o uzrocima njegove sirove i neponovljive snage. Na sve optuzbe je odgovarao tako sto se iza svakog takmicenja odmah doborovoljno podvrgavao testiranjima. Zaista je raspolagao sa zapanjujucom snagom, ali ono sto mene jos vise fascinira pored tako ocigledne voluminoznosti i konzistentosti samih misicnih vlakana, je i njihova fantasticna elasticnost..


No ipak, te '96 na EP u Budimpesti, nekih par mjeseci prije samih OI, u polufinalu je pokidao grudni misic. Sanacija povrede je zahtjevala komplikovan hirurski zahvat, ali je on na sopstvenu odgovornost odlucio ipak da ucestvuje u finalu i rekli bismo opet: "najnaravnije" izvojevao pobjedu.. Operisao se odmah iza toga i nastup u Atlanti je visio o koncu, savjetovano mu je da strogo miruje, ali je opet ignorisao vecinu njih i cim je izasao iz bolnice nastavio opet da trenira. Atlanta je ubrzo "pala", kao sto rekoh, opet bez izgubljenog boda i to je bilo u periodu od dugih 6 godina gdje su protivnici bivali prosto pometeni sa tatamija bez mogucnosti da osvoje taj iole jedan poen.



E da.., ocekujem da Shak(ota)-The-Man u vrlo skorom roku opet promijeni avatar.. :biggrin2:
User avatar
Dylam Dop
 
Posts: 7160
Joined: 11 Apr 2015, 21:17

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Foteljas » 21 Jul 2016, 18:32

@ Milutinov Tata

Mislim da Dream Team 1 nije bilo sansi da se pobedi, pa sve da je na drugoj strani igrao sastav od najboljih igraca sveta u datom momentu (pocivse SFRJ i SSSR zajedno). U Atlanti je vec bila druga prica, i mislim da bi ona ekipa iz 2002 umela da se izbori sa Drim timom 3, jer je onoj iz 1996 falilo malo iskustva igraca sa klupe. Sto se tice nas i Hrvata, mislim da si to lepo izanalizirao.


Elem, da predjem ja na Sidnej 2000:

Vecina nas malo starijih, se sa setom seca perioda izmedju Atlante i Sidneja po fenomenalnim uspesima kosarkasa i odbojkasa koji su tada bili na samom svetskom vrhu u svojim sportovima, kao i nesto slabijih nastupa vaterpolista i rukometasa, ali i oni su uvek bili medju favoritima za medalje. Ipak, u predolimpijskoj i ratnoj 1999. godini sve ove selekcije (sem rukometasa) su imale blagu stagnaciju svojih ostvarenja na prvenstvima (kada se samo setim da je bronza kosarkasa na EP u Francuskoj te godine dozivljena kao smak sveta), ali je upravo to davalo nadu da ce oni biti motivisaniji da se u Sidneju iskupe za ranije lose rezultat. Posto vise nismo bili pod sankcijama, sportisti su tada imali ceo olimpijski ciklus da se izbore za norme, pa je i logicno sto smo imali vise predstavnika nego u Atlanti, ali je broju clanova nase delegacije (cak 111 sportista) bitno kumovala i odluka da na igre ide bukvalno svako ko ima bilo kakvu normu za iste. Npr. u atletici smo poslali cini mi se cak nekih 20-25 takmicara, ukljucujuci prijavljene stafete u sve cetiri trkacke discipline (za utehu samo da napomenem da smo u sve cetiri discipline zavrsili kao pretposlednji, sva sreca da je bilo i Indijaca i Uzbeka sa motivom Vazno je ucestvovati).
Pored tako velike delegacije, prirodno je bilo ocekivati da ce se skor medalja u odnosu na Atlantu popraviti, ali kao sto cemo videti, to nece biti slucaj, a cak cemo imati i manji broj onih koji su bili blizu medalje. Za razliku od ranijih i kasnijih igra, ove su se zbog godisnjeg doba u Australiji odrzavale nesto kasnije od uobicajenog termina, u drugoj polovini septembra, a upravo u to vreme kod nas su bili odrzani cuveni izbori na kojima je Kostunica pobedio Milosevica i sva kasnija posleizborna desavanja koja su potresla nase drustvo, a videcemo da je politika itekako imala posrednog i neposrednog uticaja na nase rezultate na ovim igrama, (cak i ne racunajuci pricu da je navodno sam Milosevic bio naredio da zastavu na otvaranju mora da nosi Vanja Grbic kao po njemu „najveci patrota u ekipi“)

Ako se dobro secam, najglasniji u najavi zlatne medalje pred pocetak igara bili su odbojkasi. U odnosu na Atlantu vise nisu bili samo moguce iznenadjenje, vec su tokom cetiri godine zaista izrasli u uigranu ekipu koja je u tom momentu bila viceprvak sveta i mozda u najboljim sportskim godinama. Medjutim, na samom pocetku turnira usledila su dva neprijatna poraza. Najpre su na Rusi dobili 3-1, a zatim su to mnogo teze ucinili i Italijani sa 3-2 (ako me secanje sluzi, to je bila sjajna odbojka, 4. i 5. set su bili igrani na prilicnu razliku, a nas je unistio levoruki Sartoreti servisima i smecevima). Pokojni Dusko Korac je vec krenuo da kritikuje kako igramo lose, da nam je prijem slab (i jeste bio u tom momentu), ali smo onda dobili SAD i Argentinu, da bi u poslednjem kolu rezervna postava jedva pobedila Juznu Koreju sa 3-2. Kao treceplasirani u grupi otisli smo na Holandjane i ponovila se prica iz Atlante, u epskoj utakmici koja se igrala cini mi se skoro dva sata pobedli smo aktuelnog olimpijskog sampiona sa 3-2 (4. set se igrao na preko 30 osvojenih poena, a u petom je Nikola Grbic dva puta zaredom poentirao „kuvanjem“ pri samom kraju). U polufinalu je opet dosla Italija (bili su jaki kao crna zemlja i reseni da osvoje jedino zlato koje im je nedostajalo), ali ovoga puta je sve bilo drugacije nego u grupi, Vujevic je odigrao fenomenalan mec, a nas je sreca pogledala, jer smo prva dva seta dobili na razliku, a u trecem smo zgromili Italijane da su dosli svega na 14 poena. Nakon ovakve dve utakmice, mislim da vise nije bilo te sile koja bi mogla da momke zaustavi u pohodu na zlato. Finale sa Rusima nasi su odigrali u transu (svi se secamo Grbica koji leti u reklame i vraca se na blok), sa 3-0 zasluzeno osvojeno prvo mesto i prvo zlato u istoriji odbojke na velikim takmicenjima, sa jos jednom ekipom ciji ce kvalitet malo ko uspeti da dostigne u dogledno vreme: Vladimir Batez, Slobodan Kovac, Slobodan Boskan, Djula Mester, Vasa Mijic, Nikola i Vladimir Grbic, Andrija Geric, Goran Vujevic, Ivan Miljkovic, Veljko Petkovic i Igor Vusurovic.

U prethodonoj 1999. godini vaterpolisti su od svih ekipnih sportova bili najvise podbacili, s obzirom da su na EP bili tek sedmi, a pride je bilo i drugih losih stvari oko ekipe (zbog samaranja Sapica sa mesta selektora smenjen je Nikola Stamenic, a Vlada Vujasinovic je bio kaznjen zabranom igranja zbog navodnog koriscenja doping supstanci), ali nas adut bila je uigranost ekipe, s obzirom da je cak sedam igraca igralo u tadasnjem prvaku Evrope VK Becej. Turnir je lepo poceo, ostvarene su lagane pobede protiv Holandije, SAD i Grcke, da bi tek usledila prava iskusenja. Protiv Hrvata u cetvrtom kolu u tvrdoj utakmici u kojoj su dominirali golmani Sostar i Vican bilo je 4-4, sto je znacilo da nam je za prvo mesto u grupi neophodna pobeda u zadnjem kolu protiv Madjara. Nju smo i ostvarili tako sto je Sapic dao go bukvalno u poslednjoj sekundi za 10-9 za nase i prvo mesto u grupi (i prvu pobedu nad Madjarima na velikom takmicenju nakon skidanja sankcija). U cetvrfinalu su dosli Australijanci, ali domacini su savladani bez mnogo muke, da bi u polufinalu posle svega cetiri dana opet morali na megdan Madjarima. Iako smo vodili na polovini 3. cetvrtine, u teskom mecu ovog puta sreca nas nije pogledala, mislim da u zadnjoj cetvrtini nismo ni dali gol, pa su Madjari slavili sa 7-8 i otisli u finale. Ekipa je pokazala karakter i u borbi za bronzu bez vecih poteskoca savladala Spaniju sa 8-3, ali je ostao zal sto nismo igrali finale gde nam je bilo mesto (Madjari su bez vecih poteskoca razbili Ruse sa 13-6). Bronzu su osvojili: Aleksandar Sostar, Petar Trbojevic, Nikola Kuljaca, Predrag Zimonjic, Dejan Savic, Danilo Ikodinovic, Viktor Jelenic, Veljko Uskokovic, Aleksandar Ciric, Aleksandar Sapic, Vladimir Vujasinovic, Nenad Vukanic i Jugoslav Vasovic, a trener je bio Nenad Manojlovic.

Jedinu preostalu medalju za Jugoslaviju na igrama vec prvog dana osvojila je Jasna Sekaric u svojoj omiljenoj disciplini vazdusnom pistolju, tokom celog finala stabilno je drzala drugo mesto i osvojila srebrnu medalju. Medjutim, valja odmah napomenuti da je to bio i jedini uspeh nasih strelaca, jer niko od ostatka iskusne ekipe (Pletikosic, Mirosavljev, Binder, Ivosev...) nije uspeo da udje cak ni u finale.

Rukometasi su po obicaju igre docekali i na njih otisli u najblaze receno losoj atmosferi kojoj su kumovale ljudske sujete i dnevna politika. Nakon osvojene bronze na SP 1999. dozivljen je debakl i ispadanje u kvalifikacijama za EP 2000. godine od nejakog Portugala. Zato je sa mesta selektora bio smenjen Zoran Zivkovic i na njegovo mesto doveden Branislav Pokrajac, ali se ni on nije previse zadrzao na polozaju, svega par meseci. Razlog za njegovu smenu nisu bile lose igre tima (koji je pod Pokrajcem uspesno poceo novi ciklus kvalifikacija da li za EP ili SP), vec zelja Igora Butulije da ode na olimpijske igre, iako je vec bio na zalasku karijere, a partije koje je pruzao su bile daleko od onih iz 1995/96. Posto je doticni bio clan tada vladajuceg JUL, a i predsednica RSJ je bila iz iste partije, oni su sinhronizovano poceli da stiskaju Pokrajca, a ovaj kao covek od integriteta je negde u junu mesecu dao otkaz, javno porucivsi da ne zeli da mu drugi kroje tim. Odmah je nadjeno adekvatno resenje u vidu Veselina Vujovica, koji je Butuliji (i ne mogu da gresim dusu, ali mislim i krilu Aleksandru Knezevicu) ispunio zelju i uvrstio ga u sastav za Sidnej. U grupnoj fazi se nismo naigrali, na samom pocetku usledilo je mucenje sa Juznom Korejom i pobeda golom Nedje Jovanovica na nekih par sekundi pre kraja (a u secanju mi je ostao i detalj kada novopeceni reprezentativac Goran Djukanovic rvackim zahvatom u vazduhu hvata i patosira nesrecnog Korejanca koji je krenuo na skok-sut, uglavnom ovaj pada i ne daje znake zivota bar dva minuta, a mi smo dobili coveka koji ce narednih godina fasovati ubedljivo najvise iskljucenja na svim turnirima), da bi lagano izgubili od Nemacke, pa dobili Kubu i Egipat, a u zadnjoj utakmici izgubili od Rusije (iako smo do nekog 40. minuta igrali sasvim solidno). U cetvrfinalu smo uz tih 40. minuta protiv Rusa odigrali najbolji rukomet na turniru i uz odlican mec Nedje Jovanovica i Dragana Skrbica pobedili Francuze lagano sa 26-21. U polufinalu su nam opet zapali Rusi i usledio je gotovo istovetan mec kao i u grupi - nasi se drze do nekog 40. minuta, a onda padaju, rusi prave razliku od par golova i drze je do kraja. Mec za bronzu je medjutim doneo totalni raspad bezvoljne ekipe, koja je od Spanaca u pojedinim momentima gubila i sa sedam-osam golova razlike. Medjutim, sam Vujovic je po povratku u zemlju ostro napao „da su pojedinci zadnjih dana turnira vise vremena provodili na telefonu interesujuci se za stanje u zemlji (zavrsnica se inace igrala zadnjih dana septembra, kada je pocela da se zakuvava petooktobarska revolucija) nego sto su mislili na odlucujuce meceve za medalju (a fakat je da protiv Spanaca u rosteru za mec po prvi put na turniru nije bilo pomenutih Butulije i Knezevica), kao i da nije mogao da stavlja najjaci trio bekova Perunicic-Jovanovic-Butulija zajedno u igru, jer oni nisu hteli medjusobno ni da razgovaraju.“ No, to je vec islo na dusu samog Vujovica koji je u Sidneju vodio ekipu u kojoj su bili: Dejan Peric, Ratko Nikolic, Aleksandar Knezevic, Nedeljko Jovanovic, Igor Butulija, Ivan Lapcevic, Vladan Matic, Žikica Milosavljevic, Goran Djukanovic, Dragan Skrbic, Nebojša Golic, Arpad Sterbik, Nenad Perunicic, Petar Kapisoda i Ratko Djurkovic.

Ipak, za glavno razocarenje igara neocekivano su se postarali kosarkasi. Kada se vrati film, sa naknadnom pamecu covek primeti da ni tu nije bas sve stimalo u samom pocetku. Najpre je Vlade Divac i pre pocetka priprema otkazao ucesce na igrama, revoltiran time sto je njegova prijava za clana neke od komisija MOK volsebno nestala na putu od Beograda do Lozane (posle je isplivalo da je to vrlo verovatno bilo uradjeno namerno, jer je Vlade u to vreme bio ostar kriticar Milosevicevog rezima), zatim je isto ucinio i Mica Beric, revoltiran time sto ga je Zoc godinu dana ranije u poslednjem skracivanju izostavio sa EP, a za Djordjevica se i ne secam da li je bio povredjen ili je vec obznanio da se povlaci iz repke. Ipak, i dalje je to bio respekabilan tim, ali se nekako u prve cetiri utakmice videlo da nemamo onaj stepen sigurnosti i tecnosti u igri koji smo imali ranijih godina. Ipak, ostvarene su sve cetiri pobede, bez narocito velikih razlika, ali i bez neizvesnih zavrsnica protiv Rusije, Australije, Angole i Spanije i ostalo je da se u poslednjem mecu savlada i Kanada kako bi se sa prve pozicije uslo u cetvrtfinale. I tu je sve islo manje-vise OK u prvom poluvremenu smo vodili sa desetak poena razlike. A onda je Stiv Nes poceo da nas unistava, jer je Sasa Obradovic koji ga je odlicno cuvao morao da brzo izadje zbog pet licnih. Mislim da nam je samo za to drugo poluvreme ubacio nekih dvadesetak poena. Nasa prednost je pocela rapidno da se topi, Kanadjani su se razigrali, nasi su se svi redom uznervozili i zadnja dva minuta kada se rezultat lomio nismo bili u stanju da pogodimo kos, tako da je usledio sokantan poraz koji nas je gurnuo na drugo mesto u grupi, sto je bio jos veci sok, jer je to znacilo da bi vec u eventualnom polufinalu igrali protiv Amerikanaca. No, do polufinala nismo ni stigli, jer su nas u cetvrfinalu zaustavili Litvanci sa Jasikevicijusom, Songailom, Siskauskasom... prvo poluvreme smo se jos i drzali (a da stvar bude jos gora, Danilovic se povredio i nije ni igrao), ali sredinom drugog Litvanci su nas slomili, napravili dvocifrenu razliku i po prvi put od 1995. ostavili bez medalje na velikom takmicenju (na kraju smo izgubili i mec za 5. mesto od tada nam tradicionalno neugodnih Italijana). Bio je to prvi Zeljkov kiks na klupi reprezentacije, posle je kormilo prepustio Pesicu. U Sidneju su igrali: Dejan Bodiroga, Predrag Danilovic, Sasa Obradovic, Igor Rakocevic, Predrag Stojakovic, Vlado Scepanovic, Dragan Lukovski, Zeljko Rebraca, Dragan Tarlac, Predrag Drobnjak, Dejan Tomasevic i Nikola Jestratijevic.

Takodje je razocarao i veslacki dvojac bez kormilara Stojic-Visacki. U periodu pred igre zaista su imali odlicne rezultate, bili prvi na rang listama, u obe kvalifikacione trke bili su najbrzi, da bi u finalu po jakom vetru bili tek petoplasirani. Posle su kukali da im je smetao vetar, da su nepravedno bili stavljeni u stazu sa strane umesto u sredini (a na pitanje zasto se nisu pobunili pre pocetka trke kada je to moglo da se ispravi, lakonski su odgovorili da nisu hteli, jer su mislili da ce i ovako da pobede), ali ostao je samo zal i cekanje do danas na novu medalju u veslanju.

Za razliku od pomenutih, jedna u tom momentu jedva punoletna devojka koja se zvala Nataša, a tada jos uvek prezivala Janić bila je reklo bi se jedino prijatno iznenadjenje celog naseg olimpijskog tima. Veci deo trke u kajaku na 500 metara je cak i vodila, cini mi se da je do pred sam kraj cak i bila na trecem mestu, ali je medalja zbog neiskustva izmakla. Secam se da sam gledao ovu trku koja je isla poslednjeg ili pretposlednjeg dana i mislio se da je to velika steta za tu devojku za koju do tada nisam cuo, ali da ce za cetiri godine iz Atine svakako doneti neku medalju. I donela je dva zlata, ali je u medjuvremenu postala Janics, pa su te medalje otisle nasim severnim susedima (docim se ceo tim DZSCG na tim igrama morao zadovoljiti sa dva srebra), a kasnije ih je nakupila jos u Pekingu i Londonu.

Od ostatka ekipe, jedino dvoje za koje bi se moglo reci da nisu otisli u Sidnej turisticki o drzavnom trosku bili su Olivera Jevtic koja je na 10.000 metara bila 11. i postavila novi drzavni rekord (na 5.000 je takodje u kvalifikacijama istrcala rekord, ali je u polufinalu odustala) i hodac Aleksandar Rakovic, koji je ponovio 11. mesto iz Atlante. I ovde su totalno razocarali Dragutin Topic (koji se hvalisao da ce uzeti medalju koja mu je cetiri godine ranije izmakla, a ispostavilo se da nije bio u stanju ni da udje u finale jer u kvalifikacijama nije preskocio ni 2,23 cini mi se) i Dragan Peric (takodje nije usao u finale). Ostali su manje-vise dosli na igre da se zabave, nisam siguran da li je neko uopste makar bio postavio nacionalni rekord u bilo cemu. Inace imali smo predstavnike i u stonom tenisu, tenisu (dubl Vemic-Zimonjic, ali su odmah ispali), boksu (Ajetovic), plivanju (Caviceve prve igre, ali nista posebno nije uradio), dzudou i macevanju.

Ostalo (mi) je u secanju jos i:

senzacionalno zlato Grka Kenterisa na 200m pored mase crnaca,
da je Majkl Dzonson odbranio zlato na 400m.
dueli Jana Torpa i Pitera van der Hugenbanda u bazenu.
da je Feliks Savon po treci put osvojio zlato u boksu,
da je pomenutom Kareljinu glupo izmaklo cetvrto uzastopno zlato u rvanju u superteskoj kategoriji.
da je tada klinka Venus Vilijams uzela zlato u singlu tenisa, a sa sestrom takodje zlato u dublu (poruka za Novaka je da se sve moze postici kad se hoce),
da je razbijena fama oko americkog drim-tima u kosarci, jer su Litvanci imali sut za pobedu u polufinalu, a Francuzi imali skoro aktivan rezultat do kraja u finalu (ipak, Kartera i njegov let preko Vajsa tesko ce ko moci da nadmasi),
da su se Rusi konacno naplatili Svedjanima u finalu rukometa za sve ranije poraze, i tu sjajnu generaciju ostavili bez jedinog odlicija koje im je nedostajalo...
User avatar
Foteljas
 
Posts: 5014
Joined: 28 Aug 2015, 13:27

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Milutinov Tata » 21 Jul 2016, 19:49

@Foteljas - :okk: samo nastavi, lepo je podsetiti se svih tih dogadjaja.

Sidnej je zaista bio opterecen pre svega JUL-ovskom politikom mesanja u sport, dovlacili su vrhunske sportiste (Binder, Ivosev, Sekaric, Topic) dajuci im stanove, polozaje, ili oslobadjajuci ih od vojne obaveze, vrsili promociju, konstatno se mesali u sve (afera Divac je njihovo delo). I ja sam cuo pricu za Grbica da je kao "najveci" patriota, od politickog vrha izabran da nosi zastavu (pa mozda zbog toga nije delovalo "prokletstvo" na njega :biggrin: ). Mucno vreme.

Natasa Janic je finale veslala po uzasnom vetru, cini mi se da je bilo dosta problema da se trke uopste i odrze, pa je njen plasman uticalo i (ne)vreme. Njen odlazak u Madjarsku je veliki propust tadasnjeg JOK-a i Ministarstva, ali to govori o nemanju ikakve stragetgije u to vreme kada je vrhunski "amaterski" sport i ucesce nasih sportista na OI u pitanju. Sto se kosarksa tice, pored Divca, Berica i Djordjevica iz tima su ispali jos Jaric i Gurovic koji su prosli pripreme. Ovaj prvi je to dosta zamerio Obradovicu, pa ga nije ni bilo 4 godine kasnije u Atini. Ipak nas sastav je bio bas jak, Bodiroga, Danilovic, Obradovic, Scepanovic, Stojakovic, Drobnjak, Rebraca, Tarlac, Tomasevic, zaista je nevoravatno da nisu dosli do medalje. Tu je pocela da se "kruni" aura Obradovica kao selektora.

Sto se odbojkasa tice, dobro se secas to za pokojnog Duska Koraca, ali to je bio njegov stil, nema sredine, ili glorifikovanje, ili pravac blato. Opleo je bas zesce po odbojaksima kada su izgubili od Italije u grupi, "Sve smo im dali, a oni nam ovako vracaju" (imao je on "neprijatne" ispade i na kvalifikacionom turniru '96 kada smo igrali sa Nemackom, tada je Brdjovic bio meta i njegov smec od bloka u aut). Protiv Holandije nas je spasla "svinja" Vujevica u petom setu, kada su Holandjani imali +2 u zavrsnici seta, da je taj servis bio "normalan" ko zna sta bi se desilo. Poslednje dve utakmice su bile neka druga dimnzija, a finale bas odigrano u transu. Posle je izostao docek, ali se par odbojaksa pojavilo uvece na balkonu u Novom Sadu, dok su trajali protesti.

Stojic i Visacki bas razocaranje, to je bila "sigurana" medalja, so na ranu je bilo zlato Slovenaca u dubl skulu. Rukomet ocekivano, ta pobeda nad Francuzima je bila malo iznenadjenje, ali je mec za trece mesto bilo veliko razocaranje (nesto slicno kao u kosarci na SP 2010). U vaterpolu je ispalo da nas je gol Sapica "poslao" na Madjare u polufinalu, da je taj mec zavrsen nereseno mi bi bili drugi u grupi i izbegli bi i Hrvate i Madjare do finala. Zato smo u Pekingu "kombinovali" ali je rezultat bio isti, bronza :biggrin:

Inace oragnizatori igara su pozvali stafete u atletici o svom trosku pa je to razlog sto smo poslai toliko atleticara i verovatno jedini put imali sve 4 stafete na igrama.

Dodao bih da je igre obelezilo i 5 uzastopno zlato Stiva Redgrejva u veslanju, silazak Popova sa trona kao najbrzeg plivaca, trijumf Kameruna u fudbalu na dosta jakom turniru, zlato Keti Friman na 400m, za nas "setni" duel za bronzu kod zena u tenisu Seles - Dokic. Kod zena je "odusevila" Merion Dzons, no kasnije smo saznali da je sve to bila laz :roll:
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.

#8 #24

OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018

OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!
User avatar
Milutinov Tata
 
Posts: 29570
Joined: 05 Jun 2011, 04:16
Location: Back to Serbia!

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Foteljas » 21 Jul 2016, 20:32

Jao, da, dobro me podseti i na ove ostale detalje, vec sam zaboravio na Aboridzinku Keti Frimen koja pali plamen, exYu teniserke u borbi za bronzu u tenisu i nadmenu crnkinju koja se hvalisala kako dolazi u Sidnej da osvoji pet zlatnih medalja :biggrin:

Jbt, da, Vujevic! Koja je to tekma bila, secam se da sam je gledao u TV sali „4. aprila“ na Vozdovcu, uglavnom, kada smo pobedili blokom Gerica, od srece je krenuo opsti lom, flase od piva i stolice su bile lupane o zid... :jupi:

Samo, mislim da su u zadnjem skracivanju za Sidnej bili otpali Gurovic i Loncar (pogotovu za ovog drugog mi je bilo cudo da ga je Obradovic precrtao, s obzirom da ga je kao invalida poveo na SP 1998, a i 1999 na EP je isao pomalo nezasluzeno). Jaric je ipak tada bio jos zelen, a za ovaj detalj nisam znao, da ga zato nije bilo u Atini.
Generalno, mislim da se tada 1999. i 2000. prilicno osecao nedostatak Djordjevica u ekipi, jer je Obradovic bio u silaznoj putanji, a Rakocevic i Lukovski ipak nisu bili taj kalibar. Kada je 2001. Jaric upao u ekipu, sve je to vec bilo stabilnije. A Zeljko poucen ranijim iskustvom, poveo pet teskasa da se rvu sa Amerima, ali dzaba. Ono sto je vec bilo pocelo da me nervira kod njega je sto je poceo da vodi povredjene igrace medju 12, u nadi da ce moci da zaigraju tokom turnira (1998. Loncara, pa i Djordjevica, 1999. i 2000. Stojakovica), ali je sem 1998. u principu samo bespotrebno sebi kratio rotaciju.
User avatar
Foteljas
 
Posts: 5014
Joined: 28 Aug 2015, 13:27

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Milutinov Tata » 21 Jul 2016, 21:22

Mislim da si u pravu za spisak kosarkasa, Jaric je otpao pre puta, a Gurovic i Loncar su isli u Singapur na Diamond Ball pa su tada "eliminisani". Jaric je vec tada bio dokazani igrac, ali ocito da je Obradovic imao vise poverenja u Lukovskog i Rakocevica. Stojakovic je bas imao pehove kada je igrao za reprezentaciju, mnogo zameram Obradovicu sto nije imao sluha i otpisao ga 2004.

Zaboravih da ni Topic nije igrao tada. Ostala bas jaka petorka na tribinama, Djordjevic, Jaric, Gurovic, Topic, Divac.
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.

#8 #24

OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018

OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!
User avatar
Milutinov Tata
 
Posts: 29570
Joined: 05 Jun 2011, 04:16
Location: Back to Serbia!

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Milutinov Tata » 22 Jul 2016, 20:30

SRBIJA

Peking

Posle 96 godina, Srbija je ponovo kao samostalna drzava nastupila na Olimpjskim igrama u Pekingu 2008. Predstavljalo nas je 92 sportista u 11 sportova. Na svecanom otvaranju zastavu je nosila nasa najtrofejnija sportistkinja Jasna Šekarić. Osvojili smo 3 medalje, na zaloSt nijednu zlatnu. Milorad Čavić je osvojio srebrnu medalju u plivanju na 100m delfin stilom, Novak Đoković bronzanu medalju u tenisu, a vaterpolo reprezntacija takodje bronzanu medalju. Ocekivali smo neku medalju vise, nadali se bar jednom zlatu, ali opet je nekako opsti utisak bio razocaravajuci. Cak i sve osvojene medalje su mogle biti sjanije, ali neverovatni "pehovi" su doprineli da bilans ne bude daleko povoljniji.

Image

Image

Milorad Čavić

Cavic je bio medju kandidatima za medalju na 100m delfin. Prethodne godine je bio u finalu SP u Melburnu, a na EP koje je odrzano tokom proleca je osvojio zlato na 50m, a na 100m nije mogao da nastupa iz "politickih" razloga. Na 100m slobodno je plivao u kvalifikacijama i postavio nacionalni reckrd cime je najavio da je u odlicnoj formi. Na 100m delfin bio je fantastican. U kvalifikacionoj trci je bio brzi od Felpsa i postavio novi olimpijski rekord. U polufinalu je bio najbrzi u svojoj trci i ostvario najbolje vreme. Finala se verovatno svi secamo. Felps u poteri za 7 zlatom na igrama, Cavic nikad brzi, od starta je poveo i prvi je okrenuo na 50m, Felps je zaostajao 62 stotinke. Kako se kraj blizo Felps je bio sve blizi, u samom cilju Cavic ide na produzeni zaveslaj, Felps pravi poluzaveslaj i uzima zlato za 1 sotinku! Kontroverze oko ovog finisa i dalje postoje, iako je nasa delgacija ulozila protest, poredak nije promenjen. Cavicu je za utehu ostao novi evropski rekord i srebrna olimpijska medalja, ali kiseli osmeh na ceremoniji dodel medalja dovoljno govori o njegovom raspolozenju.

Ipak sumnje su ostale, americka masinerija je sve pripremila za rusenje Spica tako da je ovakav zavrsetak dao povoda mnogim teorijama zavere. Tokom godina se iz raznih izvora tvrdilo da je ipak Cavic prvi dodirnuo zid, ali nedovoljnom snagom da aktivira senzor. Cak je i sam Spic pre godinu dana tvrdio da je dobio e-mail od Omege (oficijalnog maraca vremena) da je Felps zapravo izgubio tu trku. No na kraju ostace zapisano da je prvu medalju za Srbiju na nekim Olimpijskim igrama osvojio Milorad Čavić i to srebrnu u plivanju na 100m delfin stilom u Pekingu 2008.

Image

Image

Novak Đoković

Januara te godine Novak Djokovic je osvojio Australijan Open i postao prvi teniser iz Srbije sa peharom nekog GS turnira. Tada je vec godinu dana bio 3. igrac sveta i u Pekingu je bio "siguran" za osvajanje medalje. Zreb ga je smestio u polovinu sa Rafaelom Nadalom, koji je u to vreme bio u zivotnoj formi, osvojivsi Rolan Garos i Vimbldon i skinuvsi Federera sa vrha ATP liste. Ipak na turniru u Sinsinatiju neposredno uoci igara, Novak je savladao vrlo ubedljivo Spanca 6-1 7-5, a i generlano je imao dobar skor sa njim na tvrdoj podlozi (4 uzastopne pobede na otvorenom u tom trenutku), pa smo se nadali finalu, mozda i zlatu. Novak je bez problema dobio prva tri meca, ali je u 1/4 finalu imao tezak mec sa Gaelom Monfisom, kada je iscupao pobedu posle preokreta 4-6 6-1 6-4.

U polufinalu ga je prema ocekivanju cekao Nadal, koji je najvise problema imao u prvom mecu protiv Staracea, kada je izgubio jedan set. Nadal je uspeo da dobije prvi set 6-4, u drugom odlicna igra Novak i ubedljivih 6-1. U trecem se je bilo napeto, kod 3-3 Novak propusta 0-30 na servis Nadala. Kod 5-4 za Spanca Novak je morao da spasava mec lopte. Prvu je uspeo, ali na drugoj je lagan smec poslao u aut i izgubio mec i priliku da se bori za zlatnu medalju. Nadal u ekstazi, Novak u suzama. Ipak u borbi za bronzanu medalju Novak je u dva seta savladao Dzejmsa Blejka 6-3 7-6 i ipak osvojio olimpijsku medalju. Pobedu je vrlo burno i emotivno proslavio, a na pobednickom postolju ipak je zasijao osmeh.

Image

Image

Vaterpolo

Raspad drzavne zajednice se dosta odrazio na vaterpolo reprezentciju, jer je nekoliko igraca iz Crne Gore imalo znacajnu ulogu. Tako su nenadano sansu dobili Filipovic, Prlainovic i Pijetlovic, Gocic je konacno postao standardni reprezentativac, Soro rezervni golman, a Branko Pekovic se vratio u reprezentaciju. Tog leta je igrano i EP pocetkom jula, a uoci tog takmicenja Danilo Ikodinovic je doziveo tesku saobracajnu nesrecu koja je okoncala njegovu karijeru, pa je umesto u njega u selekciju uskocio Nikola Radjen. Peking je trebao biti kruna ove generacije, ali umesto toga doslo je do skoro totalnog raspada sistema.

Vec u grupi Hrvatska nas je ponovo ubedljivo savladala (slicno kao u polufinalu SP godinu dana ranije), a zatim smo u poslednjem duelu u grupi protiv Italije pokusali da "stimamo" protivnike na putu za finale. U 1/4 finalu smo odigrali najbolji mec na turniru i pregazili Spaniju. U polufinalu smo igrali sa SAD koje smo dobili u grupi i optimizam je bio veliki. No utakmica je pokazala sve slabosti nase selekcije, totalni raspad igre i ubedljiv poraz. Posle meca doslo je do sukoba Sapica i Sefika, pa smo ostali bez obojice u mecu za bronzanu medalju. Tamo su nas cekali bivsi saigraci, reprezentativci Crne Gore. Losa atmosfera, poraz od istog protivnika u finalu EP, forma, nisu nagovestvali nista dobro. No u svojoj poslednjoj utakmici u reprezentativnoj kapici Dejan Savic i Vlada Vujasinovic su odigrali briljatno, povukli ostale, uz odlicnog Sora na golu dosli smo da relativno lakog trijumfa 6-4 i ipak osvojili medalju.

Rezultati reprezentacije Srbije:

Srbija - Nemacka 11-7
Srbija - Hrvatska 8-11
Srbija - SAD 4-2
Srbija - Kina 15-5
Srbija - Italija 12-13

1/4 finale: Srbija - Spanija 9-5
1/2 finale: Srbija - SAD 5-10
Za 3. mesto: Srbija - Crna Gora 6-4

Srbija – Crna Gora 6:4 (2:0, 2:1, 2:1, 0:2)

Bazen: Jingdong.Gledalaca: 3.000. Sudije: Tulga (Turska) i Margeta (Slovenija). Isključenja: Srbija 10(0), Crna Gora 9(3). Peterci: Srbija 1(1), Crna Gora 1(1).

SRBIJA: Soro, Prlainović 1, Gocić, V. Udovičić, Savić 2(1), Pijetlović, Rađen 1, Filipović, Ćirić1, Vujasinović 1, Peković, Šefik.Selektor: Dej. Udovičić.

Crna Gora: Šćepanović, Brguljan, Pasković, Vukčević 1, N.Janović 1, Tičić, M.Janović 2, Uskoković, Ivović, Zloković, Gojković, Jokić, Radić. Selektor: Porobić.


Prvu medalju za vaterpolo reprezentaciju Srbije na Olimpijskim igrama su osvojili: Denis Šefik, Živko Gocić, Andrija Prlainović, Vanja Udovičić, Dejan Savić, Duško Pijetlović, Nikola Rađen, Filip Filipović, Aleksandar Ćirić, Aleksandar Šapić, Vladimir Vujasinović, Branko Peković i Slobodan Soro. Selektor je bio Dejan Udovičić.

Image
Gornji red: Šefik, Gocić, Udovičić, Savić, Pijetlović i Ćirić,
Donji red: Prlainović, Soro, Peković, Vujasinović, Rađen i Filipović. Nedostaje Šapić.

Kao i obicno ocekivalo se dosta od strelaca, ali na zalost nisu uspeli da osvoje nijednu medalju. Imali smo 4 finala, Jasna Sekaric je bila 6. u vazdusnom pistolju, Stevan Pletikosic 7. u vazdusnoj pusci, Damir MIkec je bio 8. u malokalibarskom pistolju, a Lidija MIhajlovic 7. u trostavu. Nastupao je jos i Nemanja Mirosavljev.

Nas atletski tim je bio brojan sa 10 predstavnika, ali bez ijednog zapazenog rezultata. Najbolje su bile Biljana Topic i Dragana Tomasevic koje su osvojile 13. mesto sa solidnim rezultatima. Tada mlada Ivana Spanovic je skocila 6.30m u kvalifikacijama i zavrsila kao 30., Filipovici su zavrsili svoje trke, Olivera Jeftic je odustala na polovini maratonske staze, Tatjana Jelca je prestupila 3 puta, Dragutin Topic preskocio 225cm i nije usao u finale, Nava je ispao u kvalifikacijama, a Asmir Kolasinac bacio kuglu samo 19.01m.

Osim Cavica imali smo jos 8 predstavnika u plivanju, ali niko nije bio ni medju 30 najbrzih. Tu su bili Caba Siladji, Ivan Lendjer, Nadja Higl, Marica Strazmester (NR na 100m ledjno), Radovan Siljevski (NR na 200m slobodno), Miroslava Najdanovski, Vlada Markovic i Milica Ostojic (NR na 200m slobodno).

U tenisu pored Novaka, najbliza medalji je bila Jelena Jankovic, ali je u 1/4 finalu porazena od Dinare Safine 6-2 5-7 6-3. Ana Ivanovic nije ni nastupila, iako je bila u Pekingu, zbog povrede prsta, Janko Tipsarevic je savladao Davida Ferera u prvom kolu, ali je morao da preda mec drugog kola, a dubl Djokovic/Zimonjic je porazen u prvom mecu.

Od ostalih pojednicnih sportova vredi zabeleziti rezultat Kristijana Frisa koji je bio 7. u svojoj disciplini u rvanju grcko-rimskim stilom. Dvojac bez kormilara Stojic/Jagar je slavio u B finalu. Nebojsa Jovanovic i Ivan Stevic su ucestvovali u pojedinacnoj drumskoj voznji u biciklizmu, Aleksandar Karakasevic je zabelezio jednu pobedu na stonteniskom turniru, Iva Obradovic je stigla do polufinala u skifu, a Davor Stefanek je zabelzio jednu pobedu u rvanju.

Od ekipnih sportova imali smo predstavnike u fudbalu i obe konkurencije u odbojci.

Fudbal su kao i 4 godine ranije u Atini obelezila prepucavanja najjcih klubovaiI Saveza oko nastupa pojednih igraca, doslo je i do sukoba selektora Djukica i Saveza, vrlo losa atmosfera oko tima se odrzaila i na igre na terenu. Odigrali smo nereseno sa Australijom 1-1, izgubili od Obale Slonovace 4-2, na kraju porazom od Argentine 2-0 zavrsili takmicenje posle grupne faze.

Argentina - Srbija 2:0 (1:0)

Stadion: Radnički. Gledalaca: oko 50.000. Sudija: Al Hilali (Oman). Strelci: 1:0 Laveci (12p), 2:0 Buonanote (85). Žuti kartoni: Laveci, Banega, Pareha (Argentina), Živković, Z. Tošić, Gulan, Tomović (Srbija). Crveni karton: D. Tošić u 90. minutu.

ARGENTINA: Romero 7, Zabaleta 7, Facio 7, Pareha 7, Gago 7, Sosa 6,5 (od 68. Monzon -), Banega 7, De Marija 8, Maskerano 7,5, Laveci 7 (od 73. Akosta -), Buonanote 7,5. Selektor: Batista.

SRBIJA: Stojković 7, Jovanović 6 (od 43. Tomović 6) Rajković 6, D. Tošić 6, Kolarov 6, Smiljanić 6, Fejsa 6, Kačar 6,5, Živković 6 (od 68. Gulan -), Z. Tošić 6 (od 86. Tadić -), Mrdaković 6. Selektor: Đukić.


Odbojkasice su otisle kao kandidatkinje za medalju, ali su potpuno razocarale. Dobile su Kazahstan i Alzir na startu i tako obezbedile 1/4 finale, ali do kraja takmicenja nisu osvojile nijedan set (ubedljivi porazi od Brazila, Rusije i Italije u grupi), a samo su u duelu sa Kubom u 1/4 finalu pruzile kakav takav otpor i izgubile dva seta na razliku. Na igrama su nastupale: Jovana Brakočević, Suzana Ćebić, Vesna Čitaković, Nataša Krsmanović, Ivana Đerisilo, Brižitka Molnar, Sanja Malagurski, Jelena Nikolić, Maja Ognjenović, Maja Simanić, Stefana Veljković i Jovana Vesović. Selektor je bio Zoran Terzić.

Odbojkasi su bili favorit iz drugog plana za medalju. U januaru su trijumfovali na evropskom kvalifikacionom turniru, a u SL su osvojili drugo mesto iza SAD. Ipak u prva tri meca porazeni smo tri puta sa 3-1 od Rusije, Brazila i Poljske. U odlucujucoj utakmici za 1/4 finale savladali smo Nemacku 3-1 u dosta neizvesnom mecu. Protiv Egipta je maksimalnim trijumfom overn nastup medju najboljih osam. Tu su nas cekale SAD, u sjajnom mecu nasi odbojkasi su vodili 1-0 i 2-1, a u petom setusu imali 7-4 i 9-7, ali su Amerikanci preokrenuli I dobili set 15-12. Miljkovic je osvojio cak 28 poena, ali kao i pre cetiri godine u Atini 1/4 finale je bio maksimalan domet nase selekcije. Na igrama su nastupali: NIkola Kovačević, Dejan Bojović, Novica Bjelica, Bojan Janić, Vlado Petković, Marko Samardžić, Nikola Grbić, Miloš Nikić, Andrija Gerić, Ivan Miljković, Saša Starović, Marko Podraščanin. Selektor je bio Igor Kolaković.
#10 Gracias Dios, por el fútbol, por Maradona, por estas lágrimas.

#8 #24

OI 2016/2021
SP 2009/2015
EP 2006/2012/2014/2016/2018
SK 2010/2014
SL 2007/2008/2010/2011/2013/2014/2015/2016/2017/2019
MI 2009/2018

OSVOJILI SMO SVEEEEEE!!!
User avatar
Milutinov Tata
 
Posts: 29570
Joined: 05 Jun 2011, 04:16
Location: Back to Serbia!

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby jabukamen » 23 Jul 2016, 04:32

Svaka cast Foteljas za secanja... :okk:

Foteljas wrote:U finalu nas je cekao Dream Team 3, kombinacija prva dva, po mnogima drugi najkvalitetniji sastav ikada u istoriji kosarke, sa centarskom rotacijom Robinson-Olejdzuvon-O Nil, sa Skoti Pipenom, Redzi Milerom, Gerijem Pejtonom, Dzonom Stoktonom, Karlom Melounom...! I do danas su ostala pitanja sta bi bilo da se Zoran Savic prethodno nije povredio, da se Divac nije brzo napunio licnim greskama, da je Danilovic odigrao makar malo bolje, da nismo izmasili cak 17 slobodnih bacanja... ali verovatno bi samo izgubili nekom pristojnijom razlikom, jer jos nismo bili u stanju da se adekvatno nosimo sa njima.


Utiska sam da je ovo prvenstvo doslo godinu prerano. Na najjacu centarsku liniju svih vremena potpomognutu sa Barklijem i postarom mi smo krenuli sa samim Divcem. Rebraca i Tomasevic su bili totalno neupotrebljivi. A vec koji mesec kasnije je Tomasevic postao odlican centar, a Rebraca vise nego odlican pa smo mi vec na sledecem EP imali dominaciju pod kosem pre svega zbog njega. Steta sto nije bilo nikog da odmori i odmeni Divca.
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.
jabukamen
 
Posts: 2527
Joined: 24 Mar 2011, 13:50

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Angus Young » 23 Jul 2016, 06:45

Samo da pohvalim, bravo za temu, svaka čast za postove!
nije uvek lako, ali je uvek lepo..
User avatar
Angus Young
 
Posts: 19493
Joined: 11 Mar 2014, 01:21

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Foteljas » 23 Jul 2016, 08:57

@ jabukamen

Da, to i jeste bio problem te 1996, nije imao ko da se porve sa Robinsonom. Secam se ulazi Rebraca, a njemu rucice ko grancice u poredjenju sa crncem. Rezerve nisu bile lose, ali ti momci su jos uvek bili zeleni za takav mec. A i Savic nije igrao finale zbog povrede.

Bravo za Milutinovog Tatu i Peking, :okk: Uradi i London 2012, pa da zavrsimo sa ovim prisecanjima


Evo da dodam pricu za Atinu 2004.


Kao i u prethodnom ciklusu, nasi su imali eksploziju dobrih rezultata u prvoj postolimpijskoj godini, te 2001. muskarci su u kosarci, odbojci i vaterpolu bili prvaci Evrope, vaterpolisti su istog leta nesrecno ispustili zlato na SP, rukometasi su odbranili raniju svetsku bronzu (i oni nisu imali srece, izgubili su u polufinalu golom u zadnjoj sekundi), a po prvi put su dobre nastupe imale i zene u rukometu (uzele bronzu na SP) i kosarci (nisu uzele medalju, ali su cini mi se bile pete na EP i plasirale se na svetsko prvenstvo). No, nakon cuvenog zlata iz Indijanapolisa, u predolimpijskoj godini sem vaterpolista svi su redom ostali bez medalja, pri cemu rukometasi i rukometasice nisu cak ni uspeli da se plasiraju na OI (mada su tu pomalo nenadano uskocili fudbaleri). Iako sam slabije pratio desavanja, nekako mi je zaista delovalo da generalno padamo i u pojedinacnim sportovima, dugo vremena ni za koga nije bilo reci da je napravio neki jaci rezultat (sem Milorada Cavica, ali i on je cini mi se te medalje tada uzimao na malim bazenima). O tome svedoci i detalj da smo na ovim igrama imali „samo“ 89 sportista, sto je bilo manje u odnosu na Sidnej. Po prvi put sam pred igre bio prilicno realan, pa cak i skeptican (poucen ranijim iskustvima), ali opet nisam ocekivao da ce nasi prvi i jedini put pod novim imenom „Srbija i Crna Gora“, a starim obelezijima (secam se da je par dana pored igre ekspresno bila sazvana sednica savezne skupstine sa idejom da se u narodu vec debelo omrznuta „Hej Sloveni“ konacno posalje u istoriju, ali nije bilo kvoruma) u globalu biti bas tako losi.

Po „obicaju“, Sekaricka je upucala srebro vazdusnim pistoljem. Ako me secanje sluzi, u finalu je bas promenjivo pucala, na pocetku finala je bila druga, pa je imala nekoliko losih hitaca i pala cak na 4-5 mesto, pa se u zadnje tri serije opet izvukla, da bi na kraju imala potpuno isti rezultat kao i Ukrajinka. I onda, umesto da na iskustvo uzme zlato, cini mi se da je u raspucavanju dodatnim metkom prebrzo opalila, valjda cak ispod 10, a Ukrajinka je sacekala i uzela zlato. To je bila Jasinina poslednja medalja sa OI, ukupno peta, i po tome ce je tesko ko od nasih aktivnih sportista stici u dogledno vreme. Medjutim, kolika oseka je bila zahvatila nase streljastvo, vidi se iz cinjenice da su pored Jasne na igre otisli jos samo Andrija Zlatic i Stevan Pletikosic, a vise nije bilo nijednog plasmana u finale.

Vaterpolisti su jos vise imali za cime da zale. U Atinu su dosli kao zvanicni evropski prvaci i treci na svetu, napravili su bili niz medalja i mislim da se za njih nije postavljalo pitanje da li ce se okititi medaljom, vec samo koje ce ona boje biti. No, na pocetku turnira odmah je usledio poraz od Madjara, tvrdo se igralo na mali broj golova, nasi su vodili na pocetku poslednje deonice sa 4-3, a onda severni susedi prave totalni preokret i sa tri gola okrecu na 4-6 za njih. Usledilo je jos jedno nervozno mrcvarenje sa neugodnim Rusima, ali i tanka pobeda 4-3. Tada stvari krecu nabolje, pa nasi u grupi rutinski dobijaju prvo Kazahstan, pa onda i Hrvate (12-8), pa jos lakse i SAD i kao drugi u grupi u cetvrtfinalu dobijaju Spance, da bi u polufinalu odlicnom igrom tukli i domacine Grke. Finala se verovatno veliki broj vas seca, ali za one koji su bili mladji, da se mazohisticki ipak podsetimo nekih detalja. Nasi su krenuli silovito i vec u prvoj cetvrtini golovima Cirica, Sapica i Ikodinovica poveli sa 3-0. Ipak Madjari do kraja tog perioda smanjuju na 3-2, a drugi gol je delo gluposti nase odbrane, koja pravi peterac u zadnjoj sekundi. U drugom periodu vodi se izjednacena borba, na poluvreme se odlazi sa 5-5. U trecoj cetvrtini nasi se na samom pocetku opet odlepljuju na 7-5 i sa tim rezultatom se odlazi u zadnju cetvrtinu. I onda krece jedna od najvecih tregedija u istoriji naseg sporta. Uvlaci se nervoza, nasi valjda na vodjstvo 7-6 ne umeju da daju gol sa cak dva igraca vise, Madjari izjednacuju, a zatim i prelaze u vodjstvo po prvi put na nekih minut i po do kraja meca, mi smo imali poslednji napad, ali Sapic se pogubio i opalio pored gola. Madjari vezuju drugo zlato sa OI, a nasima je dzaba bilo sto su se popeli stepenik vise kada su izgubili u takvom mecu (mada ruku na srce nakon 7-5 mi skoro dve cetvrtine nismo bili u stanju da damo go). Srebro su osvojili: Denis Sefik, Petar Trbojevic, Slobodan Nikic, Vanja Udovicic, Dejan Savic, Danilo Ikodinovic, Viktor Jelenic, Vladimir Gojkovic, Aleksandar Ciric, Aleksandar Šapic, Vladimir Vujasinovic, Predrag Jokic i Nikola Kuljaca, a trener je kao i u Sidneju bio Nikola Manojlovic.

I to su bili jedini pravi uspesi SCG na ovim igrama. Razocarenja je na drugoj strani bilo napretek.


Nakon osvajanja zlata na SP u Indijanapolisu, mislili smo da smo u tom sportu konacno dostigli sam svetski vrh. Vise se ne secam ko je te 2002. godine kada smo cekali zlatne kosarkase na balkonu skupstine izrekao: „Koje nam samo jos zlato fali? - Olimpijsko! - A gde se igra olimpijada? - U Atini! - A sta to znaci? - Zlatoooo!!“ masa je odusevljeno klicala. No Svemoguci je verovatno uslisio molbe par miliona Srba koji su se kada su Argentinci u finalu bili poveli sa +8 na par minuta pre kraja molili „da nas samo sreca jos sada pogleda“, ali je ispunio i nastavak „samo sad, pa vise deset godina ne mora“. Vec 2003. na EP osvojeno je razocarajuce 6. mesto, Dule Vujosevic je bio rastrgnut od strane novinara i zvezdaske javnosti (koji nisu mogli ili zeleli da uvide da je bar jos 10 igraca iz ovog ili onog razloga bojkotovalo ili bilo povredjeno, da je Jaric celo prvenstvo igrao sa slomljenim nosom, da se Stojakovic povredio pred cetvrtfinale i da plasman sa takvim rosterom i pod tim okolnostima realno nije ni mogao biti bolji), pa je za trenera bio vracen Zeljko Obradovic. On je odmah poceo da prema spoljnoj javnosti izigrava strogocu pa je vec negde sredinom juna javno poceo da upozorava NBA igrace Zeljka Rebracu i Predraga Stojakovica (cisto da podsetim, te 2003/04 Pedja je bio drugi strelac ligaskog dela NBA i izbran je u drugu petorku lige!) da moraju da se pojave odmah na pocetku priprema, vec krajem tog meseca. Zeljko mislim da je vec tada vukao silne povrede, medjutim, Stojakovicu to nije padalo na pamet posle iscrpljujuce sezone gde je bio lider Sakramenta, a bio je planirao i svadbu, pa je porucio Obradovicu da se moze pojaviti na pripremama tek 2. avgusta (dakle tek na dve nedelje pred same igre). Zoc je ostao nepopustljiv i odmah ga je precrtao sa spiska ucesnika igara, pravdajuci to potrebom za uigravanjem i izbegavanjem nepravde prema drugim igracima. Milutinov Tata mi je skrenuo paznju na Jaricev slucaj, iskren da budem, nisam znao da je on bojkotovao igre zato sto je bio kivan na Obradovica, uglavnom, mi smo i pre priprema ostali bez dvojice znacajnih igraca. Ipak, u odnosu na prvenstvo 2003. tim je ipak bio jaci, jer su se tu vratili i Bodiroga i Tomasevic i Rakocevic, a nasi su na otvaranju Arene ubedljivo uzeli turnir Dijamantsku loptu i u finalu savladali Litvance. Medjutim, dogodio se novi peh, jer je saopsteno da ce i Milan Cica Gurovic zbog infekcije i malaksalosti morati da propusti igre, pa se Obradovic odlucio za sledecu dvanaestorku: Dejan Bodiroga, Petar Popovic, Djuro Ostojic, Vladimir Radmanovic, Igor Rakocevic, Vlado Scepanovic, Vule Avdalovic, Predrag Drobnjak, Nenad Krstic, Milos Vujanic, Dejan Tomasevic i Aleksandar Pavlovic.
Grupa je izgledala da je po nasoj meri, a vec na startu usledio je derbi protiv Argentine. I odmah je krenulo da nam se vraca za sve one lepe momente i radosti ranijih godina. Gaucosi zeljni revansa za poraz dve godine ranije, predvodjeni Manuom Djinobilijem krecu od starta da nas pune i vec u prvoj cetvrtini prave razliku od desetak poena koju drze do poluvremena. U drugom delu vec mnogo bolja igra nasih, posebno Radmanovica i Rakocevica, stizemo razliku, pa cak i prelazimo i u vodjstvo. Rezultatska klackalica traje do samog kraja, ali nasi odrzavaju prednost od par poena, a na cetrdesetak sekundi do kraja cak i vodimo 80-76. No, onda krece agonija, ali na tri sekunde pre kraja Tomasevic na 81-81 biva fauliran. Koristi samo drugo bacanje, a nastavka mislim da se svi secamo, pa ga necu prepricavati... uglavnom dozivljavamo sokantan poraz (prvi takav posle dugo vremena), a nervozni Obradovic pravi skandal na pres konferenciji. Drugi mec u grupi sa Italijanima veoma je licio na prvi - pocinjemo lose, pa stizemo i prelazimo u vodjstvo, da bi se uslo u egal zavrsinicu, samo sto su Italijani promasili sut za pobedu. U trecem kolu nas je cekao Novi Zeland i svi su tu vec bili upisali pobedu. I zaista, uz pocetno mucenje stvari su dolazile na svoje mesto, da bi na nekih pet minuta pre kraja poveli i sa +15. A onda je usledio totalni raspad sistema, Novozelandjani prave veliku seriju, ulazi se u novu nezivesnu zavrsnicu, pa iako Vujanic na 40 sec pre kraja pogadja trojku za tri poena razlike, nasi prave nekoliko gresaka i gube mec! Kriza tima i igre sada je vec bila ocigledna, usledio je i (tada vec tradicionalni) poraz od Spanaca, koji nas je stavio u situaciju da nam cak ni pobeda protiv Kine u zadnjem kolu nece garantovati prolaz u cetvrtfinale ako Spanci puste Novi Zeland. Spanci to nisu uradili (i time sebe lisili olimpijske medalje, jer su se u cetvrtfinalu ukrstili sa SAD, koje su u drugoj grupi igrale ocajno), ali nama ni to nije bilo dovoljno. U zadnjem mecu protiv nejake Kine, Jao Ming nas je unistio, pa iako smo vodili dobar deo meca, u zadnjoj cetvrtini usledila je nevidjena agonija, koliko god da su Kinezi bili slabi, nasi su bili jos gori, takav ocaj od igre mislim da se nije vidjao ni u beton ligi. Na kraju, slag na tortu je bio nas poslednji napad gde smo jurili -2, kada Tomasevic na nekih 20 sekundi do kraja stoji ledjima okrenut ka kosu i tapka loptu dobrih desetak sekundi (jer se niko ne otkriva), na kraju daje Bodirogi, koji iz ocaja pokusava i masi preko Jao Minga... sve u svemu, ko je mislio da ne moze gore od 6. mesta na EP, nakon ovoga se uverio da uvek moze gore (makar smo pobedili Angolu u mecu za 11. mesto). Obradovic je i pored opravdane salve kritika ostao na mestu selektora, prebacujuci odgovornost na one koji se nisu odazvali, ali je verovatno tu bilo svega i svacega sto je godinu dana kasnije isplivalo na svetlost dana.

Bez medalje su ostali i odbojkasi, oprostivsi se tako od poslednjeg odlicija koje su drzali u svom vlasnistvu. Njiov pad zapoceo je vec 2002, na nesrecnom SP u Argentini, gde su do polufinala kao apsolutni favoriti izgubili svega dva seta, da bi onda izgubili i od Brazila i od Francuza i ostali bez medalje. Slicno se ponovilo i naredne godine na EP, kada su momci takodje bili cetvrti i iako je cela udarna sedmorka koja je iznela prethodne OI u Sidneju i dalje bila tu, nekako je delovalo kao da je njihov vrhunac vec bio prosao (vazno je napomenuti da trener vise nije bio Zoran Gajic, vec Ljubomir Travica). Igre smo lose otvorili i Poljaci su nas bez problema savladali sa 3-0. Vec u drugom kolu sve je izgledalo bolje, jer smo pobedili tada nam neugodne Francuze sa 3-0, a zatim su usledile i lagane pobede nad autsajderima Tunisom i Argentinom. A onda, pred ispostavilo se odlucijuci mec sa Grcima za prvo mesto u grupi, na volseban nacin pola ekipe je malaksalo od nepoznate zaraze, a najgore je prosao nas najbolji igrac Ivan Miljkovic koji je zavrsio u bolnici i nije ni igrao. To je ostavilo posledice na ekipu, nasi su se dugo mucili sa nalozenim Grcima i dobili ih tek sa 3-2, dodatno se iscrpljujuci (mislim da smo drugi set dobili tek sa 39-37!). Uspeli smo tako da se izborimo za prvo mesto u grupi, ali su nam iz druge jace grupe za protivnike dosli Rusi. Bez Miljkovica (cini mi se da ga je menjao Milan Vasic) i sa rovitim ostatkom ekipe nije se moglo izvuci nista vise od casnog poraza 1-3 (za baksuz, u sva tri seta koja smo gubili padala nam je koncentracija na samom kraju i sva tri smo izgubili na razliku). Iako su momci dali sve od sebe i nisu razocarali poput kosarkasa, ovaj turnir bio je jos jedna potvrda da jedna sjajna, sampionska generacija polako silazi sa velike scene. Igrali su: Milan Vasic, Aleksandar Mitrovic, Vladan Djordjevic, Djula Mester, Vasa Mijic, Nikola i Vladimir Grbic, Andrija Geric, Goran Vujević, Ivan Miljkovic, Ivan Ilic i Milan Markovic.

Nekako naviknuti na dvoranske sportove, svi smo bili pomalo iznenadjeni plasmanom fudbalera na OI. Mlada reprezentacija igraca do 23 godine i mladjih je plasman izborila na EP par meseci ranije, kada su stigli do finala i uzeli srebrnu medalju. No, valjda je jedino u Srbiji moguce da je taj odlican rezultat i plasman na OI istovremeno stvorio i problem, s obzirom da su se igre odrzavale u momentu kada je sezona klubovima vec uveliko bila pocinjala. Vecina klubova, a posebno Zvezda i Partizan odbili su da stave svoje igrace na raspolaganje treneru Vladimiru Petrovicu-Pizonu, tako da je on bio prinudjen da pripreme pomeri tek za pocetak avgusta, a kada ih je poceo, stampa je izvestavala da su na iste dosla tek cetvorica ili petorica igraca. O koliko se stepenu diletantizma radilo, svedoci i cinjenica da jedini nismo pozvali trojicu igraca preko 23 godine na koje smo imali pravo (pod izgovorom „da su momci koji su igrali na EP zasluzili i da idu na OI“). Uglavnom, na samom turniru sve je bilo gotovo pre nego sto je i pocelo. U prvom kolu bezvoljnu i rastimovanu druzinu sacekala je Argentina sa Tevezom, Maskeranom, Saviolom, Gonzalesom... posle 15 min vec je bilo 2-0, do poluvremena i svih 4-0, a na kraju 6-0 za Argentince koji su leteli terenom kao da na istom nikog nema. Mazohisti poput mene ipak su cekali naredni mec, teseci se da su nam daleko slabiji Australijanci bolja prilika za pobedu. Malo sutra. Utakmica skoro pa ista kao i prva, nasi totalno bezvoljni, na poluvremenu gube sa 0-2, u nastavku mase penal, zatim primaju jos dva gola, da bi krajnji rezultat bio 1-5. Posto fudbalski turnir po tradiciji pocinje pre zvanicnog otvaranja igara, ispalo je da su nasi vec posle prvog dana izgubili sve sanse za plasman u cetvrtfinale. Ostalo je da se jos otalja mec protiv Tunisa, no i tu je dozivljena nova bruka i poraz, doduse sada samo sa 2-3, ali mec je ostao upamcen po nekom sudiji koji je totalno pogubljen pet ili sest puta ponavljao penal Tunizana pred kraj utakmice (mislim da klip jos uvek postoji na Youtube). Sa tri poraza, gol razlikom 3-14, Pizonova ceta je bila ubedljivo poslednja na turniru (fudbalska velesila zvana Irak je inace na turniru uzela cetvrto mesto, cisto da se zna)i tako utrla put svojim starijim kolegama koji su slican podvig napravili dve godine kasnije na SP u Nemackoj. Ako nekog zanima, u timu su bili: Nikola Milojevic, Milan Bisevac, Bojan Neziri, Milan Stepanov, Djordje Jokic, Marko Basa, Dejan Milovanovic, Goran Lovre, Andrija Delibasic, Simon Vukcevic, Igor Matic, Branimir Petrovic, Marko Lomic, Branko Lazarevic, Miloš Krasic, Nikola Nikezic, Srđan Radonjic i Aleksandar Canovic.

Od ostalih takmicara najvece nade polagale su se u Milorada Cavica, koji je tada vec imao neke zapazene rezultate u svojoj disciplini 100m delfin. I kvalifikacije je zaista isplivao odlicno, imao je neko 4-5 po redu vreme. A onda je kiksao u polufinalu, cini mi se da je plivao za cak sekundu ili dve sporije i na kraju je bio tek 16. Opravdanje mu je bilo „da mu je kostim tokom trke naprsao i da mu je usla voda uz telo“.
U atletici, Olivera Jevtic se u medjuolimpijskom periodu presaltala na maraton i imala je dobre nastupe na trkama sirtom sveta, ali iako nije razocarala, dalje od 6. mesta u finalu nije mogla. Dragutin Topic je na svojim cetvrtim igrama po redu konacno nadmasio sam sebe, neocekivano je usao u finale, ali tamo nije mogao dalje od 10. mesta. Slicno je bilo i sa dublom u stonom tenisu Grujic-Karakasevic, koji je ispao u cetvrtfinalu od nekih Azijata. Neke nade javnosti bile su polagane i u veslacki dvojac Stojic-Sttegic, ali oni su bili daleko od forme dvojca iz Sindeja. Mislim da su u finale uspeli da udju samo zato sto su se u polufinalnoj trci dva camca ispred njih u samom finisu sudarila, a u finalu su bili tek peti. Ostatak ekipe nije napravio nista posebno, imali smo predstavnike u tenisu (JJ, koja je odmah ispala od neke anonimne Venecuelanke), rvanju (Stefanek), dzudou, biciklizmu i kajaku. Sve u svemu, bile su to vrlo razocaravajuce igre za nas, mozda i najgore u istoriji od Drugog svetskog rata.
User avatar
Foteljas
 
Posts: 5014
Joined: 28 Aug 2015, 13:27

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Angus Young » 23 Jul 2016, 18:37

Bila je priča gore o Čavićevom finalu, pa samo da okačim sliku. Ako vam menja koncept teme obrišite.
You do not have the required permissions to view the files attached to this post.
nije uvek lako, ali je uvek lepo..
User avatar
Angus Young
 
Posts: 19493
Joined: 11 Mar 2014, 01:21

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Foteljas » 23 Jul 2016, 18:42

Sto bi menjala koncept, tu nevidjenu kradju ne treba nikada zaboraviti...
User avatar
Foteljas
 
Posts: 5014
Joined: 28 Aug 2015, 13:27

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby jabukamen » 24 Jul 2016, 04:38

U vezi kosarke 2000. desio nam se Stiv Nes u svom punom sjaju. Posle smo se raspali i vise se nismo uspeli skupiti, prvo sam mislio da nam nedostaje Djordjevic i da je to nenadoknadivo. Inace taj sastav je bio ekstremno jak, a koliko su bili dobri govori i sledece takmicenje gde su bez Danilovica odigrali najlepsu kosarku u poslednjih cetvrt veka. Volim ja i cvrstu odbranu gde se protivnik svede na 70, 60 ili koliko treba poena poput `98, ali mi je mnogo draza poezija na terenu i ono sto su nasi prikazivali 2001., cak draze i od 2002. iako je tada uzeta vrednija titula.
"Da imamo život, sport bi nam bio zabava a ne patologija." Sloba Milošević twitter.
jabukamen
 
Posts: 2527
Joined: 24 Mar 2011, 13:50

Re: Srbija, Jugoslavija i ExYU zemlje na LOI

Postby Foteljas » 24 Jul 2016, 08:37

Dobro, ipak tu ima razlike, 2001. u timu je bio i Jaric, imao je ko da odmeni Sasu Obradovica na pleju, a sto je jos vaznije Stojakovic je odigrao sjajan turnir (za razliku od prethodne olimpijade na kojoj jedva da je ulazio u igru), Gurovic je takodje bio raspolozen, Drobnjak je tada odigrao prvi i jedini turnir za reprezentaciju kako valja, zato smo 2001. i uzeli EP tako dominantno.
User avatar
Foteljas
 
Posts: 5014
Joined: 28 Aug 2015, 13:27

PreviousNext

Return to Tokyo 2020

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 0 guests