šta nam je ostalo posle ovog ep? malo toga, gotovo ništa dobro. verovao sam u dudu, da će izboriti bar kvalifikacije za oi, na koje bi sigurno otišli. konstatovao sam već kako je najveći problem bio u prevelikim ovlašćenjima datim talentovanom. zabrinjava da tog čoveka ne može da zauzda ni jedan duda... rešenje njegove glave je garant naših medalja na duže staze. nastavak agonije vodi nas u zlatno doba moskitosa (samo nam još fijuk miličić fali...). tepić je bio jedan od solidnijih, za njega je, kao i za bjelicu, novicu, mačvana, kešelja, pa i nesrećnog bobija, najvažnije da igra. ako ne mogu u supertimovima, neka ih menjaju, brate. rašić pristojan, savan slabiji nego u turskoj (lično, najveće razočaranje), krle najbolji. vreme je da se pozdravimo s kostom, drvetom i paunom (koga mi je, onako ljudski, najviše žao, jer su svi šiljili svoje patke na njemu).
na šta možemo da računamo? u ozbiljnim raspravama se mrkonjićeva postava ne pominje. dakle, raduljica, nedović (to i džile kaže), možda dragović, eventualno raković. dok ne stašu ona silna deca... selektor? kari, mada vidim da guraju i saleta đorđevića. daj da ga prvo vidimo u benetonu. muta i ostali - bez komentara.
prošle godine sam sastavio dve ekipe, evo i ovogodišnjih 13: parker (mvp), bo, navaro, kirilenko, p. gasol. druga postava: kalnietis, batum, dirk, m. gasol, burusis. rezerve: kalates i focis. igrač oko koga će se vrteti litvanska i evropska košarka je, naravno, novi sabonis (koji je po celom gradu na fenomenalnim crno-belim posterima iz 80-ih i duela protiv cibone) - jona.
da pomenem i naše klince. jeste cvele rešio tekmu lepim šutem minut pred kraj, ali je najbolji na terenu bio miljenović. kako taj kid božanstveno izgleda s loptom! kari kaže da su sva trojica (bio i vasa micić, najviše vremena provodio s dariom šarićem) odlični momci iz dobrih porodica. miljenovića treba sačekati da poraste i verujem, eto nama manje glavobolja na kecu
mvp-jem je (po meni, nezasluženo) proglašen poljak karnovski. ima još zanimljive dece - turčin gejik, francuz invernici, litvanac semaška i šarić, naravno...
konačno, litvanija. svaka zemlja u kojoj je basket broj 1 na sportskom meniju meni priraste za čuku. nekoliko neverovatnih scena od malopre: tekmu za peto mesto pratila je puna dvorana s navijanjem kakvo bilo koja naša reprezentativna selekcija može samo da sanja. volonteri su pola sata posle utakmice čekali svoje heroje da izađu, sve vreme glasno pevajući. na ulicama se trubilo iz automobila kao da su osvojili ep, u prevozu su ljudi pričali samo o basketu... privilegija je bila biti ovde i utoliko mi je žalije što je matori jarac odlučio da sutra pre podne krenemo za bg, tako da neću odgledati boa na pobedničkom postolju i finale dve zaista najbolje ekipe.
što se litve tiče, jezivo su nam slični. ishrana je gotovo ista, sklonost ka kapljici takođe. temperamentni su, žene su im lepe i jako zgodne, standard je maltene u dinar kao naš (cene, plate). jedino su ulice neuporedivo čistije, a zgrade okrečenije. meni je jedino tužno kako zemlja koja je 17 godina u eu ne može da makne dalje od našeg sivog proseka, ali to je tema za sebe...
eto, toliko. hvala na čitanju, vidimo se u sloveniji 2013.