Košarkaška reprezentacija šest mjeseci uoči Eurobasketa: šteta što se ne igra već danas
Točno pola godine udaljeni smo od europskog košarkaškog prvenstva u Sloveniji. Sjećanja iz Litve 2011. već polako blijede i bolje je da je tako. Najlošiji rezultat od hrvatske samostalnosti, tek 13. mjesto, loše igre i loši rezultati - sve smo to nekako potisnuli duboko u podsvijest nadajući se da ćemo se brzo "oprati". Kako hrvatska košarkaška reprezentacija izgleda šest mjeseci uoči novog pokušaja skidanja epiteta gubitnika?
Da se danas igra Eurobasket, Hrvatska bi bila jedan od najvećih favorita. Bez ikakvog pretjerivanja i karikiranja. Odavno hrvatska košarka nije imala ovoliko "glavnih glumaca" u elitnim europskim ulogama i toliko dobro pozicioniranih "epizodista" bez kojih ni jedan klub ne može do uspjeha.
Šest mjeseci uoči početka Europskog prvenstva koje nam nije bilo bliže još od onog famoznog tragičnog kraja u sudačkoj režiji u Srbiji i Crnoj Gori 2005. godine, cijela potencijalna početna petorka hrvatske reprezentacije ima nositeljsku ulogu u klubovima koji su prošli u Top 16 Eurolige.
Iako nam klubovi u ABA ligi stoje lošije nego ikad, na reprezentaciju bi to ovog puta trebalo imati jako malo utjecaja. Najveće vrijednosti hrvatske reprezentacije ionako su u inozemstvu, a koju god statističku kolonu Eurolige pogledate, uvijek ćete pronaći po dvojicu-trojicu Hrvata.
Braniči
Marko Popović prvo je ime Žalgirisa, Roko Ukić dirigent igre Panathinaikosa, Bojan Bogdanović prvi strijelac Fenerbahčea i jedan od najboljih napadača Eurolige. Marko Tomas je napokon zdrav, Krunoslav Simon važna karika Unicaje, Fran Pilepić konstantan u Bilbau, a često nepravedno podcjenjivani Rok Stipčević je prvi razigravač talijanskog Pesara.
Posebna priča je Zoran Planinić, arhitekt igre ruskog Himkija i jedan od najboljih asistenata Eurolige. Planinić na visokoj razini igra već godinama, ali ove sezone njegova košarka dosegnula je još višu razinu. Bila bi prava šteta kad bi ustrajao na odluci da više ne sudjeluje u reprezentativnim akcijama, jer zadnji njegov nastup na Svjetskom prvenstvu u Turskoj 2010. nije izgledao dobro.
31-godišnji Mostarac još se nije izjasnio glede reprezentativnog poziva, ali nadajmo se da će potencijalni izbornik Jasmin Repeša i potencijalni sportski direktor Nikša Prkačin imati dovoljno argumenata da ga "uvjere" u još jedan reprezentativni pokušaj.
Puno je jako dobrih opcija koje će Repeša (?) imati na raspolaganju u Sloveniji, ukoliko se svi spomenuti odazovu i budu zdravi. Imamo nekoliko igrača potpuno različitih profila koji mogu biti prikladni za sve taktičke postavke i koji protivnike mogu svih 40 minuta napadati iz potpuno različitih oružja. Visoki Planinić, eksplozivni Popović, prodorni Ukić, šuterska mašina Bogdanović, napadački i obrambeno moćni Tomas. Vanjska linija za prste polizati.
Krila
"Zaigrani" Damir Markota je zadnjih godina počeo pokazivati pozitivne znakove kako godine na njemu polako, ali sigurno ostavljaju pozitivnog traga. Njegove fizikalije uz vrlo dobar šut stavljaju ga u red jednog od najnezgodnijih igrača za čuvanje. S druge strane, obrambene "mušice" i dalje ga muče, a to je kod trenera poput Repeše često važnije od onog prvog.
Damjan Rudež je među nositeljima u Zaragozi, Leon Radošević ima sve bolju minutažu i status u Milanu, a zanimljivo djeluje Ivan Ramljak u Širokome. Lijepo je vidjeti da su Mario Delaš i Tomislav Zubčić "oživjeli" u Litvi, šteta što je na klupi Cedevite zapeo ljevoruki Luka Babić.
Centri
Mi smo znali odmah, a sad znaju i u madridskom Realu kakvu su pogrešku napravili kad su odlučili pustiti Antu Tomića. 26-godišnji Dubrovčanin odmah je postao prva violina najvećeg rivala Barcelone i Slovenija se s nestrpljenjem očekuje kao njegov prvi pravi reprezentativni izazov. Repeša ga nije vodio u Poljsku 2009., a kod Vrankovića u Litvi 2011. je bio jedan od rijetkih koji nisu razočarali. U Sloveniji će morati biti jedna od prvi violina hrvatske momčadi.
Darko Planinić dobro se snašao u Maccabiju, njegova snaga i pokretljivost garantiraju mu reprezentativno mjesto u svakoj opciji. Luka Žorić je stožerni unutarnji igrač Unicaje, Stanko Barać se pomalo zagubio u Efesu, a vrijedi promotriti i što će do kraja sezone biti s Cedevitinim centarskim tandemom Bilan - Andrić. Kao i u slučaju Zorana Planinića, bila bi šteta u Sloveniji ne imati Krešimira Lončara, čija bi energija i snalažljivost dali Hrvatskoj dodatni set dobrih rješenja pod košem.
Svježa krv i Amerikanci
Ne brinite, nisam ih zaboravio. Dario Šarić i Mario Hezonja morali bi imati osigurana mjesta u Sloveniji. I ne samo mjesta - nego i jasno definirane uloge. Dva ponajbolja mlada igrača u Europi imaju od koga učiti u hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji, a iskustvo koje će skupljati u Sloveniji može biti od presudne važnosti kako za njihove karijere, tako i za buduća velika natjecanja na kojima će se od njih očekivati puno važnije i veće uloge.
Amerikanci? Već sam puno puta iskazao svoj stav o toj temi, ništa se posebno nije promijenilo ni danas. Između Drapera i Andersona biram - Šarića i Hezonju. Hrvatska reprezentacija ne bi trebala nalikovati hrvatskim klubovima koji u nedostatku ideja i hrabrosti da forsiraju i dugoročno profitiraju od svojih igrača, kratkoročna rješenja traže krpajući se strancima. Strance imaju i druge reprezentacije? Neka imaju. Nemaju Šarića i Hezonju.
Šest mjeseci od danas, Slovenija će ponuditi još jednu šansu da se nanovo u Hrvatsko zapali košarkaška iskra. Blizina Slovenije mogla bi uz dobre igre naših dignuti adrenalin i navijačima i barem na neko vrijeme košarku opet vratiti u centar zbivanja. Nadajmo se - po dobrom, ne po lošem.
Za šest mjeseci hrvatska košarkaška reprezentacija krenut će u novi pokušaj "osvajanja tržišta". Jedino za čim možemo žaliti je što se Europsko prvenstvo ne igra već danas...
Kraj sjaji sjajem novog pocetka.
19.04.2015.
Bol je privremen,ponos je vecan.
OBRADOVIC ZELJKO 22.06.2023.
