Hvala, ljudi, ne primam baš dobro komplimente, a nažalost ni kritike
.
Naravno, uvek postoje faktori koji otežavaju procene. I neteniski, i teniski-u vidu povrede, zamora materijala, isl (recimo, Novak je 09. i 10. proveo prilično radno, pokušavajući da kroz duge mečeve bez servisa i količinu odigranog održi korak sa top 2).
Zanimljivo mi je da je on počeo svoj uspon slično Rafi , a da je nakon toga više zaličilo na Federerov put ka tronu. Naime, Rafa je taj koji je instant po dolasku u pro tur zaveo red na šljaci i prokrčio put ka broju 2 i pristojnoj distanci od Rodžera, dok je Federeru trebalo relativno dugo vremena da se izbori sa svojim demonima i uzme prvi slem, a kad je to jednom uspeo, nije se osvrtao.
Novak je imao tu (ne)sreću da njegova prvotno dominantna podloga jeste i najdemokratskija, sa najvećim brojem pretendenata i vrlo jakim brojem jedan na njoj, apsolutno nije postojalo bezbedno mesto gde bi se ulogorovao i napravio svoju bazu. Takođe i usud da bude izuzetan na šljaci i da se-suprotno od Rodžera-na njoj sa Rafom prilično dobro "slaže" , a da to-što zbog Rafine briljantnosti, tako i zbog svojih fizičkih nedostataka, nije uspevao niti jednom da materijalizuje. Otuda su i krenula njegova lutanja, u sadejstvu sa fanatičnom Nadalovom 08. godinom u kojoj je namirisao-ne tuđu, već svoju krv (naime, predugo je čekao na dvojci i odjednom se pojavila pretnja da će i ostati druga violina uz promenu na jedinici) i zaigrao kao da mu je poslednja.
Mislim nekako, da je i Novak, kao i Nadal, imao oduvek to u sebi-borbeni duh koji ne odustaje. A da mu je taj duh slomljen uz završni udarac u Madridu. Zrelost jeste došla-i zrelost igre i mentalna zrelost i one čine da on izgleda vrlo komotno na broju jedan. Ali mislim da je vrlo malo delilo Novaka od toga da tolikih lutanja od 08. do 11. ne bude. Teško je govoriti o hipotezama apropo prošlosti, kao i budućnosti, pa je to naravno potpuno spekulativno, a neproverivo.
Ja sam inače sada, a bila sam to i posle drugog Melburna (potom je samo zadovoljstvo eksponencijalno raslo) vrlo zadovoljna njegovom karijerom i nisam od onih koji su već počeli da traže dlaku u jajetu i svrstavaju ga u prosečne među velikanima (hej, šta sve čovek neće da pročita
), ali kod njega se uvek video enorman potencijal i utoliko je bilo teško gledati ono mučenje i nervne slomove. Utoliko je, pak, tada više od mene i voljen.
a to je srce ko kuca, ogromna hrabrost, i potpuna vera u svoje udarce koja u noletovom slucaju naravno ima pokrice.
tenis je specifican zbog toga sto u delicu sekunde igrac odlucuje da li ce ici na sve ili nista, rizikovati sve za pobedu ili probati nesto sigurno, sto vrlo moguce nece doneti trijumf. covek sam sebe podigne ili pokopa.
specifican je i zato jer nikad nije gotovo. snagom volje , ako se ima kvalitet, moze se vratiti iz mrtvih. nema vremenskog
apsolutno. takođe je impresivno gledati kako je Novak od čekanja na grešku Nadala u Madridu, došao do sposobnosti da svoje rivale, a i samu igru, razume do detalja. došao je u fazu kada perfektno zna da napravi psiho-robot rivala ili trenutka meča, te da u skladu sa time, primeni čistu defanzivu, ili čist rizik. nekad sam se ljutila na one koji su smatrali da je odlično što Novak uporno juri u susrete sa Nadalom na šljaci gde će biti prebrisan, a sada je jasno da 29 mečeva čine savršenu kilometražu na kojoj je naučio gotovo sve raspložive lekcije tog matchup-a.
Najbolji je režim za sve ljude. Najgori su ljudi za sve režime.