Gael Sebastjan Monfis. Nije najbolji na svijetu. Nema osvojen Gren Slem. Nema čak ni Masters. Pa ipak, ja ne znam nijednog prosječnog teniskog fana koji nije čuo za njega. Ok, neće ga možda svi pogoditi po imenu ("ček' jel to onaj čupavi crnac", "onaj šašavi Francuz", "gumeni teniser, bješe li Monfi(l)s"), ali njegove teniske bravure su nešto što svi pamte. Da li možete da se sjetite nekog turinira na kojem publika navija za Monfisovog protivnika (OK, s izuzetkom mečeva protiv Federera). Mislim da ne. E baš zato je poseban ovaj Francuz. Hmm, sad baš Francuz... Vrela karipska krv teče njegovim venama. Ljubav između njegovog oca Rufana sa malenog arhipelaga Gvadelupea, i majke Silvet sa još jedne čiste egzotike zvane Martinik, rezultirala je brakom iz kojeg su se izrodili Gael i njegov mlađi brat Daril.
Martinik GvadelupeZavidite im? Eh, dobro... Sad da se vratimo na glavnu ličnost ovog teksta, Gaela. On je rođen u Parizu, 1.septembra 1986. godine. Visine 193 cm i težine 80 kg, ima idealnu građu za vrhunskog tenisera. I njegova juniorska karijera je obećavala mnogo. Bio je juniorski broj 1 i suvereni vladar u 2004. kada je osvojio 3 juniorska GS - Melburn, Pariz, Vimbldon, izmakao mu je samo trofej sa Artur Eša. Siguran sam da jako žali za tim trofejom, pošto mu je upravo Artur Eš, čije ime nosi najveći teniski stadion na svijetu, teniski idol.
No, dominacija u juniorskom razdoblju je rijetko garancija vrhunskih ostvarenja i na seniorskom planu. Tako se "LaMonf" ne može pohvaliti sa previše vrhunskih ostvarenja. Ima 4 singl titule osvojene u Sopotu 2005, Mecu 2009, Monpeljeu 2011 te Štokholmu 2011. Da, poprilično skromno. Ipak, imao je Gael velikih turnira u karijeri i sjajnih pobjeda. Najbolje od sebe pružao je na domaćem tlu, dakle u Francuskoj. Polufinale Rolan Garosa iz 2008. godine i njegov sjajan duel sa Federerom u kojem je poražen 2:6, 7:5, 3:6, 5:7; Švajcarac je zaustavio njegov napad na Kup Musketara i naredne godine, samo tada u 1/4 finalu; na najvećoj sceni Pariza zablistao je i krajem iste sezone, kada je stigao do finala Mastersa, ali tada bio poražen od Novaka Đokovića 2:6, 7:5, 6:7 (3:7); na istom mjestu je bio zaustavljen i 2010.godine, samo što mu je tada trofej iz ruku oteo Soderling 1:6, 6:7 (1:7).
Razočaran je bio Monfis. Kako zbog ovih poraza, tako i zbog gubitka Dejvis Kupa, u paklu beogradske Arene, kada je porazio Tipsarevića, ali izgubio od Đokovića, i na kraju tugovao sa drugovima zbog poraza 2:3 i gubitka Salatare.
Ono što je ipak obilježilo Monfisovu karijeru jesu njegove egzibicije na terenu. On je protivnike uglavnom pobjeđivao sa osnovne linije, izdržljivošću i strpljivošću da vrati svaku moguću lopticu (pa i dosta nemogućih), i na kraju kada dođe u poziciju da poentira svojim ubitačnim forhendom. Na terenu je inače pravi zabavljač, pa često zna da koketira sa publikom, a ni ulasci u rasprave što sa samim sobom što sa sudijama, nisu mu strani.
Nažalost, takav stil igre, imao je i svoju cijenu. Ako je Ahil imao petu kao svoju slabu tačku, onda paralelu možemo povući sa Gelovim koljenima. Naime, skoro da nema sezone kada nije bar po mjesec (a često i par mjeseci) propuštao zbog povrede koljena, manje ili više ozbiljne. Zato je i njegov renking stalno varirao, pa je od legitimnog člana Top 8 (7. mjesto u julu 2011.godine) došao do situacije da je trenutno 60. teniser ATP liste (a bio je i 119. što mu je najgori plasman od 2005. godine). Ipak veliki fajter i šoumen kakav je Gael se polako ali sigurno vraće u vrh, i gledaćemo mi njega još dugo u završnicama velikih turnira, samo da ga zdravlje posluži.
Za kraj donosim i jedan malo duži klip, ali vrijedi gledanja apsolutno svake sekunde, jer ako je i bilo onih koji ne simpatišu Monfisa, siguran sam da će nakon ove kompilacije promijeniti mišljenje. Poeni kakve samo Monfis može da odigra.
Dragi Avangardisti, ovo je tema posvećena
GAELU MONFISU teniseru koji daje dušu ovom sportu. Dobrodošli !
ALLEZ GAEL !